Fond – tehnička pomoć i partner prijaviteljima

Od projekata energetske učinkovitosti imat će koristi korisnici, ali i cijela građevinska industrija

 

 

Novi direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Dubravko Ponoš govori o financijskim planovima Fonda za 2018., financiranju energetske učinkovitosti u zgradarstvu i industriji, energetskom siromaštvu i izazovima u sustavu gospodarenja otpadom. "Očuvanje okoliša i prirode košta, i to najviše u početku, kada sustav nije optimalno posložen. Oni koji odvajaju više otpada, plaćat će manje, a to zahtjeva informiranje i edukaciju na svim razinama na čemu ćemo raditi", poručuje Dubravko Ponoš, dipl.  ing., MBA, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Zagreb.

• Energetska obnova u prošlosti je značajno financijski opteretila Fond, zbog čega je bilo potrebe i za zaduživanjem radi postizanja financijske stabilnosti. Kako sada posluje Fond?

– Financijska krvna slika Fonda nije idealna, ali nije narušena. Međutim, ja u Fond nisam došao da bi se žalio niti želim to koristiti kao alibi. Fond je nezaobilazna institucija u provedbi strategija i planova zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, a upravlja i cijelim sustavom gospodarenja posebnim kategorijama otpada. Sve ovo je zahtjevan posao, no Fond ima financijske, a i stručne resurse da te zadaće odradi za resorna ministarstva. Sve dospjele obveze Fond podmiruje na vrijeme. Ono što nam je u ovom trenutku bitno za poslovanje ušlo je u Financijski plan Fonda za 2018., koji je upravo usvojen na Vladi. Nastavit ćemo s financiranjem već ugovorenih projekata, no razvijat ćemo i nove, a sve s ciljem da sredstva Fonda učinimo dostupnija što širem krugu korisnika.

 

• Koje izazove očekujete u budućnosti u smislu financiranja energetske učinkovitosti u zgradarstvu nacionalnim i EU sredstvima?

– Energetska učinkovitost u zgradarstvu dala je zamah ponovnom usponu građevinskog sektora koji je u obnovi obiteljskih kuća, višestambenih zgrada i javnih ustanova našao svoju poslovnu priliku. Za to su se u početku koristili poticaji Fonda, a od prošle godine se od nacionalnog prešlo na EU sufinanciranje. S jedne strane Fond je tehnička pomoć i partner prijaviteljima, a s druge strane evaluira i financijski verificira prihvaćene projekte. Posla je puno, trenutno je u opticaju oko 820 ugovora za energetsku obnovu višestambenih zgrada i odgojno-obrazovnih ustanova za koje je odobreno više od 940 milijuna kuna. Prva stepenica koja se odnosi na samu prijavu i odobrenje projekata je uspješno svladana, no s obzirom na složenost EU procedura, Fond će biti na raspolaganju kao stalna stručna podrška. Ovdje bih apostrofirao važnost transparentne nabave, kvalitetno izvođenje radova koje mora biti u skladu s odobrenim troškovnicima, dostavljanje uredne i potpune dokumentacije za refundiranje troškova, a promocija projekata mora biti u skladu s pravilima o vidljivosti EU fondova. Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja provelo je javno savjetovanje za predstojeći novi javni poziv za energetsku obnovu i korištenje obnovljivih izvora energije u zgradama javnog sektora vrijedan 380 milijuna kuna. I u okviru ovog poziva predviđena je izjava Fonda o spremnosti projektnog prijedloga tako da nas čeka još puno novih projekata.

 

• S obzirom na veliki broj projekata imamo li dovoljno tvrtki i radnika koji sve ugovorene projekte mogu napraviti kvalitetno i u okvirima zadanih rokova?

– Istina je da je veliki broj projekata koje treba odraditi, no u „igri“ je i veliki novac od kojeg će naše društvo u cjelini imati korist: stanari u zgradama, djeca i mladi u vrtićima i školama, upravitelji zgrada, jedinice lokalne i regionalne samouprave, projektanti, izvođači radova, nadzorni inženjeri, proizvođači i trgovci građevinskog materijala, ali i mnogi drugi koji su uključeni u ovaj proces. Na kraju i država koja će ubirati PDV. U građevinskom sektoru situacija na tržištu radne snage nije idealna, no to nam ne bi trebao biti unaprijed smišljeni alibi da predstojeće poslove kvalitetno ne izvršimo. Neke greške napravljene su davnih dana u obrazovnom sustavu, a tu prvenstveno mislim usklađenosti potreba gospodarstva s profilima radnika koji izlaze iz strukovnih škola. Ministrica Divjak i njeno Ministarstvo sada vodi računa o tome i uvjeren sam da ćemo taj problem riješiti u hodu. Ono što očekujem je da će izvođači radova postati iskusniji kada je riječ o poznavanju EU procedura i kvaliteti izvođenja radova te tako postati konkurentni i izvan nacionalnih granica.

