Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Marija Tuškan – liječnica, kulturna radnica, domoljupka, humanitarka

Osim u struci, njezina izvrsnost, predanost radu, moralni integritet i altruizam iskazali su se i u radu za dobrobit domovine Hrvatske

 

Tijekom prvoga desetljeća nakon Prvoga svjetskoga rata („the Roaring ’20s”), u Americi je smišljena ideja „slavnih”. Naslovne stranice raznih tiskovina bile su pune imena i slika filmskih zvijezda, pjevača i pjevačica, športaša, gangstera, skandaloznih naslova… Pojavili su se prvi paparazzi, a tu je nikla i ideja „odnosa s javnošću”. Bili su to početci demokratizacije „slave”. Što veći skandal, to veći naslovi i slava!

Danas imamo „kumovu slamu” trenutačnih „zvijezda”. Mjerila današnje „slave” su klikovi, lajkovi, broj sljedbenika ili slika na portalima i u tiskovinama. „Slavni” su današnji kumiri, koji služe da bi se u masama stvorila prividnost svjetlucave realnosti i zasjenilo ljude koji su svojim životima, umom, duhom i djelima bili (ili jesu) istinske veličine. Jedna od tih bila je i Marija Tuškan (1922. – 2020.). Njezina osebujnost nije bila zamamno svjetlucava, trenutačna i prozirna, nego dugotrajna, gotovo nezamjetljiva, postojana i puna sebedarja.

Marija Krocker-Tuškan rođena je u Petrinji 25. rujna 1922. godine. Gimnazija je završila u Zagrebu, a sveučilišne studije u tuđini jer je i ona proživjela tegoban emigrantski život. Medicinu je studirala u Rimu, Madridu i u Innsbrucku, diplomirala je 1954. godine na Leopold-Franzens-Universität. Po završetku studija došla je u Ameriku i prvu godinu (1955. – 1956.) stažirala u Bethesda North Hospital, poznatoj bolnici u Cincinnatiju, Ohio. Potom je (1956. – 1961.) na University of Cincinnati Medical Center/College of Medicine specijalizirala dječju psihijatriju.

Doktorica Tuškan imala je izvanredno uspješnu karijeru. Trideset godina radila je u Dječjem psihijatrijskom centru (Children’s Psychiatric Center) i bila Ravnateljica ambulantnih službi (Director of Outpatient Services) do 1989. godine. Pored toga, predavala je na sveučilištu u Cincinnatiju (College of Medicine, Department of Psychiatry) do 2005. i dugi niz godina radila kao konzultant u Centru za razvojne poremećaje (Center for Developmental Disorders) u Cincinnatiju. Zadnje godine profesionalnoga rada provela je u Centralnoj klinici za zdravstveno ponašanje (Central Clinic Behavioral Health) u istom gradu. U mirovinu je pošla u rujnu 2011. godine. Osim medicinske prakse i administrativnih dužnosti, objavljivala je priloge u američkim stručnim medicinskim publikacijama. Veoma su bile cijenjene njezine „iznimne kliničke vještine” i njezina predanost djeci kojoj je pomagala i mladim liječnicima koje je podučavala.

Osim u struci, njezina izvrsnost, predanost radu, moralni integritet i altruizam iskazali su se i u radu za dobrobit domovine Hrvatske, u prvom redu na kulturnom polju. Među ostalim, bila je suradnica Hrvatske revije, članica uredništva hrvatskoga akademskoga časopisa na engleskom jeziku Journal of Croatian Studies – JCS, višegodišnja izvršna tajnica Hrvatske akademije u Americi (Croatian Academy of America – CAA), potom predsjednica Akademije (1988. – 1999.), članica Udruge za hrvatske studije u Americi (Association for Croatian Studies – ACS) i Američko-hrvatskoga akademskoga kluba (American Croatian Academic Club) u Clevelandu. Osim što je uspješno predvodila rad Akademije, ona i njezin muž, dr. Ivan Tuškan, nesebično su podmirivali troškove tiskanja JCS-a. Njihovim donacijama Akademija je uvijek nalazila izlaz iz novčanih kriza. Bila je neumorna u promicanju hrvatskih interesa i slobode u Americi, kao i očuvanju hrvatske baštine i identiteta među novijim naraštajima. Bila je marljiva, ustrajna, tiha i samozatajna. Proglašenjem i obranom države Hrvatske, te njezinim međunarodnim priznanjem, ona je doživjela ispunjenje svojega sna i bila puna ushićenja i sreće, kao i svi hrvatski domoljubi.

Već smo spomenuli darežljivost Marije i Ivana Tuškana prema Akademiji. Ali to je bio samo djelić njihove velikodušnosti. Osim što su potpomagali kulturne ustanove u gradu gdje su živjeli, oni su pružali potporu raznim hrvatskim kulturnim i drugim ustanovama, udrugama, projektima i pojedincima, a da i ne spominjemo pomoć stradalnicima tijekom i nakon obrambenoga Domovinskoga rata. Sjećam se kako se (među ostalim) tada upisivalo pokroviteljstvo djece u potrebi. Dok su drugi upisivali jedno ili dvoje, Tuškani spremno sponzoriraju pedesetero djece po 50 dolara mjesečno za svako dijete. Oni su dobro znali što znače ratna stradanja jer su u mladosti i sami svjedočili ratne nedaće i pogibije.

U poznim godinama, Marija i Ivan Tuškan obogatili su Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu s blizu 600 umjetničkih predmeta i velikim brojem naslova stručne literature. To neprocjenjivo bogatstvo, koje su oni cijeli život prikupljali i čuvali, darovali su svojoj domovini Hrvatskoj koju su toliko ljubili i sanjali o njezinoj slobodi i sreći. I nakon smrti njihova velikodušnost i ljubav za ljude i domovinu nije prestala. Navedimo kao primjer, prošle godine (2022.) dobrotom Zaklade Maria Krocker Tuškan iz SAD-a, KBC Rijeka kupio je medicinski uređaj vrijedan 550.000 kuna. Zaklada je kao nadgrobni spomenik koji svjedoči o dobroti i čovjekoljublju Marije i Ivana Tuškana.

Zadnje godine ovozemaljskoga života Marija je provela u Zagrebu i napustila je ovozemaljsku domovinu 18. rujna 2020. godine.

Njezin vjerni suprug i istinski partner u domoljubnom i humanitarnom radu, ginekolog dr. Ivan Tuškan, rođen je u Karlovcu. Prošao je sve poratne emigrantske nedaće, u Ameriku došao 1951. i s Marijom doživio 62 godine skladnoga braka. Umro je u Cincinnatiju 15. ožujka 2013., u 93. godini života.

Dok zaključujem ovaj prilog nastojim izdaljega sagledati život dr. Marije Tuškan i postaje mi sve očitije kako je ona bila iznimno važna žena u hrvatskoj emigraciji. Može se s pravom reći da je bila najučinkovitija žena koja je iz Hrvatske došle u Ameriku. Ona je u svojem životu uspješno uskladila profesiju, domoljublje i čovjekoljublje. Svoje talente i ovozemaljsku imovinu nesebično je uložila u ljude i ideale slobode. Pored svega, Mariju je krasila jednostavnost koja joj je davala veličinu za kojom nije nikada žudjela.

Dr. Ante Čuvalo

Povezane objave

Ubijen osnivač hosta Hrvatskoga radija

HF

DJEDOVA SORTA

HF

Izumiremo, a trebali smo rasti (1)

HF

Čuo sam…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više