Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (25)

Kvalitetan i iskusan učitelj može učenicima objasniti sve što poželi

Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)

Sanja Lukić, prof., Osnovna škola Malešnica, Zagreb

Sadržaji nisu ponuđeni – oni su ugurani u ishode i smatram da je to veliki nedostatak ovoga dokumenta. Osim toga, i oni sadržaji koji se mogu iščitati iz nabacanih ishoda ne daju apsolutno nikakvo viđenje ili koncept Kemije kao nastavnoga predmeta. Poučavanje kemije treba započeti uvođenjem osnovnih pojmova koji definiraju kemiju kao egzaktnu prirodnu znanost, a ne kao vještinu rukovanja posuđem i kemikalijama ili neko magijsko umijeće. Treba se osvrnuti na alkemiju i povijest kemije, objasniti njezino značenje i utjecaj na razvoj prirodnih znanosti, ali nastava Kemije ne može se svesti na „kemijanje“ i pretakanje iz šupljeg u prazno.

Razumijevanje prirode iz perspektive suvremenoga kemičara ne može počivati samo na promatranju kuhinjske soli, šećera i vode ako ne znamo sastav tih tvari. U najmanju ruku smiješno i nevjerojatno. Kako će učenik razlikovati tvari po sastavu ako nije naučio od čega su tvari sastavljene? Suluda pretpostavka, suludi zahtjev i suluda ideja. Koncept poučavanja kemije koji ne počiva na građi tvari unaprijed je osuđen na neuspjeh. Materijali za učenje prije svega trebaju biti znanstveno točni, recenzirani i lektorirani jer će u suprotnome učenik imati pred sobom materijal koji može, ali i ne mora, sadržavati znanstvene činjenice i istine, susretat će se s pojmovima koje ne razumije, a koji prethodno nisu objašnjeni, s uvođenjem pojednostavljene terminologije koja nema veze sa standardima za određeno područje i znanstvenu terminologiju. Sve te poluistine, pojednostavljivanje sadržaja i ponavljanje neistina vodi u miskoncepcije koje, kada se jednom usvoje, teško se ispravljaju.

Rasteretiti učenika od navodno nepotrebnih i nerazumljivih činjenica ne znači da ih moramo iskriviti do neprepoznatljivosti. Kvalitetan i iskusan učitelj može učenicima objasniti sve što poželi, a da se pritom ne izgubi u „divljim granama" i ne zastrani u interpretiranju do razine šamanizma, vračanja i čaranja. Teme za koje učenik mora imati više predznanja tako ćemo i prezentirati te naglasiti da će im biti jasnije sljedeće godine ili nakon obrade određenoga sadržaja. Ako smo sigurni da nećemo zastraniti u pojednostavljivanju i iskrivljavanju istine, onda se možemo upustiti u jednostavniju interpretaciju, ali uvijek s određenom dozom naznake da je to samo jedan maleni dio odgovora na postavljeno pitanje. Učenici nisu nerazumni i razumiju da tek usvajaju znanje te su zadovoljni ovako obrazloženim odgovorom. Budući da je Pravilnikom o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi osigurano dvadeset minuta za pripremanje nastavnoga sata, nisam sigurna da možemo očekivati neko kreativno stvaralaštvo. Osim toga, ima odličnih učitelja i predavača koji jednostavno nisu vični pisanju i ne stignu ili ne žele posvetiti svoje slobodno vrijeme pisanju.

Materijali za učenje i poučavanje moraju biti recenzirani i lektorirani, a to nije besplatno i ne može se očekivati da ljudi to rade dobrovoljno, iz humanih pobuda i altruizma. To je posao kao i svaki drugi. Što se pak učenika tiče, on nije niti kemičar niti „mali znanstvenik" kako to često ljudi vole tepati učenicima. Učenik je „šegrt" koji treba promatrati, slušati, čitati, bilježiti, aktivno sudjelovati u radu, postavljati pitanja, donositi pretpostavke i zaključke te ispunjavati svoje obveze kako bi jednoga dana bio samostalan „majstor". I sama sam bila „šegrt", ne samo tijekom školovanja nego i prvih nekoliko godina rada u nastavi.

Energija! Kako je to tek jednostavno objasniti, a ne zapetljati se u mrežu izrečenih gluposti? Kemija je eksperimentalna znanost i pokus je neizbježna i izuzetno važna aktivnost na satovima Kemije. Međutim, pokusi se ne izvode da bi nastava Kemije bila atraktivna jer kemija nije atrakcija niti cirkuska točka. Da bi se netko uopće bavio istraživanjem, potrebno je znanje, mnogo znanja, a zatim vještine koje su razvijene do razine da pojedinac bez straha samostalno može izvoditi eksperimente, a da pritom ne ugrožava sebe, druge osobe i okoliš. Učenici mogu izvoditi pokuse tek nakon usvojene teorije o tome što je pokus, na koji se način izvodi i prati, što se i na koji način bilježi, kojih se mjera opreza treba pridržavati tijekom izvođenja pokusa i kako se sigurno rukuje posuđem i kemikalijama.

Nigdje u ovome dokumentu nisam naišla na ishode koji spominju rukovanje posuđem i kemikalijama, pružanje prve pomoći, mjere opreza i zaštite i slično. Ali je zato pokus neizostavan u ostvarivanju ishoda i učenici stalno nešto eksperimentiraju i dokazuju pokusima. Nadalje, učenici često ne znaju verbalizirati opažene pojave i promjene. Potrebno je odgledati i izvesti mnogo pokusa dok se ne postigne razina da učenik samostalno i uspješno izvede pokus, istovremeno vodi bilješke, donese zaključak i interpretira svoj uradak. Za sve to potrebno je mnogo vremena, ali i posuđa i kemikalija. I tu dolazimo do „pedagoškoga standarda" i ogromne razlike u opremljenosti škola adekvatnom opremom, posuđem, priborom i kemikalijama. Na kraju se nadam da će se ovaj prijedlog bitno promijeniti.

(Nastavak slijedi)

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.