Hrvatska se razara – iznutra

Iza smrti spoznat će se svačija vrlina

 

 

Ucviljenoj obitelji pokojnog general Slobodana Praljka šaljemo iskrenu sućut i pridružujemo se u tuzi i molitvama, a Pokojniku želimo vječni počinak u Kraljevstvu nebeskom!

Carmel Agius

 

Već nekoliko dana (od 29. 11. 2017.) s napetošću čitam u domaćim i stranim medijima o tragičnoj smrti generala Hrvatskog vijeća Slobodana Praljka, koja je potresla hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH, kao i sve  nas u dijaspori. Nisu samo Hrvati bili zatečeni iznenadnom i tragičnom smrti hrvatskog viteza, nego i diljem svijeta smrt pravednog hrvatskog uznika bila vijest nekoliko dana na naslovnim stranicama u tiskovnim izdanjima i uvodne vijesti na TV kanalima, a posebice na društvenim mrežama. O tragičnoj presudi u Haagu bilo je raznih komentara, nažalost većinom uz negativne prosudbe (izuzev hrvatskih domoljubnih glasila i portala) gdje osuđuju osuđenog pravednika i njegovu odluku o samoumorstvu. Dakle, pokojnog generala Praljka i u grobu optužuju i osuđuju veleizdajnici u Hrvatskoj, nezahvalni Muslimani (Bošnjaci) u BiH  i nemoralna međunarodna zajednica.

 

Nitko više nije mogao reći o ratu u BiH i Hrvatskoj na doličan način kao general Praljak, koji je s velikom vojnom sposobnošću obranio djelimično opstojnost hrvatskog naroda u BiH. Ali s istom takvom odlučnošću i osjećaju odgovornosti opisao je ratna zbivanja u 18 objavljenih knjiga, u kojima je naveo okolnosti i mjesta gdje su počinjeni ratni zločini, jer neprijateljska balkanska najezda na hrvatski narod bila je euforički zločinačka. Naime, u isto vrijeme s dvije strane – srpske i muslimanske izvršeni su masovni pokolji hrvatskog naroda u BiH: s jedne strane bile su udružene srbočetničke ubojice/mesari (Milošević /Mladić/ martićevci) s oružjem JNA; s druge strane bili su okrutni domaći bosanskohercegovački zločinci/kasapi (Izetbegović/ Ganić/Delić/Divjak/ Duraković/ halilovićevci): jugo-komunisti; bošnjačkosandžački-islamsti i arapski-turski teroristi-džihaisti (Al Qaida).   

 

Od Vukovara do Den Haaga

 

Zbog srbijanske šovinističke ideje o Velikoj Srbiji  krvlju je natopljena Hrvatska, Bosna i Hercegovina gdje su mase ubijane, ne baš podjedanko, Hrvati, Muslimani (Bošnjaci) i Srbi – Srbi izvan Srbije.. Upravo zbog  činjenice: počinjenih zločina i velikih žrtava na svim stranama, osmišljena je lažna ideja o ''građanskom ratu'' u Jugoslaviji koju su izmislili u Srbiji, a prihvatile kao činjenicu  veleizdajice u Hrvatskoj, također i međunarodna zajednica i mediji u svijetu. Uz srpsku ideju o ''građanskom ratu'' izmišljena je i laž o  ''hrvatskom zločinačkom pothvatu'. Na taj način Srbija je sebe ogradila od bilo kakve odgovornosti za ratne zločine u RH, BIH. No, stoga su srbočetnici i jugokomunisti iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, BiH,  s oružjem JNA, počinili gnjusne i nebrojne zločine diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

 

