Hrvatski Fokus
Gledišta

Nije bilo narušavanja javnog reda i mira

Očitovanje radi ispitivanja u prekršajnom postupku

 
 
Prof. dr. sc. IVAN BIONDIĆ
glasnogovornik HAZUD-a
Livadićeva 4, Zagreb
GSM: 098 9975 604
 
REPUBLIKA HRVATSKA
PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Gospođa MARIJANA  ĐURINAC, viša sudska savjetnica
AVENIJA DUBROVNIK 8
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/02/Ivan-Biondic.jpg
Ivan Biondić
 
S obzirom na POZIV OKRIVLJENIKU (posl. broj: Pom-147/18-2), „radi ispitivanja u prekršajnom postupku (ročište) “, podnosim sljedeće
 
OČITOVANJE
 
Odlučno odbijam OPTUŽNI PRIJEDLOG (podnesak: POLICIJSKA UPRAVA LIČKO SENJSKA – POLICIJSKA POSTAJA OTOČAC): kako sam se, kao drugookrivljeni – pjevajući „pjesmu koja veliča ustaški pokret odnosno istaknute članove toga pokreta Juru Francetića i Rafaela Bobana …“ – ogriješio iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
OČITOVANJE, što je obilježeno autorskim znanstveno-stručnim radom „Jure Francetić u svom i našem vremenu“,[1] izim opće (I) i posebne (II), glede OPTUŽNA PRIJEDLOGA, donosi i konretnu argumentaciju  (III).
 
I. OPĆA ARGUMENTACIJA
 
Riječ je o istom zakonu [iz 1977.],po kojem se svojedobno sudilo za pjevanje pjesme Vila Velebita“. Zbog toga„takav anakroni zakon treba mijenjati i općenito definirati što je veličanje ustaštva, odrediti što je kazneno djelo, a što prekršaj, sve u duhu današnjeg vremena“. Naime,
 „sudac mora suditi temeljem zakona, sudske prakse i konteksta, a ne temeljem javne osude premijera ili predsjednika Hrvatskog sabora“,[2]
(Žana VLAINIĆ, predsjednica Prekršajnog suda u Gospiću)
 
Kao i u ranijem PREKRŠAJNOM NALOGU (broj: 1 Pp J-337/17-2), rečeni je OPTUŽNI PRIJEDLOG izvakontekstualno inkriminiran očiglednom voluntarističko-anakronističkom legislativom (v. gornji moto).  
1. Zbog takve prakse – glede stvaranja ozračja duhovne, političke i intelektualne represije u hrvatskome društvu – skupina hrvatskih povjesničara pobudila je APEL kojim se od političkih, pravosudnih i drugih vlasti zahtijeva jamčenje slobode mišljenja, govora i povijesnog istraživanja te prekid s pokušajima nametanja i propisivanja tzv. povijesnih istina.[3]
2. Naime; „Za određivanje prema oba režima potrebna je objektivna istina, a nje zasad nema nego u fragmentima i u ‘sivoj’ (neindeksiranoj) literaturi, jer još ne postoji sloboda pisanja o tim pitanjima. Sve što se dogodilo prije, u vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata zagađeno je lažima, političkim pritiscima, društvenom neodgovornošću i intelektualnim nemarom“.[4]
3. S tim u svezi hrvatska je Vlada2. ožujka 2017. godine donijela odluku o osnivanju Vijeća za suočavanjes posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Nakon godinu dana rada – glede „uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola“ – prijedlozi Vijećabit će utemeljeni na znanstveno valoriziranimpovijesnim činjenicama. [5]
 
II. POSEBNA ARGUMENTACIJA 
 
„Evo zore, evo dana“(poznata kao „Jure i Boban“i kao „Ustaše Jure i Boban“) je pjesma spjevana u čast ustaških častnika, zapoviednika elitne ustaške jedinice Crne legie Jure Francetića i Rafaela Bobana. Predpostavlja se kako je nastala oko 1942. godine po uzoru na pjesmu Petra Preradovića „Zora puca, bit će dana“ iz 1844. u kojoj opisuje budjenje hrvatske narodne sviesti u svrhu oslobodjenja od Austro-Ugarske, na sličan način kako je hrvatski narod ustao protiv Kraljevine Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. (http://hr.metapedia.org/wiki/Evo_zore,_evo_dana )
 
