Pogled nebom luta Ponestalo riječi. Nigdje nikog svoga.. Proždrla tuđina Hranu bivstva moga. Pogled nebom kruži, Vidokrug sve uži I sivi su dani Sve duži. I duži. Otela tuđina Snove iz davnina, Zadnji zalogaj Spremljen za sna sjaj! O, hoće li itko, Odagnat zlu kob, Ili ne će nitko Razvedriti dane Prije neg' osvane U tuđini grob?! Rasule se misli Po puteljku nada. Pogled nebom luta, Al' ne nađe puta Do povratka riječi, Do pjesme ljepote, Jer i zadnju, Što od tuge liječi, Već tuđina ote! Malkica Dugeč, 24. 8. 2017.