Hrvatski Fokus
Kultura

Da je više, ne bi valjalo

Tko je gazda od posla

 
 
Eh, kako sam nekada samo pjesme pisao. Ko ribe na malu nižu se udicu… Šetajuć'  se tako jedan dan sokakom, ugled'o sam tvoju okruglastu guzicu… sory na vokabularu.
Bez očiju mojih umalo ne osta ,  skoro ih na tregere spustih… Pa  makar i nisam sklon tome psovanju,  neke riječi  proste uspio izustit… jer tako mi nadošlo u danom trenutku.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/04/facebook-covers-couple-romantic_100002611022553_4194.jpg
Opsovah tad svoju tanku očnu mrenu,  što ne,  kriva jadna vid mi zaklonila…  Sve redom sam spominjao, one,  okuliste… što prije ne htješe  skinut'  je na vrijeme… I tako baš  svi na nju pomisliše.
A na, tebe, pomisao  već fest mi miriše…i stvara mi neki košmar u stomaku…  Što sam te onomad,  jednom,  sreo u mračnom sokaku… vidio.
 I dugo te skrivah po kutovima  zjenica svojih … a ponekad često  ne htjeh se umivat,  samo da ne odeš  iz maštanja mojih.  
Ko zadnju svoju suzu te čuvah  makar sam sinoć i  puhati mor'o,  vraćajuć'  se kući  pandur me zaskoči.
Jesi li pio?  Pitaju … vide manta mi se…  „Daj dreger  ovamo“  dovikuje legu, nek' i to odkanta, jer bled je ko krpa… vrag odnio šalu pa gužvu koristim, a na cesti
 prometno kao  i u kinu…dok ja te zamišljam  podatnu slatkastu i finu i  sa tobom samo sastati se želim…  
Njih dva ko moroni skalp mi već skidaju…  iznenada telefon jednome zazvoni, vele: „neki udes je“… i tad ih je neka panika spopala.
 
Jedan  drugog viknuše,  pokreni  stopala… jer  gazda će  inače da nas balzamira.
Na sreću se riješih likova, kao iz nekog filma… Prečicom kroz njive krenuše, dok kišica prve kapi već propušta… Nadajući se  kako će zapasti…ja  požurih tebe  svim tijelom napasti,  mislim ono s volenjem… Ma znam da nisam ljubavnik, i oko toga  i suviše vješt… al' čuj, snađem se nekako …tu i tamo… i znadem po nešt'…Samo kad trema prođe me.
Onako da se zagrijem, ko motor da uhvatim ritam…vidjet' ćeš curice moja  ondak ću da te pitam… Tko je gazda od posla?
 
I tako kraju stig'o sam… pa čak i rime ima.
Moje su priče obične i poklanjam ih svima…jer mojom dušom odišu… Eh, vidiš sada…na maloga pazi i idi bocu mlijeka da mu zgriješ…  nemoj da mi se smiješ… Odo sutra do oni mojih okulista… ma ne komunista-okulista ženo… Što si to obukla ne vidim hihihihiih… E, jesam oćoravio….uf!… Bolje odavna da sam kren'o. 
Ova dioptrija dobra mi nije… eh, da mogu opet vidjet kao nekad prije…pa nek' me i panduri ufate.
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Povezane objave

Iz povijesti hrvatskoga jezika

HF

Održavaju se XI. Bobijevi dani smijeha

hrvatski-fokus

Modri Kolori Mladena Žunjića

HF

Figuracije na sivom Mladena Žunjića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više