Hrvatski Fokus
Znanost

Opasnosti genetski modificirane soje

Postoji mogućnost za oštećenje jetre i toksemiju zbog konzumiranja genetski modificirane soje

 
 
Prema izvješću američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) o „Uzgoju genetski modificiranih usjeva u SAD-u“ (veljača 2014.), većina uzgoja soje, više od 90 posto, odnosi se na genetski modificiranu soju. Genetski modificirana soja prvenstveno se koristi u intenzivnom stočarstvu za prehranu stoke, ali se može naći i u hrani za kućne ljubimce.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/05/gmo-soy.jpg
Većina genetski modificirane soje stvorena je u svrhu otpornosti na herbicide, prvenstveno na herbicid glifosat (ili glifozat), a u novije vrijeme u SAD-u komercijalno se uzgaja genetski modificirana soja otporna na dva herbicida, a to su glifosat i dikamba. A o katastrofi koju je prouzročio uzgoj soje otporne na glifosat i dikambu pisala sam krajem rujna 2017. (Hrvatski fokus br. 384.). Genetski modificirana soja sastojak je gotovo 70 posto prehrambenih proizvoda u američkim supermarketima, a nalazimo je i u žitaricama „za zdravi doručak,“ u kruhu, sojinom mlijeku, tjestenini i mesu. Genetski modificirana soja dokazano ima negativne, štetne učinke na ljudsko zdravlje i okoliš.
 
Znanstvenik, dr. Michael Antoniou, molekularni genetičar iz Londona, otkrio je da genetski modificirana soja mijenja aktivnost jetre kod miševa i kunića. Stoga postoji mogućnost za oštećenje jetre i toksemiju zbog konzumiranja genetski modificirane soje. Genetski modificirana soja može biti potencijalno opasna za osobe koje pate od alergije na hranu ili visoke osjetljivosti na određenu hranu. Znanstvenici Ruske akademije znanosti i Nacionalnog udruženja za genetsku sigurnost otkrili su povezanost genetski modificirane soje s mortalitetom dojenčadi i neplodnošću. Ruski biolog Alexey V. Surov proveo je s kolegama dvogodišnju studiju na hrčcima koja je pokazala da nakon treće generacije hrčci hranjeni genetski modificiranom sojom nemaju sposobnost rasplođivanja. Pored toga otkrivena je i visoka smrtnost mladunčadi hrčka koji su hranjeni genetski modificiranom sojom. Rezultate ove studije objavio je i Huffington Post 8. rujna 2010. („Genetically Modified Soy Linked to Sterility, Infant Mortality in Hamsters“).
 
Uz samu genetski modificiranu soju tolerantnu odn. otpornu na glifosat, opasnost postoji zbog danas već dokazanih štetnih učinaka glifosata na zdravlje čovjeka i životinja. Jedna znanstvena studija ispitala je učinak glifosata (komercijalni herbicid „Roundup“ kompanije Monsanto) na stanice humane placente, bubrega i pupkovine te je otkriveno da ove stanice umiru u roku od 24 sata. Studiju su proveli francuski istraživači (Benachour, N. i Séralini, Gilles-Éric) Sveučilišta Caen (Institute of Biology, University of Caen), a nalaz studije objavljen je 2009. u časopisu „Chemical Research in Toxicology“ (2009, 22(1); str. 97.-105.).
 
Prije izvjesno dužeg vremena (HF br. 165.) pisala sam o zastrašujućim posljedicama uzgoja genetski modificirane soje u Argentini, a početkom 2018. objavljen je znanstveni rad o najnovijim rezultatima istraživanja štetnih učinaka uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza u Argentini. Naime, ljudi koji žive u argentinskom gradu Monte Maiz, samom središtu i „žili kucavici“ komercijalnog uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza, suočeni su s vrlo ozbiljnim zdravstvenim problemima – stopa spontanih pobačaja trostuko je veća od nacionalnog/državnog prosjeka, dok su porođajni defekti, tj. mane kod novorođenčadi dvostruko češće od nacionalnog prosjeka. Nadalje, znanstvena studija jasno otkriva korelaciju između visoke izloženosti/kontakta s glifosatom iz okoliša i povećanom učestalošću reproduktivnih poremećaja (spontani pobačaj i mane novorođenčadi).
Najnovije istraživanje proveo je argentinski liječnik dr. Medardo Avila-Vazquez koji je predvodio i istragu o stvarnim učincima glifosata na zdravlje argentinske populacije u „srcu“ uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza – u gradu Monte Maiz.
 
Rezultati najnovije argentinske studije objavljeni su u ožujku 2018., a sama studija bila je podijeljena na dva dijela:
1. epidemiološka studija koja je istraživala u seoskim domaćinstvima pojavu/raširenost i učestalost spontanih pobačaja i defekta/mana kod novorođene djece.
2. Analiza okoliša koja je bilježila različite izvore lokalnog onečišćenja i mjerila razinu najčešće korištenih pesticida u tlu, vodi i gomili skladištenih komušina/ljuski usjeva. Mjereni su slijedeći pesticidi: herbicid glifosat, njegov metabolit AMPA, insekticidi klorpirifos, endosulfan, cipermetrin, zatim herbicid atrazin (zabranjen u EU) i sistemski herbicid 2,4-D te fungicid epoksikonazol.
Ove agrokemijske tvari izabrane su jer imaju najveću i najčešću primjenu u ovoj agrarnoj regiji.
 
