PODSJEĆANJE – Zvonimir Boban je još 2015. izjavio: »Poklič ZA DOM SPREMNI! su tri žalosne riječi. Istina je da se ubijao i deportirao nedužni svijet pod te tri žalosne riječi!«
- Navijači Dinama više su puta politički zalutali, što i nije neka novost jer i organiziraniji puk često griješi i ne samo u politici. Popularni BBB-ovci nedavno su pomogli protuhrvatskim snagama u Dinamu da čak iz Hrvatske (pr)otjeraju Zdravka Mamića i nakon toga su iskoristili neznalicu Velimira Zajeca i na čelo kluba iz Maksimirske 128 instalirali diktatora Zvonimira Bobana i situacija je sada onakva kakva je bila i za očekivati. Iz kluba je razjureno sve što je valjalo – i kod igrača i kod uprave –, pa i nije nikakvo čudo što su izostali rezultati. „Ban Boban“, kako ga je iz sasvim domoljubnih razloga nazvao neponovljivi Ivo Tomić, od bana pretvorio se u konjušara. Slizao se s možemovcima kojima je jedini cilj srušiti hrvatsku državu kroz rušenje obitelji i braka. Da ne duljim, ti isti navijači, BBB-ovci, koji su, ponavljam, više poslužili Bobanu i crvenim Kmerima prije njega, ponekad se otkinu s lanca i zagorčaju život koji je poslije Zdravka Mamića u Dinamu ionako i gorak i čemeran. To se dogodilo i na posljednjoj predbožićnoj utakmici na Maksimiru protiv Lokomotive kada su izvjesili transparente na kojima je pisalo: ZA DOM SPREMNI! KAJ ĆEMO SAD GRADONAČELNIČE? To je ponukalo čitatelje-komentatore na Večernjakovom bulevarskom mediju 24 sata (https://www.24sata.hr/sport/foto-koreografija-bad-blue-boysa-s-p-retni-beljo-i-miljenik-navijaca-galerija-s-maksimira-1096627/komentari) da napišu: »Ha, ha ZDS! Sekta SDP i Možemo na aparatima, fućka nam se što imate medije na platnoj listi vladati ne ćete« (CROAT95) i »Hoće li Tomašević pored Thompsona zabraniti BBB gledanje Dinamovih utakmica? Sam je sebi namjestio klopku« (Marunada).
Tomašević, Benčić i Obuljen prošli najviše škole “crnog Jure”
- A zašto je stanje loše i u Dinamu i u hrvatskoj državi, još jednom pojasnio nam je hrvatski geostrateg Davor Domazet Lošo na podcastu Mrežnica (https://www.youtube.com/watch?v=GNHxhMsReCo), gdje je, između ostaloga, rekao da su Tomislav Tomašević, Sandra Benčić i Nina Obuljen Koržinek prošli najviše škole kod „crnog Jure“, oliti globalizatora Georgea Sorosa. I zato nam je tako kako nam je. Jako loše jer ovaj trojac ima nedvosmislenu potporu prvoga čovjeka izvršne hrvatske vlasti – Andreja Plenkovića. Onoga koji ni kao 21-godišnjak nije bio „sposoban“ 1991. braniti domovinu Hrvatsku. Bio je – „anemičan“, što na hrvatskom znači slabokrvan. A danas baš i ne izgleda da je takav.