Predsjednik imaginarne islamske države BiH Alija Izetbegović govorio je u početku srpske agresije: ''ovo nije naš (muslimanski) rat''. Misleći, da treba pustiti Srbe i Hrvate neka se bore do – istrijebljenja. Ali, kad su četnici izvršili prve pokolje u Foči, Goraždu, potom i drugim mjestima u BiH gdje je srpsko pučanstvo bili u većini – Muslimani su uzeli mačeve u ruke. Formirana je ''Armija BiH'' s nakanom da se brani od srpskog agresora. Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska vojska dali su podršku i oružje Armiji BiH i dogovorili zajedničku obranu od zajedničkog neprijatelja na svim bojišnicama. No, čim se Armija BiH malo ojačala – vojno, vjerski i politički njeno vodstvo ustanovilo je kako neće moći obraniti BiH od srpske agresije, te su prihvatili  Alijino moto: ''Od jačeg (Srba) se brani, od slabijeg  (Hrvata) otimaj.'' Armija BiH nastavila je borbu protiv srbočetnika, ali istodobno su muslimanske oružane snage udarile na hrvatsko pučanstvo u gradovima i selima gdje su muslimani bili u većini, kao što su ranije činili Srbi, i tako je počeo muslimansko-hrvatski rat, odnosno krvavi rat – sviju protiv svakoga.

 

Žalosna je činjenica da su hrvatski ''saveznici'', koje je Hrvtska naoružala i s kojima su se dogovorili o zajedničkoj borbi protiv srpsko-crnogorskih četnika, okrenuli puščane cijevi protiv hrvatskog naroda. Nevejricu muslimanskih čelnika, kao i pookolje po hrvatskim gradovimai selima uočio je i vojnički odgovorio general Praljak. U obrani od višestranih i brojno većih agresora, koji su sijali zločine diljem Hrvatske i BiH, hrvatski su branitelji branili svoje obitelji, svoja ognjišta u svojim domovinama. Ali u tom osloboditeljskom (domovinskom) ratu nije bila dovoljna samo vojnička pobjeda nad krvoločnim neprijateljima – četnicima i džihaista, te su neki pojedinci iz HVO , na svoju ruku, a ne po zapovijedi generala Praljka, prešli na osvetu, odnosno uzvraćali zločin za zločin: oko za oko, zub za zub.

 

Presude ''časnog suda'' i smrt generala Praljka

 

Od samog početka, Međunarodni tribunal u Haagu za ratne zločine u Jugoslaviji, pokazao se da je nesposoban i spor (13 godina u sudnici s turom), ali i nepravedan u odnosu na počinjene zločine u Hrvatskoj i nad Hrvatima u BiH, što je bilo očigledno da se Hrvatima ne sude po međunarodnom zakonu  ni Božjoj pravdi, nego po političkom ključu. Trinajest dugi godina suđenja predstavlja jednu trećinu ljudskog radnog vijeka. Kakav je to sud koji tolike godine ne može presuditi šačici ljudi. To, u nedogled rastezanje suđenja, osiguravalo je svima u Tribunalu, basnoslovne zarade i ključni je razlog tako dugotrajnog suđenja. Nakon što je predsjedavajući sudac Carmel Agius potvrdio kazne prvoj hrvatskoj trojki i Praljku – general Praljak se ustao i gromoglasno uzviknuo: ''Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinaci vašu presudu odbacujem s prezirom“! Potom je iz bočice smireno popio kalijev cijanid i srušio se na pod i jedva izustio: Popio sam otrov!

 

I u roku od nekoliko minuta u sudnici je umro. Taj njegov čin je pravi sokratovski, jer je umro za pravdu i istinu. Mogao je,  da je htio, ostati živ i unatoč presudi od dvadeset godina kroz nekoliko mjeseci već bi bio pušten na slobodu, jer bi već tada odslužio 2/3 kazne. To je jedan od najčvršćih dokaza da mu je pravda i istina ispred vlastitog života. „Onaj tko se izgubi tražeći pravdu I istinu, pronaći će se u raju.“ (Codex moralis Croaticum) Tim činom je sebi podigao vječni spomenik. EXEGI MONUMENTUM!

