Duga sultanova ruka. Do Sarajeva

Obnova Otomanskoga Carstva ide preko Bosne i Hercegovine

Sve slojevite zajednice suverenih i konstitutivnih naroda bez obzira na koji način su  uređene, a obično su poslije građanskih i vjerskih ratova za teritorij ustrojene voljom i brojem brojnijeg naroda, te tim neargumentiranim argumentom i prisilno održavane, one se krvavo i tragično i raspadaju upravo terorom brojnijeg naroda nad malobrojnijim. Ako je to tako, a jest, primjeri propalih federalnih zajednica to potvrđuju, da brojniji narod stvara nestvarive i neodržive, vrlo kompleksne zajednice silom, silom ih održava i u krvi ih raskopava, zašto onda svijet ponavlja i dozvoljava, legalizira tako strašan zločin.

Zasigurno samo zato što su i današnji brojniji narodi i postali brojni  upravo na zločinima nad malobrojnijim. Zaustavljati danas neki brojniji narod u federalnim zajednicama u zločinima nad malobrojnijim federalnim partnerom značilo bi i postaviti pitanje povijesne odgovornosti u procesu rasta vlastite, velike, nacije, koja je zasigurno i narasla istim metodama zločina i genocida, kulturocida i konfesiocida nad malobrojnijim autohtonim narodom.

Balkanski poluotok kojeg je Turska učinila trajno crnim u svakom pogledu, i zauvijek konfliktnim, ratnim, nesigurnim i siromašnim, danas je svjetski ekspermentalni laboratorij federalnih zajednica. Iako još nikada ni jedna nije ni u miru i slobodi egzistirala, niti dugo ostajala, a sve se u krvi raspadale, zbog činjenice da je Turska jedini kolonijalni, genocidni imperij ostala nekažnjena za strašne zločine počinjene nad okupiranim i porobljenim kršćanskim narodima, svijet i dalje ustrajava u tim genocidnim ekspertima na nemirnom Balkanu. Koliko god je svijet ustrajavao u tim zločinačkim nakanama, one se još više potvrđuju neodrživim. Neodržive su ne samo zbog nepravde i zločina na kojima se održavaju, već još više što takvim tvorevinama ne vlada, ponekad ni jedan narod koji je čini federalnom zajednicom, već glavnu, odlučujuću riječ u njima imaju stranci, bivši okupatori.

Primjer koji se potvrđuje pravilom je današnji beha dio, Federacija Bosne i Hercegovine, kojom vlada, ni manje ni više već najkrvaviji njen okupator, Turska, bivši krvavi agresor, genocidist i konfesiocidist. Federacijom Bosne i Hercegovine, otkako ju je muslimanski čelnik Alija Izetbegović predao u amanet najkrvoločnijem suvremenom diktatoru u svijetu, vlada sultan Erdoğan. A to znači da je federalni dio Bosne i Hercegovine opet okupiran od Osmanlija, koji se zločinima i genocidom vraćaju na granice krvoločnog imperija. Turska je jedina povijesna okupatorsko genocidno konfesiocidna imperija koja je poslije poraza ostala nepodijeljena. Odnosno nekažnjena.

To je razlog počinjenja turskog genocida nad Armencima, nepovratak crkve Svete Sofije kršćanima, progon i potpuno istrjebljenje kršćana iz Turske, stalni zločin nad Kurdima, današnji izlazak kroz zločine nad Sirijcima, napose nad  Kurdima, na bivše granice otomanske zločinačke imperije, te ponovna okupacija većeg, federalnog, beha teritorija. U nizu dokaza turske okupacije federalne zajednice, konstitutivnih i suverenih, Hrvata i daytonskih  Muslimana a današnjih Bošnjaka, je i Erdoganovo, beskompromisno, sultansko silno bespogovorno odlučivanje tko smije i tko ne smije biti proglašen počasnim građaninom muslimanskog, neki kažu glavnog grada multi- kulti Bosne i Hercegovine, Sarajeva.

