Filozofija Oktobarske revolucije u Zagrebu

Postaviti  katedru 'oktobarske revolucije', filozofiju bande, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, čisti je banditizam

 

 

Odsjek za filozofiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Marx i marksističke filozofije – seminar: Filozofija Oktobarske revolucije

Nastavnik: doc. dr. sc. Luka Bogdanić

ECTS-bodovi: 3

Jezik: hrvatski

Trajanje: 1 semestar (zimski)

Status: izborni

Oblik nastave: seminar

Uvjeti za upis: nema

Cilj kolegija: Općenita svrha seminara je da studenti/ice steknu bazične pretpostavke za dublja istraživanja u području teorijske, socijalne i političke filozofije, tako što će se dodatno osposobiti i steći interpretacijska umijeća nužna za razumijevanje filozofskih tekstova (od pojedinačnog iskaza do knjige). Konkretno cilj ovog seminara je prvenstveno upoznati studente s osnovama filozofsko-političke misli V. Ilića Lenjina u odnosu na Oktobarsku revoluciju. Specifična znanja koja se mogu steći na ovom seminaru odnose se na problematiku antinomija: revolucija/reforma, diktatura proletarijata/predstavnička demokracija, imperijalizam/internacionalizam, te problematiku odumiranja države, političke ideologije, masovnog društva, povijesti socijaldemokracije i komunističkog pokreta. Očekuje se da će studenti radom u seminaru steći osnovnu sposobnost kritičkog analiziranja izvornog teksta te kompariranja s njegovim naknadnim interpretacijama. Namjera seminara je omogućiti studentima da steknu osnovna znanja o pitanjima i problemima vezanim za marksističku analizu suvremene povijesti, politike, društva te povijesti marksizma.

Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: Seminar doprinosi razjašnjavanju složenih odnosa između filozofske produkcije te njenih interpretacija (uvijek bremenitih potrebama konkretnog političko-povijesnog trenutka), što je relevantno u pogledu opće osposobljenosti studenata/ica za snalaženje u rubnim područjima između filozofije, politike, znanosti i ideologije. Rad u seminaru služi kao priprema za niz ispita iz različitih društveno-humanističkih disciplina u kojima se u literaturi sreću Marx i marksistička teorija. U metodičkom se smislu seminar posebno preporučuje kao priprema za pojedine kolegije iz područja socijalne i političke filozofije.

Korištene metode: Seminarski referati, obavezni izvještaji o čitanju, rasprava o referatima, (interaktivne i participativne metode rada)

Način polaganja ispita: Seminarski rad i evaluacija ukupnog rada u kolegiju

Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe predmeta: Studentska evaluacija, evaluacija seminarskih referata

 

Sadržaj kolegija

Uvodna predavanja prema tematskim skupinama:

1. Lenjinova kritika reformizma

2. Lenjinova analiza imperijalizma

3. Problematika države i proleterske revolucije u promišljanjima V. I. Lenjina

4. Lenjinova teorija taktike i strategije proleterske revolucije

5. Utjecaj i nasljeđe sovjetske revolucije 1917. godine

(Nakon uvodnih predavanja slijediti će studentski referati)

 Istina, citat je malo povelik, ali inače čitatelj ne bi povjerovao u njegovu istinitost.

