Bošnjaci oponašaju Erdoğana u svim nedemokratskim potezima
Najopsniji imperator današnjice, koji obnavlja granice najkrvoločnijeg i najbrutalnijeg carstva koje je prvo u ljudskoj povijesti počinilo genocid, i konfesiocid, njih nekoliko nad različitim pokorenim narodima, turski predsjednik Erdoğan zaprijetio je i maloj i jadnoj Americi. Jer kaže sultan Erdoğan prestrašenoj i nemoćnoj suvremenoj svjetskoj velesili Americi „Jasno je da oni koji kažu da će agresivno odgovoriti ako nas napadnete nisu nikad iskusili otomanski udarac".
Erdoğanova je to prijetnja američkom predsjedniku koji se suprotstavio u Siriji sultanovom vojnom izlasku na nekadašnje granice otomanskoga zločinačkog imperija. Prijetnja je ozbiljno primljena, i jadni američki predsjednik povukao je svoje snage iz Sirije i tu zemlju prepustio tursko isilovskoj koaliciji, vojno terorističkim islamskim snagama koji masakriraju kršćane i brišu im svaki trag kamo prođu. Isto kao što je činilo, i učinilo, sultanovo Otomansko carstvo nad porobljenim narodima i državama. Napose brutalno nad porobljenim kršćanima u Bosni. Najstravičniji primjer, spomenik Osmanlijama, nekažnjenim genocidistima i konfesiociodistima, je po nekim turskim granicama raskomadana i trajno podijeljena Bosna i Hercegovina. I to je snaga koju demonstrira sultan Erdoğan i kojom prijeti Americi, da je ne pokušava zaustaviti na putu izlaska na otomanske granice danas u Siriji a sutra u ostatku svijeta. U prvom redu u Bosni i Hercegovini.
Vrlo ozbiljno i zastrašujuće prijeteći sultan je najavio ponovni turski izlazak na granice Osmanlija, a to znači čak i osvajanje Rima, te rimsku baziliku poput crkve Svete Sofije pretvoriti u džamiju. Njegovi koalicijsko politički vojni partneri isilovci već su davno kazali da im je cilj osvajanje Rima, jer bez te islamske pobjede nema mira u svijetu. Za tako velike planirane vojne pobjede osvajanja svijeta Erdoğanu više nije dovoljno sto milijuna Turaka koje bi protiv sebe imao svatko onaj tko bi dirnuo u dobiveni amanet, što mu ga u Bosni i Hercegovini darovao veleizdajnik i ratni zločinac Alija Izetbegović. Tko bi pokušao dirnuti u beha vezira Bakira.
Uvidio sultan da je sto milijuna odraslih Turaka malo protiv Amerike i svijeta, i ubrzano krenuo u novačenje i askeriranje dječaka u Bosni i Herecgovini, a djevojčica u Turskoj. Jedan novi, Erdoğanov način, janjičarenja djece. Koliko je ozbiljno i ubrzano krenuo, a porazi njegove vojske u Siriji od kurdskih boraca za slobodu i neovisnost, potiču ga na sve veće i opširnije pripreme djece za rat, govori činjenica kako je u amanetiziranoj Bosni i Hercegovini, dakako na svu sreću sada samo pod bošnjačkom kontrolom, osnovao centar za vojnu obuku dječaka od 7 godina pa na više, a u Turskoj centre za ratnu obuku djevojčica od 5 pa nadalje. Kako ne bi pred svijetom ponovno otimao mušku zdravu kršćansku djecu od roditelja i odvodio ih u sepetima na prislnu islamizaciju i pripremao za hrabre ratnike, sultan uz pomoć vezira Bakira, i onih koji su ostali u Bosni i Hercegovini poslije poraza Osmanlija, u vehabijskim entitetima na okupiranoj beha zemlji, provodi pripreme askera, dječaka, za rat protiv Amerike i svijeta. Djevojčice priprema za rat u Turskoj da ne bi došle ni u kakav dodir sa nevjerničkim Zapadom.
