Tuđman je bio u pravu tada, aktualna predsjednica je u pravu sada
• Posjet srbijanskoga predsjednika Hrvatskoj doveo je do novih podjela u državi. Protiv hrvatske predsjednice – koja je iznenada pozvala Aleksandra Vučića – podigla se medijska i politikantska galama neviđenih razmjera. Udružili su se i udbaška ljevica i „udbaška desnica“, i u svoje krilo preko noći pridobili veliki broj domoljuba. Lakovjernih i onih iz interesa. Teško je povjerovati da je do jedinstva u napadu na Kolindu Grabar-Kitarović između, primjerice, sirovoga Mire Bulja i nedefiniranoga jugo-ljevičara Bojana Glavaševića, došlo sasvim slučajno. Nakon što su se ujedinili u primitivnom, ali i interesnom napadu na Predsjednicu ova dvojica besprizornih saborskih zastupnika(!), ništa više nije isto.
Bojan Glavašević i Miro Bulj
Opravdano je negodovanje Hrvata na dolazak bilo kojega srbijanskog čelnika, a posebno Vučića, koji je od ranih devedesetih bio glavni suradnik četnika-radikala i Vojislava Šešelja. Zbog srbijanske agresije na Hrvatsku 1991., kao i zbog brojnih učinjenih zala nad Hrvatima u razdoblju od konca 1918. pa do 1941., a posebice od 1945. do 1990., nikada i nikada nijedan srbijanski politički čelnik ne će biti dočekan u Hrvatskoj kao iskreni prijatelj i susjed. To su činjenice na koje treba stalno misliti. Isto je tako činjenica da je hrvatska predsjednica samo prije dva mjeseca sve najgore govorila o tom i takvom Vučiću, i onda se – preko noći – „predomislila“. Da, „predomislila“ se je… „Malo morgen“, rekao bi Vučićev nacional-fašistički prethodnik. To je realnost naša da nam drugi određuju političke poteze. Posebice sada u vrijeme kada su na Hrvatsku i istočno susjedstvo oko bacili i Rusi, i Turci, i Kinezi. Jer, ne zaboravimo, Rusi i Amerikanci doslovno ratuju u Siriji. Turci i Amerikanci također doslovno ratuju u Siriji, dok Ameri i Kinezi samo što ne ratuju u Južnokineskom moru, Tonkinškom zaljevu i oko Okinawe. Ali… Dolazimo do velikoga ali, a to znači da se pregovarati mora. Sa svim susjedima, pa i onima koji nam nisu prijatelji, poput Srbije, Slovenije i bošnjačkoga dijela BiH. I zato su pogriješili svi oni koji, iz neznanja ili skrivenih namjera, napadaju Predsjednicu. Time su se priklonili onima koji su svojedobno – pa i danas – bezrazložno i neargumentirano napadali predsjednika Franju Tuđmana što je pregovarao sa Slobodanom Miloševićem. I Tuđman je bio u pravu tada, i aktualna predsjednica je u pravu sada. Za razumijevanje politike treba puno znanja i razboritosti. Političkoga lukavstva iznad svega.
U cijelu priču o i oko Vučića dodatnu iskru sporenja dala je jedna rečenica Kolinde Grabar-Kitarović koja glasi: »Mi ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja diktiraju politiku. Politiku i međudržavne odnose moramo definirati mi državnici i naravno ogromna većina naših građana koja podržava posjet predsjednika Vučića Hrvatskoj, zato što moramo razgovarati o pitanjima koja opterećuju naše odnose i moramo raditi na boljitku naših država i naših naroda.« Rečenica kao i svaka druga politička rečenica. U njoj nema kasnije najspornije riječi „marginalci“. Nema je, ali su je napadači na Predsjednicu „našli“ i progurali u političku arenu, što je klasična političko-medijska zloporaba. Preopasna, jer su se na udicu uhvatili i brojni iz braniteljske populacije.
• Osim političko-medijske pobune protiv hrvatske predsjednice, Vučićev posjet Hrvatskoj reaktualizirao je odavno već vidljivo neslaganje između predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović. Onoga trenutka kada je vladajuća većina predložila, a saborski Odbor za izbor i imenovanje potvrdio, da se Dalia Orešković ponovno izabereza predsjednicu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, neslaganje između Banskih dvora i Pantovčaka pretvorilo se u – politički rat. Tim činom Plenković je zadao ključni udarac Grabar-Kitarović i potvrdio kako niti on nije imun od osvete u politici. Isto tako, to njihovo neslaganje svedeno je na prikupljanje političkih bodova i igranje po zapisanim notama u Bruxellesu ili Washingtonu. Plenković je svojom politikom nakon godinu dana udobrovoljio čelnika Europske Komisije Jean-Claudea Junckera da napokon izjavi kako ne podržava Sloveniju u arbitražnom sporu. Predsjednica je najzaslužnija što Sjedinjene Države cijelo proteklo vrijeme također podržavaju Zagrebu u sporu sa Ljubljanom. To su rijetke pozitivne stvari.
• Prema podatcima koje je dosad prikupio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, a koji se stalno ažuriraju pa stoga još nisu konačni, na hrvatskoj strani u ratu je smrtno stradalo (13.914) i nestalo (1.093) ukupno 15.007 branitelja i civila (podaci iz prosinca 2016.), dok je na okupiranim područjima smrtno stradalo i nestalo 7.204 osoba, među kojima je oko 1.000 osoba nesrpske narodnosti.