Naspram izvorne iz „vlastite“ (v. gornji moto) – prema OPTUŽNOM PRIJEDLOGU – kriminalizacija je pjesme „Evo zore, evo dana“ očevidno obilježena hrvatskom poviješću „iz tuđe glave“.
1. Naime: „Ocjena jugoslavenske historiografije o ustaškom pokretu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) uklapala se, naravno, u političko-ideološke okvire koje je nametala komunistička partija i jugoslavenska država, u skladu s čime je i povijesna interpretacija, u većoj ili manjoj mjeri, predstavljala preslik "službenoga" partijsko-državnog stava“.[6]
2.S tim u svezi na osobi Jure FRANCETIĆA – posebno u medijskkm prostoru[7] – hrvatska politika zadojena pogrješnim, klevetničkim i lažnim povijesnim ocjenama posijanim od velikosrbskog (četničkog) i od komunističkoga (crvenog) fašizma.
3. S obzirom na to, onkraj historiografski utemeljenih istraživanja, „nije dovoljno prihvatiti stereotipne i nepotkrjepljene fraze iz prošlosti o koljačima i zločincima, kvislinzima i domaćim izdajnicima“.[8]
4. Upravo je „Crna legija“, pod zapovjedništvom Jure FRANCETIĆA i kasnije Rafaela BOBANA – koji se politički i vojno oblikuju još u antfašističkom VELEBITSKOM USTANKU (1932.)[9] – postala diljem Hrvatske pojam junaštva i hrabrosti. U tom je ozračju pjesma „Evo zore, evo dana“ ušla u neizbrisivu kolektivnu memoriju hrvatskoga političkog naroda.
5.Posebno je FRANCETIĆEVO junaštvo, samoprijegor, domoljublje, ustrajnost, nepokolebljivost u borbama,[10] služilo za primjer hrvatskim vojnicima u DRUGOM SVJETSKOM (1941. – 1945.),ali također nastavno i u DOMOVINSKOM RATU (1991. – 1995.).[11]
6. Naime, sinovi ili unuci ustaša, domobrana, partizana, svi su oni bez razlike – naspram partizanske pjesme „Po šumama i gorama“ i boljševičkoga slogana „Smrt fašizmu – sloboda narodu“ – sa domoljubnom pjesmom “Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana” i slobodarskim pokličem „Za dom spremni“[12]ustali potiv omražena četničko-komunističkog neprijatelja.
7. Međutim,pod izravnim dnevno-političkim pritiskom (o)pozicijske koruptivno-klijentističke polit-nomenklature – što je pod teretom nelustrirana „jugo-komunističkog“ i abolirana „velikosrpsko-četničkog totalitarizma“ –skandalozno se promiču dvostruki kriteriji.[13]Naime, naspram otvorene demonstracije importirane četničko-komunističke  (v. sl. 6), kao u ovom slučaju, inkriminira se izvorna domoljubno-antifašistička  simbolika[14] (v. sl. 7).
 
III. KONKRETNA ARGUMENTACIJA
 
S obzirom na suhoparni – pače i tendenciozni – policijski „činjenični opis radnje prekršaja i poduzete mjere“, valja reči sljedeće:
1. Inkriminirani dogadaj – glede organizacije HAZUD-a i BASTION VUKOVAR-a – kontekstualiziran je skupom ISTINA KOJA SE VRAĆA: In memoriam na žrtve tzv. Dana ustanka 27. jula/srpnja (v. sl. 1).
2. Međutim, uz (ne)izravni medijski i politički pritisak (v. sl. 2 i 3), čak je duhovni program (“misa pomirenja”), onkaj crkve u Otočcu (v. sl. 4)., bio izmješten u podaleki Brlog – Župna Crkva “Pohođenja Marijina”[15] (v. sl. 5).
3. Nakon završene mise, kojoj je nazočilo petnaestak hrvatskih branitelja (tobože “uznemirenih građana”)–pred Crkvom, uz  zajedničko fotografiranje –otpjevana je pjesma “Rajska Djevo, kraljice Hrvata“.
4. Potom je „prvokrivljeni“ gospodin Dragan HAZLER, predsjednik HAZUD-a,[16]započeo „prijepornu“ pjesmu (samo prvi stih), koja je promptno prekinuta intervencijom spomenutih otočko-policijskih službenika, čija je „sačekuša“ bila u pokrajnjoj šumi.
5. Da nije bilo spomenute intervencije, nazočnih petnaestak hrvatskih branitelja (tobože “uznemirenih građana”), vjerojatno bidopjevala spomenutu pjesmu kojom su se –uz poklič “Za dom spremni” –krijepili protiv brutalna četničko-komunističkog neprijateljau Domovinskom ratu (1991.- 1995.).
6. U opisanom kontekstu, osim “mučna dojma”, nije bilo nikakva “narušavanja javnog reda i mira” (ako nije riječ o mogućem “samouznemiravanju”); pače, ni u slučaju da je – glede „opće i posebne argumentacije“ – i u cijelosti izvedena „prijeporna“ pjesma.
 
