Surovost Srpske pravoslavne crkve: Podrška vlastima u ime profita, a na štetu naroda

Nikad neprijatelj stada nije bio vuk, nego loš pastir. Pastir stado prepušta vukovima

Srpska pravoslavna crkva (SPC), kao jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih institucija u Srbiji, sve je više na udaru kritika zbog odnosa prema političkoj vlasti, koja se optužuje za ozbiljne moralne i društvene propuste. Mnogi vjernici, ali i kritičari crkve, smatraju da SPC posljednjih desetljeća pokazuje zabrinjavajući trend u kojem sebe stavlja u poziciju moći, zaboravljajući svoju duhovnu odgovornost prema narodu i vjeri. U tom kontekstu postavlja se pitanje – služi li Crkva još uvijek vjeri i moralnim načelima ili je postala instrument političke moći, koja pod svaku cijenu podupire vlastodršce, često zanemarujući sudbinu običnih ljudi?

Jedna od ključnih točaka ove kritike odnosi se na izostanak javne osude vlasti, koja je optužena za legalizaciju korupcije, zlostavljanja, pa čak i pedofilije. Iako ovi problemi spadaju među najteža moralna i društvena pitanja u Srbiji, SPC, umjesto da prepozna opasnosti koje prijete narodu, često staje na stranu vlasti dajući joj, uvjetno rečeno, “moralnu podršku”. U tom kontekstu postavlja se ozbiljno pitanje: Brine li Crkva, koja bi trebala biti moralni čuvar naroda, doista za sudbinu svojih vjernika ili je postala dogovorna s vlastima, zanemarujući ozbiljnu odgovornost koju nosi?

Crkveni vrh živi u svom svijetu

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, kao vrhovni predstavnik crkve, također je često na meti kritika zbog odnosa prema vlastima. Naime, njegov odnos prema političkim vođama postavlja ozbiljna pitanja o moralnom integritetu crkve. Patrijarh je s prozora svoje raskošne vile na Dedinju ne samo nemoralno bio izvan doticaja sa širim društvenim kontekstom, već je kritizirao studente i aktiviste koji se suprotstavljaju vlastima, dok je istodobno pravio kompromise s političkim elitama koje su izravno odgovoran za mnoge nedaće koje su pogodile Srbiju. Bez obzira na to koliko su krizom pogođeni svi ostali dijelovi društva, crkveni vrh kao da živi u svom svijetu, u kojem šuti o ključnim pitanjima i opravdava novčana davanja koja SPC dobiva od države.Ovaj odnos između crkve i vlasti postavlja ozbiljna pitanja o etici, odgovornosti i vjernosti crkve svojim temeljnim načelima. Kroz prizmu sve većih privilegija koje Crkva uživa zahvaljujući državnim donacijama, naslućuje se da su crkveni poglavari prestali mariti za moralne vrijednosti, prepuštajući se političkim interesima. Crkva na taj način ne samo da ignorira bol svoje zajednice, već aktivno podupire i opravdava vlast koja je odgovorna za mnoge društvene nepravde, uključujući zlostavljanje, pljačku resursa i smanjenje prava najslabijih i najugroženijih.

Može li Crkva, koja se kune na vjernost Bogu i narodu, opravdati svoju šutnju pred nepravdom?

No, pitanje koje se nameće ovim ljudima u crkvenom ruhu, kao i onima koji ih podržavaju, jest – je li moguće opravdati te postupke, a da se i dalje smatraju pravim zaštitnicima i braniteljima pravde? Možemo li vjerovati instituciji koja, umjesto da kritizira društvenu nepravdu, postaje njezin sukrivac? U ovom trenutku, kada se ljudi suočavaju sa sve dubljim društvenim problemima, od siromaštva do političkih manipulacija, od loših upravljačkih katastrofa do moralnih i pravnih posrnuća, ljudi tragaju za istinom. I traže odgovor na pitanje – može li crkva, koja se kune na vjernost Bogu i narodu, opravdati svoju šutnju pred nepravdom? Pritom se mnogi vjernici suočavaju s dubokom dilemom: Kako vjerovati instituciji koja je sve više okrenuta političkim moćnicima, a sve manje vjeri i ljudskoj patnji? U vremenu kada je svaki korak crkve pod povećalom, pitanje moralnosti njezinih poglavara postaje pitanje opstanka crkve kao duhovne snage u društvu.Konačno, Srpska pravoslavna crkva treba se sjetiti svoje prave misije: biti svjetionik istine i pravde, a ne politički instrument. Trebala bi prestati skrivati ​​istinu i biti odgovorna prema svom narodu, jer samo tako može povratiti povjerenje onih koji su je smatrali duhovnim vođom. Ukoliko SPC nastavi podržavati vlasti koje su odgovorne za brojne nepravde, izgubit će i posljednje tragove moralnog kredibiliteta i postati samo još jedna institucija koja služi interesima onih koji su na vlasti, a ne vjernika i istinskih vrijednosti koje ona ima. treba predstavljati.

Bojan Jovanović