Eh, kako sam nekada samo pjesme pisao. Ko ribe na malu nižu se udicu… Šetajuć' se tako jedan dan sokakom, ugled'o sam tvoju okruglastu guzicu… sory na vokabularu.
Bez očiju mojih umalo ne osta , skoro ih na tregere spustih… Pa makar i nisam sklon tome psovanju, neke riječi proste uspio izustit… jer tako mi nadošlo u danom trenutku.
Opsovah tad svoju tanku očnu mrenu, što ne, kriva jadna vid mi zaklonila… Sve redom sam spominjao, one, okuliste… što prije ne htješe skinut' je na vrijeme… I tako baš svi na nju pomisliše.
A na, tebe, pomisao već fest mi miriše…i stvara mi neki košmar u stomaku… Što sam te onomad, jednom, sreo u mračnom sokaku… vidio.
I dugo te skrivah po kutovima zjenica svojih … a ponekad često ne htjeh se umivat, samo da ne odeš iz maštanja mojih.
Ko zadnju svoju suzu te čuvah makar sam sinoć i puhati mor'o, vraćajuć' se kući pandur me zaskoči.
Jesi li pio? Pitaju … vide manta mi se… „Daj dreger ovamo“ dovikuje legu, nek' i to odkanta, jer bled je ko krpa… vrag odnio šalu pa gužvu koristim, a na cesti
prometno kao i u kinu…dok ja te zamišljam podatnu slatkastu i finu i sa tobom samo sastati se želim…
Njih dva ko moroni skalp mi već skidaju… iznenada telefon jednome zazvoni, vele: „neki udes je“… i tad ih je neka panika spopala.
Jedan drugog viknuše, pokreni stopala… jer gazda će inače da nas balzamira.
Na sreću se riješih likova, kao iz nekog filma… Prečicom kroz njive krenuše, dok kišica prve kapi već propušta… Nadajući se kako će zapasti…ja požurih tebe svim tijelom napasti, mislim ono s volenjem… Ma znam da nisam ljubavnik, i oko toga i suviše vješt… al' čuj, snađem se nekako …tu i tamo… i znadem po nešt'…Samo kad trema prođe me.
Onako da se zagrijem, ko motor da uhvatim ritam…vidjet' ćeš curice moja ondak ću da te pitam… Tko je gazda od posla?
I tako kraju stig'o sam… pa čak i rime ima.
Moje su priče obične i poklanjam ih svima…jer mojom dušom odišu… Eh, vidiš sada…na maloga pazi i idi bocu mlijeka da mu zgriješ… nemoj da mi se smiješ… Odo sutra do oni mojih okulista… ma ne komunista-okulista ženo… Što si to obukla ne vidim hihihihiih… E, jesam oćoravio….uf!… Bolje odavna da sam kren'o.
Ova dioptrija dobra mi nije… eh, da mogu opet vidjet kao nekad prije…pa nek' me i panduri ufate.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više