NAMJESTO ZAKLJUČKA
 
1. Budući da je obilježen ranijim PREKRŠAJNIM NALOGOM (broj: 1 Pp J-337/17-2) – onkraj stvarne objektivizacije i kontekstualizacije – i predmedni PREKRŠAJNI PRIJEDLOG paradigmatski je obilježen opisanom voluntarističko-anakronističkom legislativom i, s tim u svezi, otvorenim dnevno-političkim pritiscima vladajuće polit-nomenklature.
2. Vodeći računa o tome – glede jednoga sličnog slučaja – upravo je PREKRŠAJNI SUD U GOSPIĆU donio oslabađajuću presudu. To je slučaj „Ivana Pandže iz Zagreba“ (broj: Pp 10 J-614/16; Gospić, 27. IV. 2017.)
3. S obzirom na potonje – (i) uvažavanjem instituta PRECEDETNOGA PRAVA – očekujem obesnaživanje predmetna mi PREKRŠAJNOG PRIJEDLOGA (posl. broj: Pom-147/18-2).
ZA ISTINU SPREMNI!
Zagreb, 27. veljače 2018.
 

Bilješke:

 

[4]  https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/feljtoni/21905-jugokomunisticki-zlocini-nad-hrvatima-1

[6] sttudiacroatica.blogspot.com/2010/09/dr-sc-ante-birin-ustastvo-i-nezavisna.html

[7] Koliko ja znam hrvatsku televiziju plaćaju i financiraju Hrvati a ne tudjini, pa prema tomu trebalo bi da znaju što rade drugovi na televiziji, koji samo veličaju partizane, a ustaše i sve što je vezano za NDH sramotno i bezobrazno ocrnjuju, a znaju dobro da nije bilo momaka koji su i u ovom ratu s krunicom oko vrata i s pjesmom "evo zore, evo dana" ponovo dobili svoju državu, da ne bi ni oni sjedili tu gdje sada sjede.  (http://shp.bizhat.com/24.html )

[10] „Francetićeva borba nije bila usmjerena protiv civila bez obzira na njihovu vjeru, nego protiv rušitelja države Hrvatske – protiv komunističkofašističkih partizana i četnika, koji su do kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine bili saveznici. Obadvoji su rušili državu Hrvatsku i stvarali novu velikosrbsku Jugoslaviju“.(http://portal.braniteljski-forum.com/vijesti/uz-obljetnicki-dan-tragedije-jure-francetica-u-slunju )

[11] „Za vrijeme Domovinskog rata često su te pjesme pjevane na svadbama i političkim skupovima. Jedan od istaknutijih ljubitelja takve glazbe bio je je i bivši predsjednik Stjepan Mesić, lijevi političari poput bivših ministara Freda Matića i Ante Kotromanovića te mnogi estradni umjetnici poput Zlatka Pejakovića, Mladena Grdovića, Jasmina Stavrosa, Jole, Dražena Zečića na svojim koncertima“(https://direktno.hr/…/tko-je-bio-jure-francetic-opjevani-zlocinac-i-vojskovoda-ndh-90)

[12]  Slobodarski poklič „Za Dom Spremni“ upravo je pronikao u ozračju antifašističkog Velebitskog ustanka – 1932.(http://croative.net/dr-ivo-biondic-pravoj-genezi-poklica-za-dom-spremni/)

[13] „Ne može se upirati prstom u opasnost od hrvatskog vojnika Jure Francetića a istodobno držati primjerenim tisućama osvjedočenih razbojnika komunističkoga režima nastavljati osiguravati sve moguće nerazumne benefite nastale najčešće na krvi hrvatskoga naroda, niti se može racionalnim argumentom obraniti epitafe na mauzolejima srpskih zločinaca koji su devedesetih masakrirali našu generaciju – jer smo Hrvati“ (https://narod.hr/hrvatska/marko-ljubic-prica-franceticu-titu-moze-li-polusloboda-postati-sloboda).

[14] (v. sl. 7)

[15] Župa je jako nastradala u Drugom svjetskom ratu. Župna crkva je potpuno obnovljena 1984. godine. U rujnu 1991. godine u napadu jugoslavenske vojske i pobunjenih Srba zapaljena. (http://www.zupa-kompolje.hr/index.php?menu=110&action)

[16] Dragan HAZLER osobno je služio svojoj domovini Hrvatskoj: u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945.) –kao pitomac Doknadne dočastničke škole Hrvatske ustaške mladeži (u Karlovcu) ter u Domovinskom ratu (1991.-1995.) – kao domobranski častnik Hrvatske Vojske (http://www.hazud.ch/2010/12/vratiti-u-slunj-spomenik-vitezu-juri-franceticu-i-palim-dragovoljcima ).

 

Podnositelj očitovanja: prof. dr. sc. Ivan Biondić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Povezane objave

Od godine 2000. svi izbori su neregularni

hrvatski-fokus

Crnogorci se oslobađaju srpske okupacije

HF

Lažni branitelj – Predrag Matić – Fred

HF

Šuti o donacijama četničkom biltenu HOBOCTY

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više