Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Najveća ekološka katastrofa od osamostaljenja

Politika prodaje priču da plinofikacija rješava probleme u Slavonskom Brodu

 
 
Ekološka katastrofa u Slavonskom Brodu sada je potpuna – osim onečišćenog zraka, sada ni voda nije za piće. Rješavajući problem kvalitete zraka kojeg plinofikacija rafinerije ne može riješiti, život u gradu postao je zaista težak. Na djelu su igre velikih u kojima su građani samo pijuni.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/04/postrojenje-2-20120301074213549.jpg
Kviz pitanje bi moglo glasiti: „Navedite grad koji se guši u smradu trulih jaja?“ Što je nekoć bio Sisak, sada je Slavonski Brod. Zrak u Sisku poboljšao se prije 10 godina, no problem u Slavonskom Brodu neće se riješiti tako lako, iako država uvjerava u suprotno. I da stvar bude gora, problem je i pitka voda. Prošli tjedan, uoči Uskrsa u brodsko vodocrpilište dospjela je velika količina ugljikovodika i zatrovala pitku vodu za više od 90.000 ljudi. Rješenje se sada traži u spoju na susjedno vodocrpilište kojem gravitira i susjedna županija i bušenju novih bunara da se pokušaju izbjeći redukcije kojima bi moglo biti pogođeno i 200.000 stanovnika. Sama činjenica da nema pitke vode za tako velik broj ljudi pokazuje da su u pravu svi koji tvrde da je riječ o najvećoj ekološkoj katastrofi od osamostaljenja države. Tim je apsurdnije što se onečišćenje vodocrpilišta najvjerojatnije dogodilo upravo kao pokušaj kakvog-takvog poboljšanja kvalitete zraka.
 
Naime, tvrtka Crodux postigla je dogovor o plinofikaciji bosanskobrodske rafinerije koja sada koristi mazut, a politički vrh im je izašao u susret s mogućnošću da se 27 godina stari produktovod za rafineriju prenamijeni u plinovod. Crodux je uoči Uskrsa provodio tlačno ispitivanje tog cjevovoda, zbog čega je došlo do otvorenog izlijevanja ugljikovodika na jednom mjestu što je brzo primijećeno i sanirano. Ipak, sada se sumnja da je upravo zbog te tlačne probe došlo do onečišćenja nabujalih podzemnih voda i migracije ugljikovodika do 2,5 km udaljenog vodocrpilišta. Slučajem se bavi krim-policija i državno odvjetništvo, a grad je podigao kaznenu prijavu protiv Croduxa. Još se ne zna kakvo je stanje produktovoda niti što je u njemu bilo i u kojim količinama, što je konkretno napravljeno u sklopu te tlačne probe te je li moguće da se visokim podzemnim vodama tako brzo prenese vrlo velika količina ugljikovodika do udaljenog vodocrpilišta. Ne treba isključiti ni terorizam. 
 
Čak i kada se otkrije u čemu je problem, bit će to slaba utjeha Brođanima koji će problem s pitkom vodom riješiti za približno tri mjeseca. Do tada, uz sumporovodik iz brodske rafinerije mučit će ih 'nafta iz pipe' – kao što i sami ironiziraju – ne smiju piti vodu i udisati zrak. Ono što vrijedi primijetiti je da je građanima toga grada politički prodana priča da će plinofikacijom rafinerije dobiti čisti zrak, što je daleko od istine. Zamjenom mazuta plinom Brođanima se neće ništa bitno promijeniti jer će se smanjiti emisije bezmirisnog sumpornog dioksida, ali ne i smrdljivog sumporovodika, merkaptana i sulfidnih ulja koja se oslobađaju preradom nafte, dok se visoke vrijednosti lebdećih čestica tek se manjim dijelom mogu pripisati rafineriji. Iz rafinerije dolaze dvije vrste onečišćenja – iz ložišta – koje će se riješiti plinofikacijom – i procesno onečišćenje, koje najviše smeta građanima, a ono se uopće neće smanjiti plinofikacijom rafinerije. Primjerice, smrad po sumporu može 'izliječiti' samo jedno – modernizacija rafinerije ugradnjom Claus postrojenja za odsumporavanje, sličnog kakvo je 2007. ugrađeno u Sisku, a za ostalo onečišćenje nužna je procesna modernizacija na kojoj se ne radi dovoljno. 
 
Ruska rafinerija u ogromnim je financijskim dubiozama i posluje isključivo zahvaljujući financijskoj pomoći Zarubežnjefta, tvrtke koja je u Bosnu i ušla strateški, kao produžetak ruske vanjske politike kojoj je trebalo strateško pozicioniranje u BiH. Republika Srpska kontinuirano tolerira loše poslovanje i izlazi Rusima u susret na sve moguće načine, zagovarajući njihove interese gdje god je potrebno pa i, prema potrebi, ulazeći u verbalni klinč s hrvatskim vlastima. Vlasnik ni ne pomišlja dovršiti modernizaciju zbog koje tržištu ne može ponuditi kvalitetne proizvode a o svemu se odlučuje u Moskvi. Zanimljivo je da je ruski veleposlanik u Hrvatskoj upravo na dan kada se dogodilo onačišćenje vode revoltirano komentirao hrvatsko opozivanje ruskog diplomata, dovodeći ga u korelaciju s plinofikacijom u RN Brod koja je mogla dati rezultata za godinu dana, ali sada ipak ne će. Oh, kako je samo bio u pravu! Priču oko plina u bosanskobrodskoj rafineriji treba promatrati gledajući šire rusko-hrvatske odnose koji su na povijesno najboljoj razini, jer treba imati na umu da nas Rusija nakon povlačenja diplomata nije kaznila, već nam je udijelila simboličnu packu. Razloga je puno, a treba ih tražiti u gospodarskim interesima kroz Agrokor i Petrokemiju, pa i na LNG-terminal, a to je već utjecaj na lijep komad hrvatskog BDP-a, zar ne? Velike države rade što hoće, a male što im se kaže, tužna je realnost. Građani su kolateral – Siščani to dobro znaju, a sada i Brođani dobivaju lekciju.
 

Nina Domazet, Energetika-net

Povezane objave

RAZDJELNICI – Hoću povrat svoga novca

HF

Milijarder Elon Musk i Tesla na strani Ukrajine

hrvatski-fokus

Što čini Opec?

HF

HVAR – Dan grada i blagdan sv. Stjepana I.

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više