(Ne)kontrolirani ulazak Arapa

Arapi su došli, a dolazi i Erdoğan

Ubrzano se, a to je znak dobro razrađenog i osmišljenog plana bošnjačkih političara, mijenja nacionalna i vjerska slika većeg dijela dvoentitetske Bosne i Hercegovine. Ubrzano taj beha dio zeleni, islamizira se i arapizira, čak brže negoli su to i zamišljali i očekivali muslimanski planeri tog etničko vjerskog zločina, promjene vjerskog beha mozaika. Bosna i Hercegovina je preplavljena islamskim emigrantima. Svi putevi emigrantskih islamista danas vode u obećanu im zemlju, federalni beha entitet. Zemlja je pripremljena za dobrodošlicu braći po vjeri. Velik dio je etnički i vjerski čist muslimanski, vehabijski entiteti su ograđeni i u njih nemaju ulaska drugi i drugačiji, dakako ni beha zakoni u njima ne važe.

A zapravo, zakone Bosne i Hercegovine ne priznaju ni Bošnjaci. Kada bi ih priznavali onda i ne bi mogli otvarati granice slobodnom ulasku tolikog broja emigrantskih vjerskih fanatika. Bosna i Hercegovina je za muslimanske emigrante danas što im je bila 2015. godine Njemačka. Kao što ih je tada pozivala njemacka kancelarka kako bi izmjenila krsćanski identitet Europe, tako ih danas poziva Bakir i bošnjačko čelnistvo da iz korijena promijene multireligijsku sliku Bosne i Hercegovine. Zbog velikih sličnosti odnosa prema islamskim emigrantima dade se zaključiti kako postoji emigrantska osovina Njemačka-Federacija beha-Turska. Antieuropska i antikršćanska osovina mirnodopske dekristijanizacije i deeuropeizacije Starog Kontinenta.

U Bosni i Hercegovini, zemlji muslimanskih emigranata koji poput cunamija brišu kršćanski identitet zemlje, koje osovina suvremenog kršćanofobizma, Njemačka-Turska-Federacija BiH, planski dovodi i naseljava, jedina bošnjačka briga je kako što bolje primiti nove građane zemlje, čija zadaća je nacionalna i vjerska izmjena beha slike u korist Bošnjaka muslimana. Velika je bošnjačka zabrinutost kako što bolje primiti i udomaćiti tolike vjerske fanatike. Iste one koji po Parizu ubijaju nedužne prolaznike, ili u Indoneziji gdje po crkvama masakriraju kršćane. Cijele muslimanske obitelji su u službi vjerskog zlocina. Otac, majka, sinovi i  kćeri razrađen zločin do u detalje. Kćeri opasane eksplozivom idu na jedno mjesto, sinovi na drugo, otac na treće, majka na četvrto kako bi bilo što više krvi nedužni kršćanskih žrtava. Čvrst dokaz da je to plan skovan u vjerskim islamskim bogomoljama. Kako to drugačije razumiti. Nema drugog razumijevanja, nego zločin nazvati pravim imenom, vjerski islamski terorizam izazivanja globalnog svjetskog rata vjera.

Nije dugo za čekati takve slike i u beha Federaciji, kada će emigranti, ratnici sa Bliskog istoka početi sa djecom upadati u crkve, ubijati i rušiti. Ima već zabilježenih primjera kada su upadali u crkve tražeći, sada zaštitu, kako bi ih sutra mogli rušiti a vjernike ubijati. S tim namjerama i ciljevima i jest tako masovan ulazak islamskih emigranata u gladnu, ratom razrušenu, i muslimanskom politikom islamizacije Bosne i Hercegovine do temelja deeuropeizirali i dekristijanizirali.

Jedini beha dio koji bi mogao još neko vrijeme ostati kršćanski je RS, što srpskim secesionistima daje pravo realizacije secesionističkog cilja. Gradski trgovi u beha Federaciji su preplavljeni islamskim emigrantima, šatori se razapinju, kriminal raste, sigurnost naroda, napose kršćana, sve je nesigurnija. Školska djeca, djevojčice, žene mlade i stare sve su nesigurnije na ulicama i rijeđe izlaze iz kuća i stanova. Strah zatvara narod, jer svaki strah ograničava kretanje. Što je narod zatvoreniji, preplašeniji bošnjačko političko i vjersko čelnistvo zadovoljnije trlja ruke, i raduje se zacrtanom uspjehu.