Eto, ako imate viška vremena, možete pohađati na Filozofiji u Zagrebu jednosemestralni seminar o filozofiji Oktobarske revolucije, jer pod „uvjeti za upis“ stoji – „nema“. Pretpostavljam kako je to za „radničku klasu“, a ni nje, kako onda davno nit' je bilo, tako pogotovo je danas – nema. Ostali su samo njeni „ideolozi“. Gulili bi joj kožu, ma je i ne bilo. A mogla bi se da je ima, upisati na Filozofiju za državne novce, ter, učiti nešto o nečemu što se nije dogodilo, kako „povijest“ navodi u „oktobru“, već zapravo mjesec dana kasnije, naime „u novembru“. I ne samo da se dogodilo kalendarski mjesec dana kasnije – već se nije ni dogodilo. Ne radi o nikakvoj „revoluciji“ već o običnom puču kakvih je u povijesti bilo na tisuće, uglavnom bez „filozofije“, ali zato s oružjem, uglavnom. Riječ je, dakle, o najvećoj povijesnoj laži i to dvostrukoj;  i kad se dogodilo i što se dogodilo. Super kolegij. Nema, dakle, nije ni postojala, nikakva „oktobarska revolucija“. Da bi joj još imala i filozofiju, pretpostavljam „grandioznu“, baš je svaštarija. Da je „radnička klasa“ tada znala istinu, da intelektualci ondašnji nisu bili gadovi, smeće i ološ, nit bi bilo, malo kasnije fašizma, a nit nešto kasnije nacizma. Ako bi se pak tražila „filozofija“ u nizu događaja koji su potresali Rusiju, ranije, recimo od 1905. pa do 1917. onda bi je se, filozofije, daleko više našlo u tzv. Februarskoj („održanoj“ u ožujku) revoluciji.

 

Naravno, niti slučajno ne želim umanjiti značaj tog puča lažno nazvanog „oktobarskom revolucijom“, štoviše on je globalno prevažan poglavito njegova praksa terora, zločina, uništavanja klasa, religija, obitelji, pojedinca. Najkraće, iz njega poslije i dugotrajno i globalno slijedi masa masa i masa, ljudskog, mesa… Iz njega su nastale i „filozofija“ fašizma i „filozofija“ nacizma; ili, možemo se složiti; hajd' neka su im „filozofije“ malo različite, ali su im prakse skoro iste. Dakao i aktualna „filozofija“ globalizma – koja teče. 

 

Postaviti  katedru „oktobarske revolucije“, filozofiju bande, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, čisti je banditizam. Proučavati praksu „oktobarske revolucije“ koja i danas teče i koja nas peče i prži, kao trockizam ponajviše, koji nosi ime po tom banditu i masovnom ubojici, i svilenom i ološu „filozofu“ svake vrste, sudrugu Lenjinovom, naredbodavcu masovnih ubojstava – može. Inače za „filozofiju oktobarske revolucije“ važnije bi bilo proučavati oklopljeni vlak s kojim je Lenjin i nekoliko desetaka pripadnika boljševičke bande iz Švicarske, uz strogu pratnju njemačke vojske, koja je u ratu s Rusijom, 1917., prebačeno u Petrograd. Bilo je tu još i nešto milijuna maraka, kao „poticaj“ koje je Lenjin kasnije otplaćivao. Zlatom, dijamantima, freskama iz crkava… Eto to bi na Vilozofiji mogli proučavati. Kao i to da su glavne jedinice u tom puču bile – njemačke. I kasnije su diljem Rusije značajno pomogle boljševicima, bit će presudno. Joj da su to, i još puno toga „ proleteri svih zemalja“ tada i kasnije znali, naime kako je najtvrđi kapitalizama, kapitalisti, „podigli“ „Oktobarsku revoluciju“, tko zna kamo bi povijest pošla. Ali, to već nije filozofija, već obična prizemna, banditska, zločinačka praksa.

 

Možda bi študente i študentice na tom vakultetu mogli upoznati i s činjenicom kako su boljševički biolozi, svjesni da im „fali“ ta karika, križali ženu s majmunom i muškarca s majmunicom, kako bi ju pronašli. Istina, umjetnom oplodnjom. Kako je obitelj bila u potpunosti uništena, a tek ju je, vidi Vraga, tek tridesetih, Staljin pomalo vraćao u život, itd. Ovdje se neki pate s bistom bidnoga Lole, pa s njom tamo 'vamo, dok ju drugi „farbaju“, sve u svemu jedno niš' koristi dok im se malo južnije kotrlja „Filozofija Oktobarske revolucije“. Po onoj tipičnoj Ostap Benderovskoj: Ideje naše, benzin vaš.

 

Mato Dretvić Filakov