Najljepša ljubavna priča

Sva četiri godišnja doba…

U njoj sve ljepote te Stare Grčke ima,

kao da joj je sam Fidija izvajao tijelo,

a on, kao gladijator iz Staroga Rima,

skladnosti muškog tijela remek dijelo.

Ali ova ljubavna priča je iz naših dana,

zvuči baš kao bajka, nestvarna izgleda,

od umjetnosti cijelog svijeta je satkana,

planula kao kad je Tindareja srela Leda.

Oboje na studiju visoke glazbene škole,

on na klaviru, ona na violini sjajno svira,

godina prva, klasiku oboje beskrajno vole,

i bio je dovoljan pogled koji u srce dira.

Bez reči ju je uzeo za ruku i poveo kući,

tek na kraju duge ljubavne igre ona reče:

– Sva Četiri godišnja doba i Bolero vrući,

prošli su kroz mene, Ples sablji još peče.

I svaki put njihova ljubav glazba je samo,

dodiri bez riječi najljepši stihovi romanse,

tijela njihova dijelo vajara te Antike tamo,

da su živi, slikali bi ih slikari Renesanse.

Branimir Miroslav Tomlekin