Konvencija od Stanbola, grada velikoga…

Konvencije poput ove nisu pisali pravnici, one nisu primjerene primjeni u praksi većine zemalja članica

U povijesnom sjećanju hrvatskoga naroda čija je pismenost počivala na pročitanim kačićima, odnosno na Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga Andrije Kačića Miočića malo se toga plemenitoga vezivalo uz Tursku kao orijentalnu despociju. Birokrati iz Vijeća Europe teško će prihvatiti realnost da su nazivom konvencije kupili ulaznicu za ulazak u teatar apsurda jer ni danas Istanbul nije mjesto u državi u kojem cvjetaju ljudska prava. Piše se primjerice o prijedlogu zabrane preljuba u Turskoj… S Turskom nas povezuju zulum, janjičari, danak, Mažuranić i Smrt Smail Age Čengića. Pa čak se i u vlaku, Orijent expressu koji je vozio prema Istanbulu preko ove jugoistočne Europe kojoj geografski pripadamo dogodilo ubojstvo. Međunarodne konvencije postaju dio unutarnjeg pravnog poretka i pravnoj su snazi iznad naših zakona. Konvencije poput ove nisu pisali pravnici, one nisu primjerene primjeni u praksi većine zemalja članica budući da ti pravni sustavi vrlo različiti i ne sadrže standarde i organizacijsku infrastrukturu za učinkovitu primjenu konvencije.

Nenad Hlača

Primjerice u Konvenciji stoji da će stranke poduzeti potrebne zakonodavne i druge mjere kako bi osigurale da prisilno sklopljeni brakovi mogu biti proglašeni nevaljanim, poništeni ili razvedeni bez nepotrebnih financijskih ili administrativnih poteškoća za žrtvu. Pa tko razuman može reći da ta stilizacija drži vodu, pa tko, kad i kako može u pravnom sustavu Republike Hrvatske ispuniti tu obvezu na tako lepršav način. Konvencija nabraja čitav niz nepoželjnih radnji koje nemaju veze s realnošću, koje zadiru u temeljna ljudska prava koja su i da sada kako tako pokrivena i bazično zaštićena pravnim poretkom, koji i nije tko zna što, ali ipak nije u stadiju prvobitne zajednice. Konvencija nabraja tako: prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, pa čak i prisilni pobačaj i prisilnu sterilizaciju (čl. 37.-39.).
 

Doista partnerski su odnosi vrlo komplicirani i delikatni. U njihovoj osnovi inicijalno malo je toga racionalnoga. Pravnom normom ne normiramo ljubav, privlačnost, strasti, uzbuđenje. Naravno te se silnice ne smiju prepustiti anarhiji, pa zato imamo civilizacijsku pratnju pouke o dobru i zlu, upoznaju nas s primjerima velikih, ali i tragičnih ljubavi. Uče nas i pokušavaju od nas, više-manje uspješno, od prosječnog materijala stvoriti humano, plemenito i odgovorno ljudsko biće. Tko je doista za to stvarno nadležan? Ponajprije obitelj, religija, škola, sredina u kojoj odrastamo.

Godinama se pokušava nešto učiniti s protokolima, međuresornom suradnjom, disfunkcionalnim centrima za socijalnu skrb, dezorijentiranim policajcima i bespomoćnim pravosuđem. Situacija u Hrvatskoj posebno je opterećena siromaštvom, posljedicama rata, bijedom stanovnika ali i neučinkovitom državnim aparatom koji bi trebao štititi ljudska prava. Uloga NGO zapravo je uloga uhljeba u nišama koje nastaju sa zadaćom ubadanja države poput bijesnih osa koje ne rješavaju problem već potiču medijsko crvenilo i samo površinski svrab na koži.

Osobno godinama pratim i pokušavam proniknuti što to ljude navodi na takve brutalnosti baš u obiteljskom i partnerskom okružju. Prisjećamo se samo nekih naših slučajeva koji ukazuju da je teško, gotovo nemoguće odgonetnuti povode, a ono što je posebno frustrirajuće da nema nužne završne katarze: ubojstvo fatalne ujne, trudnica ubila samohranog branitelja oca maloljetne djece, majka i maloljetna štićenica socijalne ustanove ubile dijete od tri godine, brutalni gay obračun u zadarskoj Varoši – baratajući s dva kuhinjska noža teško ozlijedila golu ljubavnicu ili nožem u srce ubio brata blizanca zbog fatalne plavuše Dolores. Postavljam si pitanje bi li se ovo dogodilo da smo ratificirali Istanbulsku konvenciju Vijeća Europe???? Mislim da je odgovor nažalost negativan. Neka je vječni pokoj dušama svih žrtava.

Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine.

Oženjen, otac dvoje djece.

Prof. dr. sc. Nenad Hlača, 9. ožujka 2018., https://narod.hr/hrvatska/prof-dr-sc-nenad-hlaca-konvencija-stanbola-grada-velikoga