Teče „slučaj“ tog vjeroučitelja koji je govorio ružne, neprimjerene, odvratne… rečenice na satu vjeronauka pučkoškolcima. Ako ih je doista izrekao. Razlio se po svekolikoj mediji u „ovim krajevima“ poput cunamija, stig'o do ministrice Divjak, doletio do Kaptola… Gavrani i svrake ga prenijeli po „regionu“. Ne znam gdje ga sve nema. Dobro, ako je on takvo što izrekao na školskom satu, ili barem dio toga, zaslužuje suspenziju, zatim stegovni postupak, a onda što mu Bog, i školska i kaptolska procedura i pravda odrede. Galge, galge.
Smatram kako je na tom prostoru tzv. pravne i proceduralne države, i „školske“ i početak i kraj ovoga slučaja. Kolektivizirati krivnju, poopćiti događaj, intervencija ministrice prije dovršetka postupka, i toga još mnoštvo – ne dolazi u obzir, ne bi trebalo. I on je minoran među tolikim nastavnicima u osnovnim i srednjim školama, tisućama, desetinama tisuća, većinom, maloljetnih učenika, djece… Tko zna koliko se u tom sustavu, ta dva sustava, osnovnom i srednjoškolskom. dnevno izgovori neprimjerenih riječi, zbog tisuća raznih razloga. Možda i zbog nedovoljnog znanja učitelja, možda zbog bolesti učenika /učitelja… Poradi učiteljskog nepoznavanja “udrugarske linije“, svakako. Ili: što ako neki nastavnik završi gradivo o teoriji evolucije, neki kažu zapravo „religije“, u čijem temelju je grješka, mutacija, pa smo tako nastali „od majmuna“ – pukom grješkom, a zatim pripomene još i o nedostajećoj karici. Treba li ga prijaviti policiji, objesiti…, ili nagraditi što je i tako podučio učenike kako uvijek trebaju razmišljati, sumnjati – „cijeloživotno“ učiti. Jednostavno, kako im je, osim ostaloga, darovana i sloboda, pa makar i, evolucijskom grješkom.
„Slučaj“ koji nije nimalo slučajan,vjerojatno programiran, je nešto, nekoliko toga „drugoga“, od kojega je svako opasnije od u javnosti izrečenoga, navodno, zasad, izrečenoga od tog vjeroučitelja. Voda nije pomogla, možda će vatra?
Prvo, kontrola je potpuna: obitelj je pod kontrolom, pojedinac je pod kontrolom, učitelji su pod kontrolom, vjeroučitelji posebno, a mogući kontrolori su, pače i prokazivači – čak i maloljetni učenici. Zasad školu pohađaju s virtualnim oružjem, kojem su vičniji od roditelja – elektroničkim računalima, mobitelima – a tko zna, kako stvari stoje, ubrzo bi tamo mogli i s puškom dolaziti. Ne vidim niti jednoga razloga zašto ne bi. Nedavno su na Zemljici bila tri totalitarna sustava koja su se obračunavala s vjerom, obitelji, školom, roditeljima, rođacima, nadasve pojedincima. Boljševičko-komunistički, fašistički i nacistički. Činilo se kako su otišli, al' eto nisu. Boljševički je prvi ukinuo tu ukupnost koju bi se moglo nazvati, sasvim pojednostavljeno – „ljudskom privatnošću“, štoviše, ličnost.
Drugo, kad snimljenu prokazivačinu neki roditelj prebaci mediji, u vrijeme Adventa, sukob i mržnja se samo razlijevaju. Poluistina počinje carevati, sotonistička čestitka, antiobiteljska, antikršćanska, anihrvatska, anti pojedinca, svakoga… teče poput užarene lave iz medijinog vulkana. Dva su ovoga puta bila, kao i najčešće vulkanska izvora radioaktivnog smeća. Jednoga vlasnički drži neki ološ koji ne plaća porez u milijunskim iznosima, pa će guliti krumpire (a kad će, da ga netko slika?). Drugom je na čelu, navodno, neki fratar ili „fratar“, a oba su, koliko mi je za znati, načulo se, financijski, povezani sa Srbijancima. Jesu, ili nisu, zapravo je nevažno. Koga to uostalom briga. Protiv pojedinaca su gdje jesu, pojedincima se obraćaju, “propovijedaju“ , prodaju im svoju mediju. Medija koja to ovako pronosi elementarno je zlo. Čak i kad svedemo „na nulu“ i samo, eto, kršćanstvo, kako katoličanstvo, tako i pravoslavlje, pa njegove, zapadne prije svega, „denominacije“. Na svim tim izvorima, pa ni na njihovim utocima, nitko se ne će napiti. Žedni vode. Moglo bi je ponestati i za krštenje. Ni gladni nahraniti.
Treće, što je alternativa? Totalitaristička medija, totalitarizam svih totalitarizama na Zemljici? Evo već se objavljuju popisi, sa slikom, indeksi, potjernice „popova“, kao u jednom od dva naprijed spomenuta. Jedan je verbalno kriv, drugi također, treći je čak biskup… Jedan si je kupio skupi auto. Koji krimen! Trebao je umjesto auta nabaviti četveropreg sobova, cifraste saonice, „Djedičinu munduru“ i priključiti se religiji – Djeda Mraza. Bio bi slavljen na naslovnjačama i u virtualnosti medije. To je inače, koliko šaljivo, toliko i gorko i istinito; jedan imam nazvao „civilizacijom Djeda Mraza“. Djed Mraz kao Mesija. Potpuni sam vjernik Božje činjenice. Može i „čestice“, koja znači i kako je planet premalen za takvo što. Toliko smeće, takvu opačinu, takvo nadolazeće i već vladajuće zlo ne će moći podnijeti.
Raspast će se, ako ne zbog ničega, onda zbog tuge. Jednom je Svevišnji opačinu pokušao riješiti vodom (Potop) vjerojatno mu je sada vatra na misli, u riječi i u pripravi. Ako se On ipak sažali, civilizacija Djeda Mraza će se sama zapaliti, ako nikako onda evolucijskom grješkom.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više