Neptunov bijes

Opomena s mora ne prolazi s jugom

 

 

Bijajednonjedan čovik, u našenmalon dalmatinskom mistu, gruba ponašanja, divjak u svojoj naravi. Bija je već star i sijed, nosija je očale za vid i glumijabi uvik nekog drvrodjelju koji se razumi u sve i svašta,od popravljanja elektrišnih i elektroniških stvari, priko tesarije i zidarije ukratko čovik sveznalica, glupan i neznalica, kako bi ga ukratko mogli zvat. Ruga se taj, o’jutra do sutra svima – ama baš i svakome s kinbi se mogao onako satirički narugat, zabijajući pritom taj svoj otrovni trn, kao pčela do kraja onome koga je već uzejana zub. Tako se zamjerio cijelom selu i šire. Ljudi su trpili i šutjeli, ne htijući se blamirati radi budale, niti radi Budale,magarca i tovara, još s njim potući.Pa navući sebi još veći bijes, i organe sile na grbaču.

Bila je to nedilja, dan sunčan, skoro podne. Taj se čovik utapao na svom brodu koji je tonuo, niti 30 metara od obale. Svi su iz sela stajali ka’začarani.Ukipljeni gledajući u prizor.

TAJ SE ČOVJEK ZAISTA UTAPAO! ALI NITKO NIJE HTIO – SKOČITI DA GA SPASI. ZAŠTO?! PA UTAPA SE, IZGUBIT ĆE ŽIVOT?! TREBA GA SPASITI?! – ALI NE! Nitko ni da mrdne, nitko ni da se pomakne,i tako se čovjek utopi. Umre.

Umre zbog svoje GLUPOSTI jer nije znao normalno živjeti i raditi s ljudima.

Jer nije zna drugima OPRAŠTATI, a sam je imao milijun grija, i grešaka, za koje su drugi

itekako znali , ali su šutili.

Čovik je tako izgubio život nizašta, a di je tu korist ?! Da je bar bijanormalan?

Materijalista, uvijek se hvalio plodovima svojih ruku i djela, a zavidno i pohlepno – gledao na tuđe.

I dok se tako činilo da mu nema spasa, ljudi su ga počeli ogovarati, grišeći i oni dušu pritom :

 

-Mora biti da je đavliji sotona, kad mu se dogodila, ovakva smrt! – Kaže naša Bosa Rimica.

-Ma nije on to, ne -ne!Ja san čula da mu je i otac umra potopljen na nekon brodu, a mater da mu zovedu – UDBA, jerje u ona doba često cinkala UDBI, tj. Miliciji onog doba, a ova bi bez pitanja, pogađate vadila "organ" pa udri po leđima onoga koga bez suda i pitanja osudiše i ubiše palicama!- dovrši krezubi Miro, koji je nekad bio veliki košarkaš, a i igrao s najvećimi najvišim čovikom tog mista.A ne ne, dragi moji čitatelji.Vi nikad niste čuli za tog drugog košarkaša. Sigurno, kao što je sigurno da TV ne radi kad je ugašen.

 

-Ajmo, ajmo ribeee-ribeee, ribe, – još malo pa nestalo! Uzvikivao je Ante Ribarević, još tamo s polja, noseći frišku netomulovljenu ribu, drito iz Kali, kaljskih ribarica. Ono malo mola, srdela, lokardi, i nešto friških škampa pokrivenih ledoma znalo se i štogod "ispod banka" prodat i tako nać na jelovniku našeg restorana " U Branimira".Ante, suvlasnik restorana zabezeknuo se kad je ugledao prizor u maloj lučici.

 

Pristigla mini ribarica već je izvlačila tijelo nesretnika Gorkog Hudiča, koji se skoro udavio htijući ribariti kod sigurnih znakova jakog,pa i do jakog orkanskog juga.

Jugo, taj ponekad vlo opasni vjetar, skoro je koštao života nesretnog Gorkoga.Jer dočim je mini ribarica koja se sklanjala u lučicu,došla do broda, Ante je već doplivao tamo, i jedini od svih, zgrabio tijelo svog rođaka, budaletine Gorkoga, i počejaga oživljavat i reanimirat.

Kroz to vrime, šef broda ribarice MINI, zvao je HITNU.

 

Dovevši ga na kraj, stigla je HITNA, a medicinska sestra Klaudija, počela ga je oživljavati, tehnikom usta na usta….i iz 4.puta,Gorki ispljune velike količine mora iz pluća i nekoliko gavuna s njim….uhhh..mmmmm….

A onda bez naočala za vid ( imao je dioptriju -5), zagleda se u Klaudiju, i u svom ludom humorističkom duhovitom stilu poviče : " Šimeee! Opet si se opija!"

A na što se stane smijati sav puku blizini, a ni Klaudija ni vozač HITNE nisu ostali ravnodušni.

 

Par sati kasnije, Gorki je preklinjao Antu Ribarevića, da nikako ne kaže njegovoj ženi Roziti ništa, jer bi ga bila onako ludog ubila.Bilo je tou kafiću "NEPTUNOV BIJES".Naime kad god se on napije kao zemlja, Rozita ga još i izmlati "k'o vola u kupusu!", i ostavi u obližnjem jarku da se naspava.

A sljedeće jutro budi ga brat Pjerino, i diže i dovodi kući gdje ga prvo išamaraju djeca, pa žena i popije "jezikovu juhu!", prije svake kave.Na njegovu sreću, Ante je obećao da ga neće izdati ženi, kao što je to inače regularno činio.Jer njegova žena Rozita, brat Pjerino i otac Stipe zajedno s njegovom djecom bili su na maslinama.

 

Masline su bile neobrane, a prije jakih juga, bura s pljuskovimai kiša trebalo je samljeti i masline. Pobrati prije svega. To su svake godine činili rado, bez obzira na broj maslina.Jer je maslinovo ulje lijek.U redu je! – reče mu Ante, koji je ranije bio građevinar koji je zapošljavao BOSANCE na CRNO u njegovoj firmi.Bog zna, kako se to dogodilo,da firmu ugasi. I sad je ribar. Jer živiti se mora i plaćati račune, također. Ako imaš odakle.

 

“Pazi ovo ti je prvi i zadnji Whisky!”- reče mu Ante, kojeg inače u selu svi zovu Antonio.Nemoj više piti. Popij koju kavu i to je to.Moranić, posal mezove.Ribu triba brzo prodat, pa doma na ručak.

– Znan! Ionako me više nije briga! Za danas sam iskuša život i smrt, naučijasvoju lekciju. Nisam poštivao ljude, naziva sam ih posprdnim imenima, rugao sam se sa svima.Ovo me skroz promijenilo Ante!Sad sam drugi čovjek. Ja vjerujem u Boga.Naučio sam OPRAŠTATI – jer NIKAD NIKOME DOSAD NISAM – OPRAŠTAO!

 

U trenutku KAD SAM GUBIO ŽIVOT – jedini si me TI – spasio, svi ostali su njiemo u čudu gledali. Nitko me nije spasio.Nitko nije ni prstom mrdnuo da me spasi.

To je moja KAZNA – ZATO JER SAM IH VRIJEĐAO, razumiješ Ante.

Ali više me nije briga! – reče i okrene se kući, tek na par koraka od kafića.

Nije me briga – JER JA SAM DANAS PONOVNO ROĐEN, jer ja sam danas na svojoj koži osjetio NEPTUNOV BIJES.

 

Julije Jelaska