Slikarstvo uvijek vezujem uz nešto osobno, intimno, kontemplativno
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Vladimir Blažanović, rođen je 1953. u Donjem Hasiću kod Bosanskog Šamca. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Jordana 1981. godin. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama u domovini i svijetu. Kontinuirano slika i danas svaki dan istražujući fenomen slike i slikarstva.
• Gospodine Blažanoviću, nedavno ste izlagali u Muzeju prigorja, pomalo neobičnog naslova “Slikarski Očenaš“. Vi zapravo rijetko izlažete?
– Samostalno sam do sada izlagao četrdesetak puta. Za čovjeka koji nije poduzetan u tim stvarima ne čini mi se baš malo. Za većinu izložbi sam zahvalan ljudima koji su potakli da do njih dođe i često puno doprinijeli realizaciji. Bliži sam onim slikarima koji to nevoljko čine, svjestan ipak da u nekoj mjeri čovjek mora udovoljiti konvenciji. A meritum u svijetu slikarstva ipak nije brojili količina.Imali smo velikih slikara koji su malo i rijetko izlagali, i obrnuto. Što se tiče naslova izložbe u Sesvetama, njega je smislila gđa Stanaćev Bajzek kao i uvodni tekst, asocirajući, vjerujem, na moje bavljenje slikarstvom koje je tako obično, svakodnevno kaota molitva.
• Ova izložba u Muzeju Prigorja određuje Vas kao apstraktnog slikara.
– Obično ne radim slike za određenu izložbu, nego se odabir vrši iz fundusa koji nastaje kao rezultat mojeg manje-više kontinuiranog rada u ateljeu. Listajući mape naišli smo na grupu crno-bijelih kolaža i tempera, dotada neizlaganih, koji su zapeli za oko gđi Bajzek. Njima je suprotstavila jednu grupu kolorističkih kompozicija u temperi, a svakoj grupi dodala po jedno ulje većeg formata da malo „začine“ izložbu. Inače, moje „slobodno“ slikarsko traženje kritičari obično klasificiraju kao asocijativnu apstrakciju i ono zauzima veliki dio mog slikarskog spektra.
• Vi slikate i figurativno.
– Da, drugi veliki dio tog spektra čine moji pokušaji u sakralnoj tematici. Sakralno, naravno, nije nužno i figurativno, ali trebate li udovoljiti nekim ikonografskim zadatostima, naslikati sliku na određenu temu, u pravilu to znači figurativnu kompoziciju. Pokušavam likovno osvježiti te teme, unijeti štih našeg vremena. Mislim da tu ima još puno nepotrošenih mogućnosti.
• Kako Vi gledate danas na suvremenu umjetnost?
– Još od studentskih dana, preko časopisa i knjiga, a danas i interneta, pratim pojave na europskoj i svjetskoj sceni prvenstveno u sferi slikarstva. Ima tu velikih osobnosti, velikih opusa a ponajviše svega i svačega. Nađe se naravno stvari koje obraduju oko i dušu, ali znaju proći i prilično dugi vremenski intervali a da toga ne sretneš među pojavama koje se promoviraju kao zanimljive i nove. Ipak, svemoćno tržište treba i stvara nove i nove gladijatore u areni, novogovorom rečeno, slikarske industrije. Ja sam slikarstvo uvijek vezao uz nešto osobno, intimno, kontemplativno i svjestan sam da to znači biti na margini, u svojem kutku tragati za slikom i smislom, ispitujući svoje granice.
• Kada možemo očekivati Vašu veliku izložbu u Zagrebu, retrospektivu možda?
– Nisam o tome razmišljao i nisam čovjek koji puno planira. Možda će sazrijeti vrijeme i za to.
• Nije li danas skromnost, samozatajnost umjetnika kontraproduktivna?
– Prvo bismo se trebali dogovoriti o sadržaju riječi produktivnost, ili što je to produktivan život. Što se mene tiče nikada me nije zanimalo “15 minuta slave“. Jesam li skroman, samozatajan ili možda konformist? Ili nijedno? Živim već puno godina, cijeli jedan život kao slikar. To je moj odabir i sudbina i zahvalan sam da je bilo moguće. Je li to „produktivno“?
• Na čemu trenutno radite?
– Povremeno imam napast uvesti malo reda, posložiti stvari. Nekim slikama se iznova vraćam, neke uništim i poslije toga se uglavnom dobro osjećam. Bavio sam se i nekim nacrtima za staklo. Vrijeme u ateljeu često proleti a da ostavi više pitanja nego odgovora. O tim stanjima duha o toj borbi sa slikom vrlo rječito i duboko istinito je govorio Šebalj u svojim intervjuima. Ipak kroz često i uzaludne pokušaje zasluže se zrnca milosti kad se stvari razbistre i poslože i odatle se crpi energija za nove pokušaje.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više