Zlouporaba turske i bošnjačke djece za rat i terorističke akcije protiv „nevjernika" nije izuzetak u muslimanskom svijetu, već praksa koju slobodni i demokratski civilizirani svijet zapadnih vrijednosti preko televizije gleda desetljećima. Nema dana u godini kada se svijet ne zgraža pred slikama muslimanske djece kako se raznose u samoubilačkim akcijama, kako svirepo ubijaju označene i izmišljene neprijatelje. No ovaj tursko bošnjački proces vrbovanja i pripremanja djece za rat je samo prvi javno objavljeni, i od turskog lidera priznati i svijetu pokazani primjer, kao i onaj bošnjački na jezeru Jelen kod Tešnja.
Na teritoriju pod bošnjačkom kontrolom, i onom u ratu okupiranom hrvatskom, realiziran je demografski ratni plan bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića o dužnosti svake Muslimanke da mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za BiH. Očito da su askeri u vojnom centru za obuku kod Tešnja onaj višak, onih troje za Bosnu, Cerićevi borci za BiH, kojima se mozak ispire do ispražnjenosti u kojoj mora i može obitovati jedino mržnja, nagon za ubijanje, terorizam i zločin. Ne treba se upuštati u duboka razmišljanja pa vidjeti šta bi čekalo i hrvatsku djecu u Federaciji BiH ukoliko bi taj entitet u potpunosti, po neizmjenjenom Izbornom zakonu, osvojili Bošnjaci. Bila bi djeca askeri. Bilo bi to zasigurno daleko teže vrijeme od onog njihovih vršnjaka iz perioda turske zločinačke okupacije djedovine im.
U to strašno vrijeme sve ih dublje uvlači ratoborne prijetnje vezir Bakira, koji na svako hrvatsko ukazivanje nepravde i nepodnošljivosti življenja u nejednakosti i neravnopravnosti, prijeti novim ratom. Što je više obučenih dječaka askera u BiH, i djevojčica u Turskoj, bošnjačko turski čelnici su sve drskiji i ratobojniji u ponašanjima i prijetnjama. Iz ovog zaista predratnog stanja, iz kojeg je mali korak u ratno, što ga Bošnjaci pripremaju, i stalno zagrijavaju, vidi se i razlog bošnjačke manipulacije sa hrvatskom školskom djecom, koja ima za cilj gašenje dviju škola pod jednim krovom. Zapravo gašenje hrvatske škole kako bi se lakše manipuliralo i sa hrvatskom djecom koja bi bila primorana ići u istu školu sa bošnjačkom, budućim askerima.
Ništa manje nije vidljivo u svemu tome i bošnjačko protivljenje izmjenama Izbornog zakona u BiH. Treba sve učiniti, a i čini se da hrvatska djeca zajedno sa svojim roditeljima ne prolaze, ne odrastaju, ne sudjeluju u demokratskom procesu biranja vlastiti političkih predstavnika. Taj im posao, tu nacionalnu dužnost i obvezu demokratskih vrijednota Bošnjaci nastoje da im zauvijek otmu i zabrane, pokazujući se dobrotvorima, mi ćemo to obavljati za vas. Bošnjaci im govore,mi ćemo birati naše, kao predstavnike vaše.
U takvoj amanetiziranoj Bosni i Hercegovini koalicija sultan Erdoğan i vezir Bakir drži taocima sve nemuslimane unitarističko centralističkom politikom, koju opravdavaju, u slojevitoj i nacionalno vjerski podijeljenoj zemlji suverenih i konstitutivnih naroda, neprihvatljivim i neprimjenjivim demokratskim vrijednostima, „jedan čovjek jedan glas“. Demokratska vrijednost Zapadnog svijeta, jedan čovjek jedan glas, izvediva je i primjenjiva u nacionalnim beha entitetima, bošnjačkom, srpskom i hrvatskom. Što je jedino pravedno i trajno rješenje beha problema.
Da je neprihvatljiva u Bosni i Hercegovini, da je nedemokratska, da je diktatorska brojnijeg nad malobrojnijim narodom, pokazuje muslimansko bošnjački „demokratski“ izbor Željka Komšića za hrvatskog člana tronacionalnog beha Predsjedništva. Kada bi se ta „demokratska“ formula, na bošnjački način, primjenjivala u dvoentietskoj i tronacionalnoj Bosni i Hercegovini u Predsjedništvu BiH uvijek bi bila tri Bošnjaka muslimana, i predstavljali bi Bošnjake, Srbe i Hrvate. Zapravo predstavljali bi svoj bošnjački narod.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više