Boban je o Hrvatskoj i Hrvatima izrekao ono što ne bi ni najveći neprijatelj
- A kakav je Zvonimir Boban, politički gledano, vidimo iz razgovora otprije deset godina u Jutarnjem listu koji je s njime vodio pobjegulja iz Sarajeva Miljenko Jergović (https://www.jutarnji.hr/vijesti/ekskluzivno-zvonimir-boban-otvorio-dusu-jergovicu-evo-sto-mislim-o-hrvatskoj-politici-i-nogometu-172183). Na taj intervju ovih dana podsjetio nas je izvjesni novinar Večernjega lista Patrik Mršnik 21. XII. 2025. (https://www.vecernji.hr/sport/to-su-tri-zalosne-rijeci-stav-zvone-bobana-o-poruci-boysa-prema-gradonacelniku-odavno-je-jasan-1918080). U tom intervjuu Z. Boban je izrekao ono što o Hrvatskoj i Hrvatima ne bi izrekao ni najveći neprijatelj. I još nešto, to što je izrekao, izrekao je, ne bilo komu, nego, ponavljam, pobjegulji iz Sarajeva Miljenku Jergoviću, koji, pišući provodi politiku daidžâ u kojoj nema mjesta ni za Hrvate u BiH, a ni za Hrvate u Hrvatskoj. A Zvone je tada u JUL-u, prema Mršniku, izjavio: »na pitanje o pozdravu “Za dom spremni”, koji je u to vrijeme bio aktualan zbog skandala nogometaša Joea Šimunića, odgovorio (…) bez imalo oklijevanja i kalkulacija. Njegova definicija tog pozdrava bila je kratka, ali razorna. “To su tri žalosne riječi”, kazao je Boban, ne tražeći nikakva opravdanja niti pokušavajući relativizirati povijesni kontekst. Nije se zaustavio na tomu, već je nastavio s rečenicom koja bi se trebala urezati u pamćenje svima koji taj pozdrav pokušavaju normalizirati ili opravdavati domoljubljem. “Istina je da se ubijao i deportirao nedužni svijet pod te tri žalosne riječi!”, bio je jasan Boban, pokazavši moralnu hrabrost i intelektualnu čestitost koja često nedostaje u javnom prostoru.“
Tko je Boban da popuje Josipu Šimuniću
- Tada se izravno obratio i Šimuniću, poručivši mu da mora “odrasti” i odvojiti se od “zabludjelog australsko-hrvatskog djeteta” koje uzvikuje takve parole. Postavio je ključno pitanje koje odjekuje i danas, nakon poruka s maksimirskog sjevera: zar se ljubav prema Hrvatskoj ne može iskazati na milijun drugih načina, umjesto kroz “suludi i inkriminirani ‘Za dom spremni'”? Boban je zaključio kako takvo skandiranje nanosi neizmjernu štetu ne samo pojedincu koji ga izgovara, već i ugledu cijele države u svijetu, čineći je taocem najmračnijeg dijela njezine prošlosti.«
Na izborima podržao lijevu protuhrvatsku koaliciju
- »Ono što Bobanovim riječima iz 2015. godine daje dodatnu snagu i vjerodostojnost«, lamentira desetljeće kasnije P. Mršnik, »jest politički kontekst u kojem su izrečene. U istom intervjuu, Boban, kojeg se u javnosti često percipira kao ikonu s konzervativnim uvjerenjima, otkrio je kako na tada predstojećim parlamentarnim izborima svoj glas namjerava dati lijevoj koaliciji, pohvalivši pritom rad tadašnjeg premijera Zorana Milanovića. Taj detalj nepobitno dokazuje da njegova osuda ustaškog pozdrava nije bila plod dnevnopolitičkog svrstavanja ili dodvoravanja nekoj političkoj opciji, već rezultat dubokog osobnog uvjerenja i moralnog stava koji nadilazi bilo kakve ideološke podjele. Dok se čeka hoće li se klub oglasiti o porukama svojih navijača, riječi njegove najveće legende izrečene prije gotovo deset godina stoje kao jasan i nepromijenjen stav.« Nakon ove pohvale Patrika Mršnika Zvonimir Boban je, boksačkim rječnikom rečeno, u nokdaunu iz kojega se ne može vratiti. Ovo je potvrda zašto mu se tolerira autoritarno ponašanje i diktatorsko vladanje klubom koji je do njegova dolaska bio rijetko svijetlo u hrvatskom športu, a danas je srozan na razinu ulice jer su na čelu kluba ljudi bez znanja upravljanja i bez potrebnoga domoljubnoga žara.