 

Dakle, sud ga je nepravedno osudio na robiju, a on si je kao pravednik sebe osudio na smrt. Konačno je general Praljak, s oduzimanjem vlastitog života, uvjerio tužiteljstvo o lažnim optužbama i sudstvo o političkoj presudi (koji nikada neće priznati) i cijeli svijet o ''pravnoj'' farsi u Haagu. Čime je  general Praljak  dokazao svoju odlučnost, odnosno moralnu, ljudsku, hrvatsku i vojničku vrlinu. A sud s nastavkom objavljivanja daljnih presuda pokazao najveću bešćutnost i  amoralnost. Bez i trunka pijeteta. On je sokratovski odlučio da je bolje umrijeti nego se okaljati i živjeti pod stigmom, odnosno prihvatiti nepravedne optužbe i kaznu za ''ratne zločine'. Post funera virtus – Iza smrti (spoznat će se njgova) vrlina.

 

Dakle, mrtav general Praljak bit će još veći neprijatelj nepravdi, koju na najgrublji mogući način nameću hrvatskom narodu međunarodni (i domaći) sudovi, koji u ime agresorskih žrtava donose političke presude optuženim hrvatskom braniteljima. U takvim procesima, i uz najbolje odvjetnike, nemoguće je doći do istine pred zaštićenim svjedocima, među kojima je bio i predsjednik RH Stjepan Mesić, ili ministraca vanjskih poslova RH Vesna Pusić, koja je u Hrvatskom (državnom) Saboru optužila Hrvatsku za ''agresiju na BiH.'' Hrvatskim braniteljima presudesu su donesene prije nogu su optužnice podnesene.

 

Još jedan tužni Dan sjećanja na žrtve

 

Tek što je prošlo 11 dana od obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukokovara i Škabrinje – drugog Bleiburga, imamo novu žrtvu hrvatskog generala Slobodan Praljka u Haagu. Dakle, krv hrvatskih branitelja ne prestaje teći, nakon prolića u Vukovaru, Škabrnji, i tisuće druguh mjesta, osvježena je smrću hrvatskog branitelja u ''Palači pravde'' u Haagu. Ništa nije slučajno. Samo u vremenskom rasponu od 7 dana izrečena su dvije presude u Haagu: Srbinu koljaču generalu Ratku Maldiću (22. 11. 2017.) doživotna robija za genocid u Srebrenici; hrvatskoj šestorki 111. godina zatvora, koji su optuženi za ''ratne zločine''. Ovo su ujedno bile i zadnje presude ovog Tribunala u Haagu.

 

Presuda je izazvala oštre reakcije u Srbiji i BiH, gdje su čelnici srpskog naroda i vjerske poglavice srpske crkve osudili Sudsko vijeće tribunala u Haagu, jer su udarili ''šamar srpskom narodu i njegovim žrtvama, jer general Mladić je lažno optužen''. Ali, osudili su Bošnjake i Hrvate zbog ''teške presude'' Mladiću i palili hrvatske zastave. Nakon presude generalu Praljku  Srbi i Bošnjaci pozdraviili su presudu i hvalili Tribunal u Haagu, jedni i drugi palili su zajedno hrvatske zastave u Srbiji i BiH. Potrebno je sada, nakon što su hrvatski neprijatelji u domovini i u svijetu  prolili potoke nevine hrvatske krvi, gdje još mržnja i osveta ne jenjava, jer smo oslobodili i utemeljili samostalnu i neovisnu državu hrvatskog naroda u čije su temelje hrvatksi branitelji ugradili svoje živote. Rat, izgleda, nije još završen na Balkanu. Što se trenutačno zbiva u Republici Hrvatskoj?

 

Kako je uređena Dražava Hrvatska?

(a) Kakva je to  Hrvatska država u kojoj su do sada više od 3.000 hrvatskih branitelja oduzeli sebi živote i brojni članovi njihovih obitelji?

(b) Kakva je to država gdje u hrvatskom nacionalnom hramu – Hrvatskom (državnom) saboru zastupnici SDP-a i GLAS-a nisu htjeli odati počast minutom šutnje nepravdno umorenom generalu Hrvatske vojske Slobodanu Praljku, koji uživaju njegove plodove?

(c) Kakva je to država koja tuži hrvatskog specijalca Mihajla Mišu Hrastova za ''ratni zločin'' i traži oštetu od 6,5 milijuna kuna (!) jer je braneći Karlovac ubio 13 srpskih četnika (vojnika)?  

