‘Stanka’ prije početka je – budalaština

Prilog raspravi o Poslovniku o radu Hrvatskoga sabora

Neosporno je kako Poslovnik o radu Hrvatskog sabora treba izmijeniti, jer s ovim je postao i „kokošinjac“ i „cirkus“, bogme ponekad i ružnije mjesto, ali ne ću napisati i kakvo – iz poštovanja koje on zaslužuje. Ili, još zaslužuje. Dvije su ključne točke članka koje treba mijenjati: prvo tzv. stanku, a drugo „tehniku“ replike. Pravo na  stanku se zadnjih godinu, dvije maksimalno, zlorabi, na početku sjednice ujutro, a zatim i tijekom dnevnog rada. Saborski „maheri“, usput i zastupnici, željni televizijskih kamera u pravilu odmah navale na „stanke“, k'o muhe na med. Kad se izredaju, predsjedavajući sjednice odredi stanku od deset, petnaest minuta. Elementarna glupost, laž, pri ovakvom korištenju „stanke“, jer zastupnici, „klubovi“ su se već prije dogovorili o temi govora, pa je ovih, obično petnaestak minuta najobičniji prazni hod. Zastupnici za tih petnaestak minuta  uzimaju čik-pauzu za koju je najvažnije kako im je ona plaćena iz proračuna.

Nemam volje za izračun, ali kad bi se pobrojale minute takvih, nepotrebnih, stanki u financijskoj godini – pa satovi pomnožili s prosječnom satnicom saborskih zastupnika, pa puta broj zastupnika – jer svi su na toj stanci, i oni koji su ju tražili i oni koji nisu, vjerojatno bismo došli do milijunskog iznosa. Naravno, račun je i kompliciraniji, a do pravog iznosa bi se došlo kad bi se računski „obradilo“ svakog zastupnika posebno. E baš bi me zanimalo koliko u godinu dana porezne obveznike u ler gasu, na „stankama“ košta Pernar, koliko Bulj, koliko Maras, Grmoja, Fred Matić…, a koliko Jandroković. Eto siguran sam kako bi se ukupno došlo do milijunskog iznosa. A kako bi bilo da se taj nerad, plaćanje iz proračuna čik-pauze čak i nepušačima oduzme od plaće, pa uplati u neki humanitarni  fond, recimo za oboljelu djecu?

Dakle tu vrstu, stanke, stanke na početku zasjedanja treba, prvenstveno zbog ovih razloga poslanički ukinuti. Ako ostane „stanka“ na početku sjednice „derite“ ju gospodo zastupnici odmah – bez čik-pauze. Inače „stanka“ na početku nečesa, pa bilo to i zasjedanje Hrvatskog sabora, a ono naročito, protuhrvatska je rabota – izravno suprotna hrvatskom jeziku, vjerojatno i bilo kojem, još postojećem jeziku, ali i izumrlima. Smisao „stanke“ je stajanje, zastoj, odmor, prekid… nekog kretanja. Imati „stanku“ i prije početka gibanja, govora, da ne kažem još čega sve ne, recimo nekih lijepih „stvari“ – nije stanka, već nešto sasvim drugo. Možda odgoda, možda odustajanje itd. Uostalom ako meni ne vjerujete pitajte profesora semantike Milorada Pupovca, a možda je već dotle stigao, i njegova asistenta Bojana Glavaševića. I tu ću stati pisati, učiniti „stanku“, pa ću, malo kasnije, nastaviti ovu priču o zamkama Poslovnika o radu Hrvatskog sabora. Bit će, nakon stanke, još nastavaka.

Mato Dretvić Filakov