I Zajec je podržao neokomuniste
- Bez obzira kakve je sve hvalospjeve Večernjakov novinar Patrik Mršnik izrekao u članku o Z. Bobanu, čitatelje nije uspio zavarati. Naprotiv! Pročitajmo što su mu oni poručili. I njemu, i Z. Bobanu, a i V. Zajecu i drugim globalizatorima i negatorima svega hrvatskoga koji su ih instalirali i sada im čuvaju leđa: »A Zajec je tek posebna “crvena” priča… Idemo BBB na braniku ste Domovine. Ne dopustite da vas više manipuliraju. Oni (možemosi) naše domoljublje žele proglasiti fašizmom« (miliša); »Nakon što su navijači rekli svoje, podigavši transparent “Za dom spremni” i pitanjem gradonačelniku “Kaj ćemo sad?”, treba dodati – Kaj ćemo sad Bobane?« (Vivian); »Zašto me ti tekstovi i stavovi i političke poruke asociraju na vremena kada smo svojevremeno pjevali bezazlene budnice« (felis29); »Riječi koje su bile na grbu postrojbi heroja tijekom srpske agresije nisu žalosne, nego ponosne!« (Tomislav_Šubić); »O takovima kao što je Boban AGM je davno sve rekao. Postupci Bobana od recimo 2000. godine pokazuju da je ono onim skokom na policajca slučajno i nesvjesno učinio. Milanoviću na izborima se je priključio jer je mislio da će ovaj pobijediti a on zauzeti Šukerovo mjestu u HNS-u. Ove godine jednom prilikom pitali su precednika Milanovića da što misli o pozdravu ZDS. Odgovorio je; Ignorirati« (StariSokol); »Tomašević i Boban ne će se smiriti dok ne zabrane i Središnji savez njemačkih dimnjačara (originalna kratica ZDS) i Zagorsku domovinsku stranku (kratica ZDS)« (BRSA); »Hrvatska mora na referendum da se zabrani komunistička crvena zvijezda i sve povezano sa komunizmom, jer pobio je više ljudi nego bilo koji drugi totalitarni režim!« (Zagi3891); »Što je je, dok su se ubijali nevini ljudi, provodila pljačka imovine i progon ne srpskog življa, pod zvezdom petokrakom i parolom uš/faš. Neki su branili svoj dom slabo naoružani, dizali moral i plašili agresora sa pozdravom ZDS. Aa to vam je bilo 90. g., a to je 45. g. poslije 1945. I da posjetimo koja zvizda je prava ona 90. g., ili ona sa Križnog Puta 45., ili ona iz Španovice, Zrinja, Boričevca… Ili ustanak u Srbu« (Matenate);
»Gdje god zakopaš lopatu isplivaju kosti Hrvata i partizanskih pokolja«
- »Pozdrav je koji je stoljeće stariji od krojitelja povijesti. U krajnjem slučaju ja sam čuo da su najviše pozdravljali s dobar dan il’ dobro jutro gospodine, dok neki pozdravljaju s dobro jutro druže« (marmelada); »Nikad nisam još čuo da su pronašli ostatke ustaških pokolja. Gdje god zakopaš lopatu isplivaju kosti Hrvata i partizanskih pokolja« (I1984); »Malo nezgodna tema ljevičarima iz vrha kluba dok se pokušavaju umiliti navijačima dok klub baš ne blista. Zašto bi nas bilo briga što o tome misli Boban? Ili možda upitati Zajeca jer je 90-ih bio na izbornoj listi ljute ljevice. Kako god, zadirkujete pa ste dobili inat blubača« (Resničan); »Meni su drage ove rasprave o ZDS sloganu. Sad prolazimo neku vrst katarze koju smo trebali proći 90-e godine ali je ubrzo izbio rat i opet su ustali sinovi i unuci onih koji za dom spremni. Ovi drugi su se posakrivali u mišje rupe i ni sami nisu bili sigurni za koga su. Ali evo ih sad opet, kad su shvatili da ih mi ne ćemo ubijati i proganjati onako kako su oni nas od 1945.-1990. opet su jaki i opet bi zabranjivali. Vjerojatno bi i ubijali da mogu. Ali ne će moći. Izgubit ćete kako god okrenete jer istina se ne može sakriti« (Kobilak2); »Možemovac u svom najjačem izdanju… srami se! Ali neka sada si se konačno otkrio svima!« (Točka na i); »Znači zabraniti nekome samostalnost nije grijeh, a željeti samostalnost je grijeh. To se dogodilo 1941. do 1945. Domovinski rat je sve stavio na svoje mjesto i naravno da to neke jako žulja. ZDS ne poziva na zlo, no na dobro« (dadalina);
Ego veći od Sljemena…
