MUDROSITNICE – Nepozvani gost

Granice ljubavi ni mržnje nisu ničim ograničene

 

 

Ljubav može prerasti u mržnju, ali ne može u zaborav.

 

Svjetlo razuma probije se i kroz bedeme mraka.

 

Tko samo koracima mjeri prijeđeni put, zaboravit će na početak hoda.

Ima djece koja se ponašaju kao odrasli ljudi, a još je više odraslih, koji se ponašaju kao da su djeca.

 

Tko pred tuđa vrata istresa vlastito smeće, ni kroz svoja lako proći ne će.

 

Moguće je tuđe grijehe oprostiti, ali istom kada svoje uspijemo premostiti.

 

Heroji su jaki, plemeniti ljudi koji ne mogu doživjeti spoznaju svojih ljudskih slabosti.

 

I od mirisnog cvijeća se ponekad širi – smrad.

 

Kad nepozvan gost u kuću uđe, tvoje vlastite riječi učine ti se – tuđe.

 

Nikada hrane dosta za nepozvana gosta.

                       

Ni najšira ulazna vrata ne mogu spriječiti muke nepovrata.

 

Čak iz najdubljeg izvora ljudskoga uma mogu proviriti plitke misli.

 

Je li Zemlja ploča ili kugla – koga briga! Al' nek nije predmet ljudskog rugla.

 

I mali, nevidljivi počeci rada mogu postati velikim djelom.

 

Tko se tuđoj nevolji veseli – često grob svoj sa tuđincem dijeli.

 

Ljubav ima dvije odlike: a) iz ljubavi se novi život rađa; b) zbog ljubavi se i umire.

 

Granice ljubavi ni mržnje nisu ničim ograničene.

 

Kad bolom traje ljudski vijek, i trnje mu katkad biva lijek.

 

Znanje se ne mjeri ni žlicom, ni vagom, već uma tragom.

 

I među jučerašnjim propustima poticaja za sutra ima.

 

Malkica Dugeč, 11. 1. 2018.