Njemačko-tursko-federacijska, bošnjačka, sila osovine gradi najveći suvremeni centar za emigrante, pretvarajući beha federaciju u muslimanski emigrantski entitet. Zbog toga je njemačka kancelarka i pozvala članove beha Predsjedništva sada kada njime predsjeda predstavnik bošnjačkog naroda da joj referira kako teče proces prijma i zbrinjavanja emigranata, budućih i sadašnjih ubojica Europe, kršćana  i kršćanstva, poput ovih danas koji ubijaju po Bliskom istoku, Parizu, Indoneziji.

Sultan Erdoğan pak dolazi direktno u svoju 81. pokrajinu da se na licu mjesta uvjeri kako teče priprema tih budućih ratnika, i askera. Uz to pred tim nasilnicima održat će i predizborni skup, jer federalni entitet je Alijin amanet njemu, pa on i ne treba nikakvu dozvolu za dolazak na okupirani teritorij. On je vođa svih muslimana u svijetu, zanosno uzvikuje veleizdajnik Izetbegović. Bosna i Hercegovina je svakim danom sve više zelena pod crnom odječom Arapa. Sve je tješnja i skučenija, manja i stisnutija za tolike muslimane iz cijeloga islamskog svijeta koji je emigrantski posjećuju i u njoj zauvijek ostaju.

Za nemuslimane, Hrvate i Srbe više i nema mjesta na teritoriju pod bošnjačkom kontrolom. Po slikama emigranata, muslimanskih vjernika kako, gdje i kada mole, klanjaju, Bosna i Hercegovina postaje cijela jedna velika džamija. Nema više nikakva mjesta slobodna za neke druge aktivnosti, za potrebe drugi vjernika. Sve je u znaku islama i vjernika muslimana. Okupirani su gradski trgovi, ulice, škole, državne institucije, općinske i županijske vijećnice. Svugdje i u svako vrijeme se vidi slika muslimanskog vjernika kako klanja, a pozivi sa džamija za molitvu odjekuju u svakom trenutku dana i noći. Emigranti su na ulicama i trgovima agresiraju na hrvatsku granicu i nastoje je pod svaku cijenu destabilizirati. Izetbegović je proizveo dovoljno oružja za sve njih, čekaju samo znak da i otvoreno krenu na Hrvatsku i Europu.

Na temelju tih kockica beha suvremenosti nije pretjerano reći da je BiH danas najislamskija, najzelenija muslimanska zemlja u svijetu. U dvadesetak godina islamizacije BiH, njen federacijski dio, u pogledu demonstriranja sile, nasilja, prakticiranja islama, zasigurno nadmašila i Islamsku Republiku Iran, zemlju u kojoj islamska revolucija traje gotovo punih 40 godina, i u tom periodu progutala milijune neistomišljenika.

Nemuslimani u BiH danas su po pitanju slobode vjere u daleko težem i nezavidnijem položaju negoli u vrijeme ateističkog komunizma. Cunamijsko islamiziranje beha Federacije razornije je od komunističkog ateiziranja. U vrijeme komunizma sve vjere u BiH bile su jednako slobodne, i ni jedna nije branila pravo drigi vjernika. Nikada u gotovo polustoljetnoj komunističkoj vladavini nije se izgradila niti jedna džamija na hrvatskoj zemlji, niti se katolička groblja preoravala za prolaz seoskog puta. Ta praksa obespravljivanja kršćana danas je, gotovo, svakodnevnica u bošnjačkom  nasilničkom ponašanju prema svetinjama katolika.

Islamizaciju Bosne i Hercegovine ubrzava nekontroliran ulazak Arapa i bujica muslimanskih emigranata. Pet je poslije dvanaest za spašavanje dijela u Federaciji kako bi ostao bosanski, kršćanski i njihovim svetinjama. A to je moguće jedino novim mirnodopskim teritorijalnim razgraničenjem, kroz oživljavanje Hrvatske Republike Herceg Bosna. Njeno ponovno postojanje opravdava radikalni muslimanski  proces islamizacije i emigrantska okupacija beha Federacije. Hrvatsko pravo na svoju Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu daleko je ispred prava Bošnjaka na islamizaciju i muslimanskih emigranata na okupaciju.

Vinko Đotlo