- »Pozdrav za dom spremni nikoga se ne ugrožava ili prijeti, jednostavno za svoj dom, domovinu si spreman braniti voljeti i čuvati. Sve drugo se koristi da bi se odmorili politici, a uvjeren sam da se mnogi političari slažu da pozdrav nije sporan, ali se ponašaju k’o kurve« (Stjepan59); »Kada će se jasno i glasno osuditi i zabraniti komunistička ideologija i djelovanje poslije drugog rata dotle će biti otpora i ZDS će se koristiti« (Davor200); »Žalostan lik« (doktorica); »Ko je taj Boban…« (franjo.durinic); »Žalosno je kad ne smiješ u svojoj državi Hrvatskoj pozdravljat na hrvatskom jeziku« (Pajdo); »Baš ono “čovjek i pol” ubila ga inteligencija. Ostavio ženu i djecu… Gdje je “zubarku” ostavio?… pa se vratio ženi… Liku su procjene i vrijednosti “na prvom mjestu” 😏 derpe« (stoppers); »Mi bi se isto tako trebali sramiti Bobana s obzirom kojim se spletkama služi od Švicarske, Milana do Zagreba. Ljudi su ’91. godine ginuli pod tim pozdravom i nikakve zločine nisu radili, a danas bi Zvone držao moralna predavanja. Uhvati se Dinama, napravija si sprdnju od kluba, di kod se pojaviš radiš nered« (SAMOSTALNA HRVATSKA); »Zvone Boban individua koja je branila plavu krv i nevinost onih koji su tek trebali stati na obrambeni oltar domovine, dokaz da sve promijeni odnos prema Judinim škudima i osobni interes. Ego veći od Sljemena, to je naš Zvone faraon, ali bar je naš nije nam nitko kriv« (smatokov); »Boban je uvijek bio bezveznjak, umišljen bez pokrića« (Warded man); »Baš me zanima pod kojim žalosnim riječima četnici, partizani i komunisti su ubijali Hrvate? Hoćemo li i njih zabraniti? Upamtite… zabraniti Hrvatima te tri riječi je nemoguće. Zaboravite to!! Sama osuda takvih riječi izaziva samo još jače i žešće da ih se koristi. I na kraju Znam Da vam Smeta« (LikaDika); »E, ali Boban ne zna što je bilo…« (Krile102); »BBB danas glumi neku ekstremnu desnicu, a ime kluba čisti komunizam. Pa Dinamo je u Zagreb došao na tenkovima 1945., to je ime klubu dao Tito po uzoru na boljševike! Tuđman ih šamarao da je to ime boljševičko, da su Soroševi plaćenici. A sad su ZDS desničari, a brane ime koje je izmislila partija. Šizofrenija. Dinamo = komunizam = partizani.. ako želite biti neo ustaše, klubu prvo vratiti ime Građanski« (panakota12);
Zdravko Mamić: Bojna Čavoglave je pjesma koja nas je hranila da idemo na metke i bombe
- Najuspješniji živući hrvatski menadžer, Zdravko Mamić, gostovao je na podcastu Zaja Mind (https://www.youtube.com/watch?v=Kxefo1OZys4). Odgovarajući na pitanje što misli o zabrani drugog koncerta Marka Perkovića Thompsona u zagrebačkoj Areni zbog izvođenja pjesme “Bojna Čavoglave” koja sadrži stari, povijesni domoljubni pozdrav Za Dom spremni! popularni Maminjo je rekao: »To je dno dna. Svaka zabrana je dno dna. Možemo se mi pozivati na demokraciju. Da se zabrani pjesma ili pjesme pod kojim su ljudi polagali svoje živote, svoje udove, ruke, noge, glave da bi se stvorila hrvatska država. Što smo mi imali nego pjesmu Čavoglave, Dražena Žanka, Tomislava Ivčića, Moja domovina, Band aid i sve koji su hranili i hrabrili hrvatske ljude da idu na metke i granate da se stvori samostalna hrvatska država. Pozvao bih 500 tisuća ljudi koji su bili na koncertu i iznio ih iz Gradskog poglavarstva. Nema druge. Može netko reći da pozivam na nasilje ili da to nije demokratski i miroljubivi rječnik. Te filozofije i floskule je li to bio ustaški pozdrav u vrijeme režima treba diskvalificirati. Ma što je Joe Šimunić, koji je bio Australac i čija je obitelj morala pobjeći iz svoje države, znao o ustaškom pozdravu. On je znao da je ‘Za Dom spreman“’ pojam ‘Za Dom spreman! i gotovo! Bojna Čavoglave je pjesma koja nas je hranila da idemo na metke i bombe. To zloupotrebljavati i zabranjivati – e pa to su ti koji nisu ponosni na hrvatsko društvo. To su te pederčine u duginim bojama koji nama nameću da bi djecu trebali ono i ovo raspoznavati, koji rastaču obitelj i koji promoviraju neke sotonske vrijednosti«. Svaka čast Mamiću. Svaka mu je riječ na mjestu!