• S obzirom da još nije usvojena Cjelovita kurkulna reforma, nastavnici se i dalje moraju držati promašenih starih kriterija. Prije svega kriterija i elemenata ocjenjivanja usvojenih prije nekoliko godina na međužupanijskoj razini u kojima se nigdje ne spominje da profesor pomaže učeniku u tolikoj mjeri da je učenik imbecil koji će za dvojku morati jako malo znati, a profesor će mu svesrdno pomagati. Uvijek je fokus na samostalnom radu učenika, a ovisno o obimu te samostalnosti dobiva i ocjenu. Slikovito rečeno, to je isto kao da ste primorani zatražiti liječničku pomoć od liječnika koji je prolazio s dovoljnim uspjehom, što znači da ništa ne zna napraviti u operacijskoj sali ako pored njega nema njegova profesora, mentora. Jer oni koji prolaze sa dvojkom su nesamostalni, i za svaki svoj potez moraju nekoga pitati. To su školovani imbecili „zaslugom“ uvijek ratnički raspoloženoga Željka Jovanovića.
• Pet hrvatskih dnevnih listova – Novi list, Jutarnji list, Večernji list, Slobodna Dalmacija i Glas Istre – objavili su kako su u posljednja dva mjeseca izloženi "sustavnom i sve intenzivnijem pritisku SDP-a usmjerenom prema novinarima koji prate rad SDP-a, a potom prema urednicima ne bi li se utjecalo na uređivačku politiku najvećih i nautjecajnijih medijskih kuća". Ovi mediji redovito dobivaju demantije od SDP-a čime grubo zloupotrebljavaju Zakon o medijima. Dopisi koji iz SDP-a masovno stižu u novinske redakcije pod nazivom 'demanti' ili 'ispravak informacije' u najvećem broju slučajeva su, umjesto na činjenice, usmjereni na autore novinskih tekstova i pokušaje njihove profesionalne diskvalifikacije. Tako to rade „naši“ mediji.
• Predsjednik Demokratske fronte i potencijalni kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić na popisu stanovništva održanom 2013. godine izjasnio se kao Bosanac, a ne kao Hrvat, zbog čega ne će moći da se se kandidira na ovu poziciju, objavio je Hrvatski Medijski Servis, objašnjavajući da su informacije o nacionalnom izjašnjenju Komšića u popisu stanovništva dobili od ”vjerodostojnog izvora bliskog političkom krugu samog Komšića, pod uvjetom zadržavanja anonimnosti”. Ukoliko Komšić nastavi negirati da se izjasnio kao Bosanac, HMS javnosti je obećao snimku, na kojoj Komšić doslovno govori u jednoj kafani “Ma kakav Hrvat, ja sam uvijek bio Bosanac”.
• Na jugokomunističkom prosvjedu pod glupim naslovom "Sluškinje ustaju za ratifikaciju Istanbulske konvencije" na zagrebačkom Cvjetnom trgu sedam demagoških priča pročitali su crveni aktivisti – pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor, novinarke Maja Sever i Daniela Trbović, glumica Judita Franković, gongovka Sandra Benčić i „civilnjak“ Gordan Bosanac. Lijepo društvo usred Zagreba.
• Kao i u Hrvatskoj, niti među Muslimanima-Bošnjacima u BiH nikako da zamre jugonostalgičarstvo. U tijeku su šestodnevni "Dani antifašizma u Mostaru", koje je organiziralo Udruženje antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (UABNOR).
• Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić izjavio je u intervjuu za Fokus.ba da su Krajina i Bihać poslije rata zaboravljeni, ostavljeni, izdani, da se ne tretiraju kao dio države BiH, te da bi mogao zatražiti treći entitet. Da, treći entitet!
Šuhret Fazlić
• Prvi puta u povijesti njemačke izborne politike, najveći gubitnici na kraju vode njemačku vladu. Bild se ruga: „Merkel predala vladu SPD-u!“ A taj slabi SPD ne voli sankcije Rusiji zbog Ukrajine i Krima i želi se pomiriti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. SPD je protiv povećanja njemačkog proračuna za obranu na 2 posto BDP-a. Protiv je uvedbi sankcija Iranu, prezire Trumpovu Ameriku, te i dalje slijedi propalu socijaldemokratsku viziju EU-a tzv. socijalne skrbi od Portugala do Poljske sa ciljem da će se do 2025. razviti „Sjedinjene Europske Države“. Njemačku – koja je i dalje stožer europskog poretka – vodit će vlada gubitnika, jer je prošloga rujna konzervativni savez Angele Merkel izgubio 9 posto u odnosu na 2012., a SPD je pao za 5 posto na 20, a prema najnovijim anketama pali su na 17 posto. To znači da je na izborima u rujnu velika koalicija ukupno izgubila potporu birača od 14 posto. Iako je njemačka javnost velikoj koaliciji izglasala nepovjerenje, ti isti gubitnici sada formiraju novu vladu! »Merkel, nekad hvaljena kao „carica Europe“, pobijedila je u utrci gubitnika«, ruga se Josef Joffe iz Politica. Slična je situacija i u Londonu, gdje premijerka Theresa May tone, Španjolsku razdiru diktatura Madrida i secesionizam potlačenih, dok je Italija u ropstvu tehničkih vlada. I kuda, onda, ide Europa?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više