Sastali se jednog dana u "multi- kulti" etničko vjerski čistom muslimanskom Sarajevu njegovi sultančići, bez znanja sultan Erdogana, i odvažili se proglasiti turskog pisca Orhana Pamuka počasnim građaninom pozelenilog grada Sarajeva. Čuli sarajevski sultančići o nobelovcu Pamuku, književniku čija djela se prevode na više jezika, znali da je Turčin, i vjerovali, misleći da tako vjeruje i sultan Erdogan, da ispunjava sve uvjete za tu čast. Kad je u zelenom Sarajevu sve u muslimanskom znaku, u njihovoj zelenoj boji, nogostupi, fasade zgrada, oznake i najobičnije ceste pa i seoskog puta u zelenoj autoputskoj boji, a škole i ustanove nose muslimanska i turska imena, zašto ne bi i Pamuk postao počasni građanin zelenog Sarajeva.

Jednoglasno prihvatiše prijedlog koji je došao od člana njihove partije, i svijetu obznaniše da je nobelovac Orhan Pamuk počasni građanin njihova grada. U euforiji dodvoravanja Sultanu u Stambolu nisu ga stigli pitati, šta on misli o tom njihovom potezu. Dok još ni povelju mu nisu bili napisali iz Stambola Sultan zapovijeda, to ne ide tako, tko vlada tom Bosnom, vi ili ja. I sultančići se razbježaše u mišje rupe od straha Sultanove odmazde, te iz  skrovišta obratiše se javnosti, Orhan Pamuk ničim ne zaslužuje da bude počasni građanin našeg erdoganiziranog Sarajeva. Jer, protiv tog nobelovca optužnicu, fetvu je izdao Erdogan, i meta je svih Sultanovih službi da ga se likvidira, u egzilu gdje skriveno živi. Taj Orhan, Turčin je kazao i napisao da je Turska počinila genocid nad dva milijuna Armenaca, da je nad 30.000 Kurda izvršila masakar. Orhan je svojim pisanjem branio pravo Kurdistanske radničke partije, i kazao da to nikako nije teroristička organizacija, već legalni pokret za oslobađanje svoga kurdistanskog naroda.

Zbog toga, Pamuk ne smije i ne može biti počasni građanin glavnog grada 81. otomanske pokrajine, iz Stambola je poručio, i naredio sultan Erdogan, i pokazao tko vlada Bosnom. Jer ono što se ne smije u Stambolu, glavnom gradu Otomanskog Carstva, ne smije se ni u glavnom gradu 81. pokrajine tog imperija, dekretom je poručio sultan Erdogan sultančićima u okupiranom Sarajevu.

Eto zbog politike konfesiocida i genocida sultan Erdogana danas u Sarajevu, gotovo i nema kršćana. Današnja sudbina Sarajeva prijeti i svim drugim beha gradovima i pokrajinama. Stoga, prije negoli svi pozelene kao što je pozelenilo Sarajevo, svim legalnim i demokratskim sredstvima potrebno ih je braniti i obraniti. Nije više problem u Bosni i Hercegovini to što njeni gradovi zelene, nego je problem što kroz ideologiju unitarizma i centralizma, građanizma i sve više razbuktalijeg isilizma, kroz jedna škola pod jednim krovom, kroz jednu bošnjačku televiziju i nebošnjaci zelene. Jedini način da svatko od tri beha naroda ostane u svojoj nacionalnoj i vjerskoj boji, u svom identitetu, je novo teritorijaliziranje, tri entiteta, tri nacionalne savezne države Bosne i Herecgovine u Bosni i Hercegovini. U protivnom, potvrdit će se ona Karadžićeva prijetnja da će u Bosni i Hercegovini nestati jedan narod. Hrvatski je pred nestankom. A kad nestane Hrvata, na redu su Srbi i njihov nestanak. Tada više sultan Erdoğan, i njegovi bošnjački sultančići, ne će vladati samo Sarajevom već cijelom Bosnom i Hercegovinom, cijelom Alijinom Džamahirijom. Na Europi i slobodnom svijetu je da to zaustavi, pred svojim vratima.

Vinko Đotlo