Hrvatska ignorira presudu Europskoga suda za ljudska prava
- Uoči Božića prisjetili smo se hrvatskoga političara i pravnika, Pere Kovačevića, koji je točno prije četiri godine podsjetio da otkako je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio presudu da države mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija, a u Hrvatskoj se i dalje šuti. Preciznije, riječ je o presudi ovoga Suda u predmetu tužbe organizacijskog i registracijskog odbora Rumunjske komunističke partije protiv Rumunjske, jer je rumunjski Županijski sud u Bukureštu 12. svibnja 2014. odbio zahtjev da se stranka poznata kao „Rumunjska politička partija“ („PCR“) upiše u popis političkih stranaka. Europski sud za ljudska prava je odbacio tužbu „Rumunjske političke partije“ kao neosnovanu i u presudi dao pravo državama da mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija. Kako je ta presuda ostala nezamijećena u našem javnom medijskom prostoru – ne i slučajno – P. Kovačević je otvorio raspravu o njoj.
“Progresivne snage” brane svoje uzore komuniste
- Kovačević je pojasnio da Hrvatska može u svom Zakonu o političkim strankama propisati odredbe da će raspustiti sve političke stranke (već registrirane) u Hrvatskoj koje se ne distanciraju od „Komunističke partije Jugoslavije“ i „Komunističke partije Hrvatske“. Stoga je upitao Vladu ima li namjeru ovu presudu odnosno stajalište i zaključak Europskog suda za ljudska prava pretočiti u naše, hrvatsko zakonodavstvo, a sukladno Rezolucijama parlamentarne skupštine Europskoga vijeća, jer je Parlamentarna skupština Europskoga vijeća osudila totalitarni komunistički poredak u svoje dvije rezolucije: Rezoluciji 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine i Rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine. Ujedno, Kovačević je podsjetio da je Hrvatska „zadnja zemlja koja je donijela Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. do 1990. godine“, jer je Hrvatski sabor donio Deklaraciju 30. lipnja 2006. godine, na prijedlog nekolicine tadašnjih zastupnika Kluba HSP-a (Slaven Letica, Miroslav Rožić, Tonči Tadić, Anto Đapić, Pejo Trgovčević i Pero Kovačević). Stoga je Kovačević uputio otvoreno pismo ondašnjim čelnicima slijednica zloglasne Partije, Peđi Grbinu, Tomislavu Tomaševiću, Ivani Kekin, Katarini Peović i drugima koji za sebe govore da su „progresivne snage“, da se očituju i kane li po njoj postupati odnosno distancirati se od bivše komunističke partije. Uz to, Kovačević je zatražio i očitovanje predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika države Zorana Milanovića.
Na europskom istoku provodi se presuda iz Strasbourga
- A kako to rade demokratskije države u Europi? Češki predsjednik Petr Pavel je 9. VII. 2025. potpisao zakon kojim se komunistička propaganda kažnjava zatvorom. Zabranom koju je potpisao izjednačava se promicanje komunističke ideologije s nacističkom propagandom, što je izazvalo burne reakcije iz ljevičarskih stranaka (https://www.euractiv.com/news/czech-president-signs-law-criminalising-communist-propaganda/). U Poljskoj je u kaznenom zakonu uvedena zabrana javnog promicanja, posjedovanja i prikazivanja komunističkih simbola i ideja, a za kršenje zakona predviđena je kazna do tri godine zatvora. U Mađarskoj su komunistički simboli, poput crvene zvijezde, zabranjeni u javnoj uporabi kao dio politike dekomunizacije. Litva i Letonija imaju zakone koji reguliraju ili zabranjuju propagandu i javni prikaz simbola komunističkog režima, čime nastoje zaštititi demokratski poredak i suočiti se s totalitarnom prošlošću. U Estoniji, iako ne postoji eksplicitna zabrana komunizma, zakonske odredbe protiv propagande totalitarnih ideologija primjenjuju se i na komunističke simbole i ideje, posebno u javnom prostoru. Slovački parlament usvojio je 4. studenoga 2019. dokument, koji je je Čehoslovačku Komunističku partiju (kao i sadašnju Komunističku partiju Slovačke) proglasio “kriminalnim organizacijama”. Amandman je dodan antikomunističkom zakonu iz 1996. o “nemoralnosti i nezakonitosti komunističkog sustava” i stupio je na snagu 1. prosinca 2019. Bugarska od 2016. zakonski zabranjuje uporabu i prikaz komunističkih simbola te nalaže uklanjanje socijalističkih oznaka iz javnog prostora (https://narod.hr/hrvatska/miletic-pozvao-plenkovica-da-zabrani-komunizam-kakva-je-praksa-u-eu). U Njemačkoj zabranjene su Komunistička partija Njemačke i Socijalistička Reich stranka.
