Alijinu sinu treba suditi za veleizdaju

Bakirovo ostavljanje BiH u amanet Erdoğanu isto je kao velikosrpski genocid u Srebrenici i muslimanski u Lašvanskoj dolini

„Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoğanu u amanet, da skrbi o njoj“, još jednom je u nizu prijetnji Srbima i Hrvatima kazao sin  ratnog zločinca, ondašnjeg Sulejmana Silnog, Alije Izetbegovića i potvrdio veleizdaju Bosne i Hercegovine koju je učinio, kao najveće i najkažnjivije zlodjelo, njegov otac. S tim i takvim veleizdajničkim činima i prijetnjama Bošnjaci muslimani obilježavaju godišnjice smrti svoga vođe, koji je muslimanski narod uveo, ubitstvom srpskog svata, u krvavi građansko-vjerski beha sukob.

Slave zlikovca koji je tutnjao Bosnom i Hercegovinom prijeteći da je spreman žrtvovati i "250 hiljada Muslimana za islamsku BiH". Obilježavaju godišnjice smrti isilovca koji je Srednju Bosnu, udarom noža u leđa Hrvatima koji su primili na svoje prostore gotovo pola milijuna od velikosrba prognanih Muslimana, kasnije taj hrvatski teritorij spalio i učinio ga isilovskom čistom muslimanskom slikom.

Opustošena su hrvatska sela Lašvanske doline jednakim zločinom i mržnjom prema krsćanima kakvom su ih u prošlosti pustošili Turci, i kakvom danas isilovci puste Bliski istok od kršćana. Zločine etničkog i vjerskog čišćenja Alija Izetbegović je učinio kako bi što homogenije, islamiziranije i turciziranije predao u amanet, najvećem diktatoru i vjerskom islamskom fanatiku današnjeg vremena, turskom predsjedniku Erdoğanu. Time je muslimanski narod jedini u svijetu koji slavi svoga veleizdajnika. Bošnjaci muslimani slave  godišnjice vođe  koji ih je kao poslušne sluge izdao u ruke čovjeka koji je u svojoj Turskoj prenapunio zatvore s neistomišljenicima.

A koliko je Sultan Erdoğan sretan sa velićinom dobivenog amaneta govori i činjenica da je naredio u svojoj zemlji, u kojoj i danas ima mjesta u kojima ljudi ne znaju kako izgleda žlica, struja, ili voda iz vodovoda, to gotovo ne  znaju ni muslimani Bošnjaci u Sarajevu, da se snimi film o tom ratnom zločincu, i najvećem povijesnom veleizdajniku svoga naroda. Prije smrti, na bolesničkoj postelji, Alija je ostavio BiH, onaj njen dio koliko je gruntovno naslijedio od svog oca, a nikako i zemlju Srba i Hrvata, Erdoganu u amanet, a svoj muslimanski narod, valjda svjesan njegove nacionalne nedoraslosti i lutanja u traženju nacionalnog identiteta, da skrbi o njemu, kao o onima koji su u nekim manjkavostima upravljanja nesposobni vladati sami sobom. Sramotno poniženje i za svoj muslimanski narod.

Sin tog veleizdajnika, čovjeka koji je ispod svakog dna ponizio svoj muslimanski narod, ostavljajući ga u skrbništvo diktatoru  koji svakim danom uhićuje neistomišljenike, a to je i slika Alije Izetbegovića i Bosne i Hercegovine kakvu je gradio, na 14. obljetnici očeve smrti potvrđuje sluganski odnos svoga otca sa turskim predsjednikom i kaže: "On (Alija) je u njemu prepoznao budućeg  jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet", kazao je Bakir Izetbegović.

Jadan li je narod o kojem skrbe diktatori, radikalisti, vjerski fanatici, tuđinci i okupatori, ako Bošnjaci i smatraju Turke tuđincima i okupatorima. Nažalost, zasigurno da ih ne doživljavaju ni tuđincima ni okupatorima, niti se prema njima tako odnose,  što su dokazali  i potvrdili  više puta. Ne mogu im to ni biti kad su već u ratu, a danas to potvrđuju svakodnevno, Muslimani otpjevali pjesmu najkrvoločnijem beha okupatoru: "Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati". Nema veće izdaje od ostavljanja zemlje u amanet okupatoru koji joj je zauvijek izmijenio europsku sliku i stoljeća  je vratio unazad. Zapravo zauvijek je prikovao u prošlost, iz koje nikada ne će i ne može izaći u cjelini kakva je bila prije te konfesiocidno genocidne osmanlijske okupacije.

Ono što tu Izetbegovićevu veleizdaju čini još strašnijom i krvoločnijom nije samo njihova suradnja sa okupatorom, s kojim se u svim dimenzijama izjednačavaju s njim, već činjenica da oni nastoje cijelu zemlju i sve nemuslimane izdati diktatoru Erdoğanu,  pa čak i  podijeljenu BiH ostaviti mu je u amanet. Bošnjaci se već smatraju apsolutnim vladarima nad neBošnjacima i BiH, napose nad Hrvatima kao potlačenim i obespravljenim federalnim partnerima, i kao da u toj vjerski i nacionalno šarenoj zemlji ne žive kršćani, pravoslavni i katolici, Srbi i Hrvati.

Alija se ponašao, a u tomu ga i sin Bakir slijedi, bosanskim pašom za kojeg kršćani ne postoje, niti smiju biti u zemlji s muslimanima. Iako ga beha kršćani nikada nisu birali za svoga vođu i za predsjednika Bosne i Hercegovine, on u njihovo ime, a sin mu to danas potvrđuje zemlju ostavlja u Turskoj. Kad čovjek nema svog vlasništva onda i tuđe ostavlja u amanet tuđincima.

Čak Izetbegovići, pa ni bilo tko drugi, nema pravo ni svoj grunt ostavljati okupatoru, ni prodati prije negoli to ponudi državi, bez obzira što Bakir i njegovi veleizdajnički suradnici na rasprodaji prodaju beha zemlju Arapima. Netko povodom te veleizdaje kaže  „Izetbegović može samo svoj grunt ostaviti okupatoru“, što ipak nije točno. Treba vidjeti kako i na koji način je dobio  i taj grunt od okupatora. Je li i taj amanet ostavljen Turskoj otet od kršćana u vrijeme danka u krvi. I stoga, on je mogao ostaviti u amanet samo ono  turske zemlje što ju  je donio na opancima kada se vraćao od Erdoğana kojem se išao klanjati.

Bosna i Hercegovina ne će više nikada, jer pola tisućljeća je bilo predugo, biti turski vazal, i Erdoğan može biti brat samo Bakiru, no nikako i žrtvama njegova zločinačkog carstva. Kršćanima žrtvama  turskog i muslimanskog zločina genocida i konfesiocida. Muslimansko ostavljanje BiH u amanet Erdoğanu isto je što i velikosrpski genocid u Srebrenici i muslimanski u Lašvanskoj dolini. Razlike ni u čemu nema. I ako je ima onda je Izetbegovićev genocid veleizdaje veći od srpskog u Srebrenici, budući da on time izdaje sve nemuslimane, kršćane i cijelu BiH. Ne može se to nikako drugačije tumačiti negoli ponovno prisilno islamiziranje kršćana u Bosni i Hercegovini. Stoga budućnost Bosne i Hercegovine ostaje jedino ili u prisilnoj islamizaciji ili u njenoj diobi, kao jedinom i pravednom riješenju, što je alternativa tom ponovnom turskom krsčanocidu na europskom teritoriju.

Vinko Đotlo