Cinkaroši i spletkaroši

Pustili ih u arhivske dvore

 

 

Otkad su u Haagu sahranili pravdu

Volio bih da ništa ne čujem.

Da oslijepim, da ništa ne vidim.

Iako sam čovjek po rođenju,

Ja se danas ljudskog roda stidim.

Tek kada je pravda pokopana,

„Domoljublje“ svuda procvjetalo,

Guje, lignje pa i dikobrazi,

A znano je da nikada bez njih,

Ne bi prošli čudni igrokazi.

 

Pustili su u arhivske dvore

Bjelosvjetske ljute pse s lajne.

Strgali su sve pečate

I odnijeli naše svete tajne.

 

Cinkaroši danas likujete!

Znakovit datum 29. „novembra“.

Zapamtite! Nikad povijest oprostit vam ne će!

Zemlja pamti i vidi i čuje!

Sad možete i bosi u šumu.

Pobili ste sve „ustaške guje“!

 

Pitam se ima li toga igdje? Naravno, ne!

Jer samo nama „Pravednici“ režiraju drame.

I biraju „provjerene“ glumce

Da igraju uvijek glavne role,

Jedni Jude – drugi dvorske lude.

 

Zemljo moja, Croatio!

Istinu ćeš gorku saznat

Kad ti povijest pisali budu

I Hrvati imali su

Svog Pilata i svog Judu.

 

Neka zazvone zvona Svetoga Marka

I obznane prije mrkle noći:

Kad ti drugi pravdu kroji

Ona nikad neće doći!

 

Pejo Šimić