Plenković je dužan poštivati zakone i zabraniti komunizam u Hrvatskoj
- U prvoj polovici studenoga 2025. u Saboru se u raspravu na ovu temu uključio i zastupnik Marin Miletić povodom „kriminalizacije“ pjesme Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona od strane zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i drugih neokomunista i globalista. Miletić je p(r)ozvao A. Plenkovića i zatražio da poštuje zakone i zabrani komunizam u Hrvatskoj. Iako je Hrvatski sabor još 30. lipnja 2006. donio „Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990.“, u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povrjedama ljudskih prava, još se ne zabranjuju slijednice zloglasne KPJ i KPH (SDP, Možemo, Radnička fronta…), nego se upravo iz njih vrše najveći napadi na političke stranke i pojedince koji se suverenistički ponašaju i djeluju. Problem u Hrvatskoj je što ne postoji zakonska regulativa kojom je izričito zabranjeno isticanje komunističkih simbola ili propagiranje komunizma u cijelosti kao u nekim drugim članicama Europske unije. A da jest, onda se ne bi smjeli održavati balovi vampira u Kumrovcu, slavili lažne obljetnice u Brezovici, srbovalo, lagalo i provociralo u Srbu i širila komunistička ideologija i jugonostalgija na tzv. trnjanskim krijesovima.
Ljevičarski progon profesora Havela
- Cijela ova prethodna analiza o ne progonu i nekažnjavanju totalitarnih komunističkih partija (SDP, Možemo, Radnička fronta…) potvrđuje da se pripadnici ovih totalitarnih komunističkih stranaka ponašaju krajnje destruktivno što je jako opasno jer drže trenutačnu političku, školsku i medijsku vlast i poziciju u Hrvatskoj. To se vidi i na primjeru progona profesora Fakulteta političkih znanosti Borisa Havela jer se usudio suprotstaviti slijednicima zločinačke jugokomunističke partija (KPJ i KPH), koji su se uvukli i u međunarodne novinarske liberalne organizacije (Maja Sever) i u cijelosti vladaju ljevičarskim Hrvatskim novinarskim društvom. Samo zato što se javno, preko društvenih mreža, suprotstavio lijepoj Maji Sever, rekavši da baš i nije tako „lijepa“, na fakultetu, kojega je osnovao notorni Vladimir Bakarić 1962. za školovanje partijskoga kadra, počeli su progoniti B. Havela. Nisu ga zatvorili, nisu ga protjerali, ali su mu dali „opomenu pred otkaz“. Dakle, u maniri svojih prethodnika do 1990., priprijetili su mu. „U staroj partijskoj maniri kazna mu je priopćena usmeno“, napisala je Višnja Starešina (https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/politika/visnja-staresina-progon-profesora-havela-test-je-hrvatske-demokracije-egzekucija-obavljena-u-staroj-partijskoj-maniri-1526222) i dodala da ovim potezom FPZ „dovodi u pitanje same temelje hrvatske demokracije, gušenjem slobode govora i progonom političkih i svjetonazorskih neistomišljenika“.