 

• Fond i država u prošlosti nije značajnije financirala velike potencijale energetske učinkovitosti u industriji, to će se ubrzo promijeniti…

– Kad je počela ekonomska kriza, naša industrija se nije upuštale u velika ulaganja jer takve investicije koštaju i teško ih je bilo financijski zatvoriti čak i uz pomoć dostupnih subvencija ili pomoći Fonda. Poticaji od Fonda su se prije mogli dobiti za izradu projektne dokumentacije, ali i konkretne projekte poboljšanja energetske učinkovitosti tehnoloških postrojenja i proizvodnih procesa u industriji. No, to su višemilijunska ulaganja te iznos od 1,4 milijuna kuna koliko se maksimalno moglo dobiti po projektu možda i nije bilo dovoljno stimulirajući. Od ove godine ovakvi projekti se sufinanciraju iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz Operativni program konkurentnost i kohezija. Ministarstva zaštite okoliša i energetike je nedavno objavilo javni poziv prema kojem je industrijskim tvrtkama ukupno na raspolaganju 114 milijuna kuna. S obzirom da je najniži iznos bespovratnih sredstava po projektu 350.000 kuna, a najviši 20 milijuna kuna, smatram će to biti motivirajući faktor tvrtka da apliciraju na javni poziv. Djelatnici Fonda koji imaju iskustva na projektima energetske učinkovitosti u industriji pomagali su Ministarstvu u koncipiranju natječaja, a naša druga služba zadužena za evaluaciju i verifikaciju projekata koji se sufinanciraju iz EU fondova stručno i financijski će pratiti njihovu realizaciju.

 

• Najavili ste uložiti novac u program za suzbijanje energetskog siromaštva koje pogađa trećinu stanovnika. Kroz koje mjere Fond konkretno misli pomoći građanima?

– Dio financijskih sredstva prikupljenih od prodaje emisijskih jedinica, što je definirano i prijedlogom 4. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti, Fond će ulagati u projekte kojima će se suzbijati energetsko siromaštvo. Želim reći da će se ovom problemu prići sustavno. Uspostavit će se međuresorna suradnju svih nadležnih državnih institucija, lokalnih vlasti, ali i pomoć stručnih udruga civilnog društva. Međutim, nije nam cilj parcijalno rješavati taj problem financirajući mjere koje će ugroženim kućanstvima osigurati kratkotrajni efekt toplog doma. Želimo osmisliti i provesti program koji će dugoročno pomoći građanima koji žive u neadekvatnim stambenim uvjetima i koji nisu u mogućnosti podmirivati račune za energiju. Program bi trebao definirati tko su ugroženi potrošači energije te uspostaviti mehanizme njihove zaštite kroz implementaciju mjera energetske učinkovitosti. Treba utvrditi i pravične stope sufinanciranja te odrediti kriterije za utvrđivanje liste prioriteta. Iako planiramo do 2020. godine u ovo uložiti oko 29 milijuna kuna, svjesni smo da to nije dostatno za rješavanje ovog problema, jer u konačnici jedino pravo rješenje za energetsko siromaštvo je veća stopa općeg blagostanja kroz dinamično gospodarstvo.

 

• Mislite li da su vaučeri za plaćanje računa ili dijela računa za potrošenu električnu energiju dobra mjera za suzbijanje energetskog siromaštva?

– Nisam protiv vaučera, no oni mogu biti tek jedna od predloženih mjera. Ako ljudi i dalje žive u objektima koji imaju lošu toplinsku izolaciju i loš sustav grijanja, dotrajalu stolariju, a uz to još koriste neučinkovite uređaje, taj novac im neće puno značiti jer će njime više plaćati energiju kojom zagrijavaju okoliš, nego svoj životni prostor. Mjere kojima se pomaže ugroženim potrošačima trebale bi prije svega biti usmjerene na povećanje energetske učinkovitosti a u načelu bi bilo najbolje imati individualni pristup prema svakom pojedinom energetski siromašnom kućanstvu.

