Tražim uporno, nu još nisam pronašao Srbijanca koji bi priznao i potvrdio postojanje Hrvata, Makedonaca, Bošnjaka, najnovije i Albanaca, kamo li kao autohtonih Balkanaca. Kad ga otkrijem izvijestit ću svekoliku javnost. Širi se epidemija i dalje po „vasceloj“ Europi, od Bresta u Bretanji do Bresta (Litovska) („srpski“ toponimi!) u Bjelorusiji, pa preko Berlina; i Prusi su eto Srbi, preko Lužičkih, iako bi meni bilo „logičnije“ da bi (P)rusi bili – Rusi. Vjerojatno to ide preko onoga „Srbi, mali Rusi“, pa kad se napuhnu k'o žaba ispadne, bit će, kako su Rusi ustvari – „mali Srbi“. Onda se još žale na hibridno-ratnu kuhinju u najnovije vrijeme poznatu kao „kuhanje žabe“. Mogao bih vam navesti još niz sličnih, nevjerojatnih, primjera, ali kako je ovo javno plašim se kako bi se za mene mogla zainteresirati neka „ustanova“.
Rekapituliram: Srbi, Srbijanci tvrde kako Hrvati ni ne postoje, niti su postojali – u najboljem, zapravo jedinom slučaju to su „Srbi katolici“. Za Srbe je i slavni pomorac, admiral Matija Zmajević, Srbin; naučio moreploviti „na Mlavu i Moravu“. Pa dobro, onda su i ustaše – Srbi. U tom slučaju stvari stoje ovako: četnici pravoslavci su Srbi, vrijedi, još i više, obrnuto, a Srbi katolici – ustaše. Dokle dovodi šovinističko ludilo, rašireno poput epidemije, do nezamislivog dna, blizu Pakla.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više