“Bošnjačko” novo izmišljanje povijesti
- Već sam pisao o »Časopisu za društveno-politička pitanja i kulturu „Bosna“«, kojega izdaje Bošnjačko nacionalno vijeće sa sjedištem u Zagrebu, ulica Gaje Bulata. Izdavač je Armin Hodžić, glavni urednik Filip Mursel Begović, izvršni urednik Mahir Sokolija, a članovi redakcije su: Faris Nanić, Edib Ahmetašević, Stipe Majić, Tarik Ikanović, Ahmed Imamović i Nedim Kulenović. „Bosna“ piše i sve što piše protiv je Hrvatske i Hrvata, pa tako i napis Jakuba Salkića od 20. XII. 2025. o istraživanju dr. Emira Demira „Džamija u Neumu: Nepobitni dokazi postojanja, rušenja i brisanja iz dokumenata i sjećanja“ (bosna.hr/dzamija-u-neumu-nepobitni-dokazi-postojanja-rusenja-i-brisanja-iz-dokumenata-i-sjecanja/?fbclid=IwY2xjawO0). Kao i u drugim napisima u „Bosni“ tako je i ovaj najobičniji plagijat. Izmišljotina. Autor piše: „U bosanskohercegovačkoj historiografiji Mehmed Mujezinović bio je prvi autor koji je još 1976. godine, kada arhivski osmanski izvori nisu bili dostupni domaćim istraživačima, javno tematizirao postojanje džamije u Neumu. Njegov rad, oslonjen prvenstveno na usmena kazivanja, terenska istraživanja, epigrafske fragmente i lokalne predaje, predstavlja inicijalni pokušaj valorizacije islamske prisutnosti na jadranskoj obali…“ O tomu što piše nema ništa istine. Jedina je „istina“ da izmišljanjem postojanja turske džamije na hrvatskom Jadranu žele „zapišati teritorij“ po uzoru na istočne susjede, bizantinske Srbe, kako bi kasnije, kroz vrijeme, pokušali od Hrvata oteti i Neum i Jadransko more.
Sarajevske daidže u službi velikobošnjaštva
- Na Badnjak posjetio sam bošnjačke portale iz Sarajeva i opet su potvrdili otprije poznatu tezu da se Sarajevo pretvorilo u Teheransarajevo ili Sarajislamabad. Na militantnom islamskom portalu Radija Sarajeva najprije su se izrugivali američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na njegovoj božićnoj čestitci svim ljudima dobre volje i tako se pridružili bjelosvjetskim hohštaplerima, globalistima, liberalima, ljevičarima, komunistima, marksistima… Nimalo se nisu držali činjenice da, kao što muslimani ne dopuštaju nijednu kritiku njihove vjere i njihovih blagdana, da bi se tako i oni kao muslimanski radio trebali odnositi prema kršćanima koji slave Isusovo rođenje. Drugo ismijavanje Božića u Sarajevu je objava članka o franjevačkim svećenicima u Sarajevu i okolici, koji su se, zajedno s nekim od tamošnjih muslimana, kao i s ostarjelim jugonostalgičnim političarima iz hrvatske kvote iz toga dijela Bosne i Hercegovine, „družili“ u prostorima sarajevske Franjevačke teologije i tako udaljili od Boga, vjere, katolicizma, a još više od Hrvata u BiH (https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/druzenje-u-sarajevu-uoci-bozica-franjevci-i-prijatelji-zapjevali-s-one-strane-jajca/619227). S obzirom da su se sarajevske „daidže“ družile s otpadnicima hrvatskoga naroda u BiH skupa s muslimanima – ali bez ijednoga Hrvata-katolika u islamiziranom Sarajevu – dobili su prostor na Radio Sarajevu. A tko se družio? Od daidža fra Mile Babić, fra Ivo Marković, fra Mirko Majdandžić i fra Marko Karamatić, od tamošnjih bezličnih Hrvata: Mile Stojić, Ivo Komšić i Boro Kontić, od tamošnjih muslimana: Hasija Borić-Stojić, Senadin Musabegović, Asim Mujkić, Tarik Haverić i Besima Borić. Kako su se daidže, Hrvati s malim početnim slovom „h“ i muslimani-prijatelji družili? Pjevali su pjesme, i to ne bilo kakve. S one strane Plive, Moj bagreme, Ne dajte mi ravnicu… To je ponukalo komentatora (Zločini islamoterorista vehabi-sarajislamabada) da to nazove „svetogrđem u centru Sarajeva“. A drugi komentator (Sramotno i skandalozno izrugivanje Božića!) bio je rječitiji: »Božić udbaških fra-doušnika, komunjara, a đe tu elezodron da se popne na stol i urliče? Kakve veze uopće ima to ko iz mejane društvo sa katoličanstvom, Božićem i konstitutivnim Hrvatima?! Naravno, nikakve!! To je groteskni, tipično mahalski opskurni skup pijanih udbaša i budalaša koji zapravo negiraju Božić i svode ga na šenlučenje u mejani. Daidže, sjeme vam se pogano, tursko zatrlo«.