 

• Kako će izgledati financijski plan Fonda za iduću godinu kad je riječ o projektima koji se tiču financiranja elektromobilnosti?

– Nastavak ovakvih programa predviđen je prijedlogom 4. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti (NAPEU), koji je prošao javno savjetovanje te se očekuje njegovo usvajanje na Vladi. Kao izvor prihoda za ovu mjeru navode se sredstva od prodaje emisijskih jedinica, a za razdoblje od 2017.-2020. godine za poticanja čišćeg transporta do 2020. godine planirano je 115,5 milijuna kuna. U 2018. Fond planira nove natječaje iz područja e-mobilnost, no još je preuranjeno govoriti o uvjetima i visini sufinanciranja. No, to je tema koja je svakako „in“, ona će na nivou Europske unije, a usudio bih se reći i globalno biti važna i u narednim desetljećima. Naime, promet u stvaranju emisijama stakleničkih plinova sudjeluje oko 25 %, od čega čak 71,3 % generira cestovni promet. Neke zemlje, poput Velike Britanija, Francuske i Nizozemske već idu tako daleko da su najavile zabranu prodaje klasičnih automobila kroz idućih 25-30 godina. Hrvatska još uvijek ne može razmišljati u tako restriktivnom smjeru jer treba stvoriti i infrastrukturne pretpostavke, no sufinanciranjem električnih vozila možemo potaknuti kupce da ozbiljnije razmišljaju o nabavi automobila koji manje zagađuju okoliš. U svakom slučaju, treba paralelno razvijati infrastrukturu i poticati čišći transport. Vozila su još uvijek relativno skupa, ali i to će se, s obzirom na stalne tehnološke inovacije te veću ponudu različitih marki i modela automobila, u vrlo kratkom periodu promijeniti, vjerojatno već za par godina.

 

• Odvojeno prikupljanje i naplata otpada po količini od početka studenog postalo je obvezno u cijeloj Hrvatskoj, nakon što je stupila na snagu Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom. Jedinice lokalne samouprave moraju u roku od tri mjeseca donijeti odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada. Hoće li ispoštovati taj rok?

– Zakon o održivu gospodarenju otpadom propisuje da će grad ili općina koja ne poštuje odredbe koje propisuje Uredbe kazniti kaznom od 100.000 do 800.000 kuna, dok su kazne za gradonačelnike i načelnike od 30.000 do 70.000 kuna. Mislim da nitko odgovoran neće riskirati i dovesti se u situaciju da svjesno krši propise. Uostalom ovo nije nešto što se uvodi preko noći, jedinice lokalne samouprave i njihova komunalna društva dobro su upoznata sa svim obvezama. Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za jedinice lokalne samouprave pripremaju natječaj za nabavu spremnika za odvojeno prikupljanje otpada. Cilj nam je uspostaviti odvojeno prikupljanje otpada na kućnom pragu, odnosno građanima omogućiti da odvajaju što više frakcija otpada. Paralelno s ovim ići će i edukativna kampanja, jer su proaktivna komunikacija, informiranje i edukacija građana ključni za implementaciju održivih sustava gospodarenja otpadom.

 

• Krenuli ste obilaziti odlagališta, kakvo stanje ste tamo zatekli?

– Fond puno ulaže u projekte sanacije odlagališta tako da je bilo potrebe izaći na teren i vidjeti kakvo je stvarno stanje. Prije desetak dana bio sam na odlagalištu Sitnica na Korčuli, a nakon toga sam obišao i splitski Karepovac. Ono što sam tamo zatekao nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, pogotovo kad je riječ o Karepovcu – gomile bačenog smeća, neugodan miris, opožareni dio kao podsjetnik na ekološku katastrofu koja se ovo ljeto mogla dogoditi, jer je požar došao na 20 metara od odlagališta iz kojeg kontrolirano izlazi metan. Radovi na sanaciji samo ta dva odlagališta koštat će skoro 100 milijuna kuna! To najbolje ilustrira da je dugogodišnje nekontrolirano odlaganje bez prethodne selekcije najskuplja moguća varijanta koju treba prevenirati i koja je, u društvu koje preferira razvoj kružne ekonomije krajnje neprihvatljiva. Država, putem resornog ministarstva i Fonda nastoji osigurati poticajno okruženje kroz korištenje EU fondova za projekte gospodarenja otpadom te se nadam da će naši gradonačelnici i načelnici iskoristiti raspoložive financijske mogućnosti za unapređenje svojih komunalnih usluga. Bili smo nesigurni i previše smo mijenjali koncepte, izgubivši na tome godine i novac. Nadam se da nećemo biti penalizirani od strane EU institucija i da ćemo ući u razdoblje monitoringa gdje će nam naša volja i količina uloženog novca i truda biti honorirani.