(e) Kakva je to država gdje priznati hrvatski publicist i novinar Tihomir Dujmović piše Otvoreno pismo Aleksandru Stankoviću, srbočetniku koji uređuje i vodi na HRT-u emisiju ''Nedjeljom u 2'', u kojem se obraća Aci ovako: ''Zapravo sam Vas to htio zamoliti, ljudski, ako smijem reći kolegijalno, ali primarno ljudski: ako možete nekako, suspregnuti se barem na te dane od svjetonazorskog delirija i budite tako dobri, pa bar na Dušni dan nemojte pljuvati sirotinji u tanjur nedjeljnog objeda.'' Na što smo spali!? Ja sam bez riječi!

Na kraju, kakva je to država čija se Vlada udvara Europskoj uniji, ''neznajući'' da Brussels od Srbije želi napraviti balkansku Njemačku, a islamske zemlje od BiH europsku Tursku.

 

Hrvatski narod mora braniti svoj suverenost

 

Nužno je potrebno uvesti vojnu obvezu (minimum godinu dana), da se hrvatska mladež osposobi, uz profesionalnu hrvatsku vojsku, te budu jamac državne sigurnosti i samstalnosti, jer samo se snagom može braniti suverenitet i državni nacionalni identitet. Mnogi mladi  ljudi koji se mahom sele iz Hrvatske ostali bi u domovini, kao što su  vojnom obvezom u Izraelu  zadržali cvijet svoju mladeži u domovini.

Pokojnom generalu Slobodanu Praljku ne trebaju posmrtne počasti, samo su mu potrebne molitve da mu Svevišnji bude milosrdan. Ali njegova bi najveća nagrada za život, domoljubnu žrtvu i – smrt bila: oslobođenje hrvatskog  naroda od ponižavanja u domovini i svijetu; da Hrvati žive slobodno, ponosno i prkosno kako je i on živio u ratu i na robiji..  

 

Kada bi pok. general Praljak vidio kako se ponašala oporba i antihrvatski mediji u RH, u Zagrebu, u kojem je on ''2. srpnja 1991. godine kada je kao nenaoružani civil, uz brojne druge zagrebačke civile, pokušao spriječiti da tenkovi JNA iz novozagrebačke vojarne krenu okupirati Sloveniju. Bio je hrabar, tenkove je doslovno gađao grudama zemlje i kolcima za paradajz iz skromnih vrtova…'' (Denis Derk) Što bi rekao da je pročitao članak: ''Za koje su zločine osuđeni čelnici Herceg-Bosne? Pitali su ga (muslimana, o.p.) koje mu je uho draže. A onda mu ga odsjekli…'' (''Jutarnji list'', 2. 12. 2017.)

Kako se uopće netko u Hrvatskoj usudi napisati i objaviti ovakav vulgarni iskaz o zločinu, ako je to uopće i istina?, jer iskaz je dala zaštićena ''Amila''? Da je general Praljak u životu Snježana Pavić sigurno ne bi napisala takav skandalozni tekst, a ''Jutarnji'' nikad više ne bi dočekao – jutro. 

 

General Hrvatske vojske Slobodan Praljak nije osobno bio ni za što ni optužen niti osuđen, nego samo po zapovijednoj dužnosti, kao što je bio optužen i general Ante Gotovina i drugi visoki časnici iz osloboditeljskog (domovinskog) rata. Mesić, Josipović, Pusićka i stotinu drugi optužili su i dr. Franju Tuđmana, prvog predsjednika slobodne i samostalne Države Hrvatske za ''agresuju u BiH“ i ''zločinački pothvat'', da je živ bio bi – i osuđen u Haagu.

''Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe  štrika za toliko Juda.'' (A. G. Matoš)

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu Godinu 2018. želim svim živim hrvatskim braniteljima, hrvatskom narodu u domovini i svijetu, prijateljima i čitateljima ove kolumne, s hrvatskom odanošću ZDS,

 

Rudi Tomić