Nijemci vladaju Čileom
- U Čileu na vlast je došao Jose Antonio Kast, političar njemačkoga podrijetla. Kast je suverenist, konzervativac i protuglobalist, za razliku od njegova prethodnika Gabriela Borića Fonta, hrvatskoga podrijetla, koji je bio sve suprotno, ljevičar, liberal, gotovo marksist, a i globalist. Zbog čega se mi Hrvati trebamo stidjeti. Kastova pobjeda je očekivana nakon loše vladavine prethodnika Borića. Naša draga Hina javlja da je izborom Kasta – koji je dobio preko 58 posto glasova birača protiv ljevičarske kandidatkinje Jeannette Jarom, koja dobila manje od 42 posto – „oštar zaokret udesno“. Hina dodaje da je Kast „iskoristio strah birača zbog rastućeg kriminala i migracija“, što je dovelo „do sada do najoštrijeg zaokreta udesno od kraja vojne diktature 1990. godine“! Hina Kasta titulira „tvrdolinijašem s desnice“ i „ekstremistom“. Unatoč Hininoj tuzi i vrijeđanju stranoga predsjednika, pobjeda Kasta u Čileu nastavak je pobjedâ protuglobalista u Latinskoj Americi nakon što je u Ekvadoru pobijedio Daniel Noboa, u Salvadoru Nayib Bukele i u Argentini Javier Milei. Gdje god se nešto u svijetu događa tu su Englezi, pa tako i nezaobilazni Reuters, koji je prenio izjavu čileanske politologinje Claudije Heiss da je Kast pobijedio i u dijelovima Čilea koji su dosad birali samo ljevičare zato što je njegova protukandidatkinja članica zloglasne Komunističke partije. Politički analitičar i profesor na Sveučilištu Valparaiso Guillermo Holzmann pojašnjava da iako je ovo velika Kastova pobjeda, on će morati politički balansirati unutar podijeljenoga parlamenta. I Kast, i Heiss, i Holzmann su potomci doseljenih Nijemaca u Čile, što znači da ljudi njemačkoga podrijetla u ovoj južnoameričkoj državi bogatoj rudama vladaju i u politici, i u medijima, i na sveučilištima.
Medvjedić Cocolino nožem prereže grkljan mužu…
- U prošlom broju objavljen je razgovor sa Smiljanom Karlušić Kožar, profesoricom i dugogodišnjom nastavnicom hrvatskoga jezika u zagrebačkoj Petoj gimnaziji, u kojem je iznijela mnogo zanimljivih detalja kako se uništava hrvatsko obrazovanje, smanjuje broj sati povijesti i sadržajno osakaćuju slavni hrvatski književnici iz naše bogate književnosti. Progovorila je i o suvremenim globalizacijskim djelovanjima u školstvu i prema mladima općenito i predočila slučaj koji nema primjera niti mjesta nigdje, a kamoli kao štivo za djecu. Profesorica Karlušić Kožar je rekla: »Primjerice, prije dvije godine Knjižnice grada Zagreba dale su učenicima na čitanje tekst »Cocolino Abnormal«, kratku priču iz ciklusa »krvavo-okrutne priče« Denisa Peričića, koja je trebala otvoriti temu ravnopravnosti spolova. Priča govori o udanoj ženi, kućanici koja se divi omekšivaču »Cocolino« po kojem njezino rublje miriše. Muž dolazi s posla, ona mu pokazuje mirisno rublje, a on ne komentira, nego pita ima li što za jelo. Sjedne za stol i tada dolazi fantastičan lik Cocolino, medvjedić, te nožem prereže grkljan mužu. Supruga dolazi i nevoljko konstatira kako će sada morati obrisati krv. Kakva je poruka te priče? Mene je zgrozila. Prepričala sam priču drugim kolegama, svi su bili iznenađeni tom »suvremenom« pričom. Možda je problem što u većini filmova gledamo scene drastičnoga nasilja, tako da smo već postali imuni na intenzitet stravičnih scena« (https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/12/70195/).