 

• U rad je pušten CGO Marišćina, a građanima su računi za odvoz i zbrinjavanje otpada značajno poskupjeli. Može li se očekivati sličan scenarij i realizacijom drugih Centara?

– Očuvanje okoliša i prirode košta, i to najviše u početku, kada sustav nije optimalno posložen. Sustav je postavljen na način da će onaj tko sortira na kućnom pragu generirati manje otpada i platit će manje. Moramo postati svjesni činjenice da najviše košta neselektirano bacanje smeća na hrpe koja s godinama rastu i stvaraju ekološki problem. Nerealno je očekivati da nam razina komunalne usluge bude bolja, da se približavamo europskim standardima, a računi za odvoz otpada ostanu isti. Međutim novi način plaćanja, uz pretpostavku da su im njihova komunalna društva osigurala dostupne spremnike za razvrstavanje, trebao bi stimulirati one građane koji odvajaju komunalni otpad, a kažnjavati one koji to ne čine. Znači, oni koji odvajaju više, plaćat će manje. To zahtjeva informiranje i edukaciju na svim razinama i Fond će na tome konstantno raditi.

 

• Skupi Program Sava mogao bi se glavninom financirati iz EU sredstava

Donedavno ste bili na čelu Programa Sava koji predviđa energetsko i prostorno uređenje Save. U kojoj fazi je taj projekt i što bi prema vašem mišljenju bilo potrebno da se on realizira?

– Program Sava je kroz multikriterijalnu analizu utvrdio svoje prioritete. Prioritet je zaštita pitke vode. Zagrebački vodonosnik je do sada izgubio između šest i sedam metara razine pitke vode. U nekom neugodnom scenariju Zagreb doista može doći u problem s pitkom vodom. O tome se šuti a to je problem za koji na žalost nema ad hoc rješenja već mu se mora sustavno pristupiti. Program Sava predviđa da se razina podzemne vode vrati na svoj povijesni optimum. Prioritet je i zaštita od poplava što predstavlja veliki infrastrukturni projekt unutar cjelokupnog Programa. Među prva tri prioriteta spada i zaštita okoliša te je izuzetno bitno da prostor rijeke Save i njeno zaobalje te kanal Sava – Odra sačuvamo i da u okviru toga zaštitimo biološku raznolikost. Na četvrtom mjestu prioriteta je energetika koja u ovom slučaju dolazi kao rješenje problema. Ako je u režimu niskih voda potrebno kontrolirati tok rijeke na tom području kako bi zagrebački vodonosnik zadržao razinu pitke vode, i to možemo napraviti kroz ovaj projekt, onda je valjda logično da uklopimo i energetiku radi samoodrživosti cijelog sustava. Program Sava je prilika da Grad Zagreb konačno izađe na obalu Save i koristi sve blagodati koje pruža život uz rijeku. Realizacija ovog Programa bi Gradu Zagrebu donijela 300 tisuća prostornih metara elitnog prostora o čijem načinu korištenja moraju zajedno odlučiti urbanisti i građani Zagreba. Urbana regeneracija tog prostora sigurno bi unaprijedila kvalitetu života i turističku ponudu. Prije dvije godine nismo uopće znali što želimo, što dobivamo i kako ćemo to financirati a sada Strateška studija daje odgovore na brojna pitanja. Komercijalni dio projekta, u sklopu kojeg je i energetika, treba odijeliti od infrastrukturnog, koji se tiče zaštite od poplava. Naime, EU sredstvima se ne mogu financirati komercijalni projekti. Ali, više od dvije trećine Projekta Sava, koji je vrijedan više od milijardu eura, je infrastrukturni i može se uz kvalitetnu dokumentaciju financirati s do 85 % iz EU sredstava. Tih oko 700 milijuna eura u narednih sedam-osam godina s multiplikativnim efektom napravilo bi čudo za gospodarstvo Republike Hrvatske. U ovom trenu slijedi rasprava o strateškoj studiji, a od prve hidroelektrane s obzirom na dokumentaciju udaljeni smo dvije do dvije i pol godine.

 

N. Domazet, Energetika-net