Komercijalni uzgoj genetski modificirane soje i kukuruza započeo je u Argentini 1996. godine; danas se ove dvije GM kulture uzgajaju na površini od 25 milijuna hektara u čijoj neposrednoj blizini živi oko 12 milijuna ljudi. Uzgoj genetski modificirane soje i kukuruza zahtijeva povećanu primjenu pesticida, prvenstveno herbicida i insekticida.
Argentina godišnje u agroindustrijskoj proizvodnji primjeni oko 240.000 tona glifosata, a u navedenoj agrarnoj regiji, „srcu“ uzgoja GM soje i kukuruza, godišnje se rasprši 650 tona glifosata (79 kg po stanovniku/godišnje). Liječnici u ruralnim područjima gdje se uzgajaju GM soja i kukuruz prvi su primijetili određene zdravstvene promjene i poremećaje kod ruralnog stanovništva, a danas prevladavaju kancerogene bolesti i reproduktivni poremećaji.
 
Autori najnovije studije ističu da se u Monte Maizu u agroindustrijskoj proizvodnji genetski modificirane soje i kukuruza godišnje koristi 10 kg glifosata po hektaru obradive površine. Stoga nimalo ne iznenađuje što je u analizi okoliša glifosat otkriven u 100% ispitanih uzoraka tla i komušina/ljuski od usjeva. Koncentracija glifosata u ovom slučaju bila je deset puta veća od koncentracije drugih ispitanih agrokemikalija (glifosat 3868 ppb; endosulfan II 337,7 ppb i klorpirifos 242 ppb). Stopa spontanih pobačaja tijekom petogodišnjeg razdoblja u Monte Maizu trostruko je veća od državnog prosjeka prema izvješću Nacionalnog ministarstva zdravstva koje se temeljilo na analizi provedenoj 2005., a ujedno je veća i od rezultata analize provedene 2016. u susjednoj Cordobi. U selu Las Vertientes (Cordoba, 180 km od Monte Maiza) stopa spontanih pobačaja je 19 posto. Ovaj rezultat gotovo je isti s rezultatom jedne druge studije (2001.) koja je provedena u Kanadi: „Ontario Farm Family Health Study“ a istražila je zdravstveno stanje, točnije učestalost spontanih pobačaja u obiteljima koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Ova studija otkrila je stopu spontanih pobačaja od 18,7 posto te još jednu karakteristiku: herbicid glifosat uzrokuje kasni spontani pobačaj (u razdoblju između 12. i 19. tjedna trudnoće). Autori studije tada su izjavili: „Toksičnost pesticida na humano reproduktivno zdravlje uveliko je nepoznato – osobito toksičan učinak mješavina pesticida na fetus.“
 
Upravo iz gore navedenih razloga ne tako davno reagirala je Međunarodna federacija za ginekologiju i opstetriciju (International Federation of Gynecology and Obstetrics) koja je u tekstu objavljenom 2015. izrazila zabrinutost zbog štetnih učinaka toksičnih agrokemikalija na reproduktivno zdravlje čovjeka (časopis: „International Journal of Gynecology and Obstetrics,“ 2015., 131., str. 215.-225.). Autori najnovije argentinske studije o štetnim učincima uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza i s njima povezanih agrokemikalija, prvenstveno herbicida glifosata, ističu kako u Monte Maizu baš ništa ne može opravdati tako visoku stopu spontanih pobačaja – ni dob majke, ni pušenje niti siromaštvo.
 
Porođajne mane novorođene djece jesu različite abnormalnosti (nakaznosti) nervnog sustava, genitalnih organa, udova (ruke i noge), bubrega i urinarnog sustava, probavnog sustava, srca te rascjep usne (zečja usna). Štoviše, autori također skreću pozornost kako provedena studija pokazuje korelaciju, tj. međusobni odnos između kontakta s glifosatom i štetnih učinaka na reproduktivne organe ali ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Uzročna veza može se dokazati jedino novom, drugom studijom na laboratorijskim životinjama. Zanimljiva je činjenica da su rezultati najnovije argentinske studije objavljeni u istom mjesecu (ožujak 2018.) kada i rezultati studije provedene u državi Indiana, SAD, koji ukazuju na korelaciju između kontakta s herbicidom glifosatom i skraćenim trajanjem trudnoće; više od 90 posto ispitanih trudnica imalo je glifosat u urinu, a čija razina je u značajnoj korelaciji sa skraćenom trudnoćom.
 
Izvor: „Environmental exposure to glyphosate and reproductive health impacts in agricultural population of Argentina,“ Medardo Avila-Vazquez et al., Journal of Environmental Protection/JEP, ožujak 2018., Vol. 9, No. 3, str. 241.-253.;
„Glyphosate exposure in pregnancy and shortened gestational length: a prospective Indiana birth cohort study,“ S. Parvez et al., Environmental Health, 9. 3. 2018., 17:23;
Ontario Farm Family Health Study: „An exploratory analysis of the effect of pesticide exposure on the risk of spontaneous abortion in an Ontario farm population,“ Arbuckle, TE et al., Environmental Health Perspectives, kolovoz 2001., 109(8): 851-857.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezane objave

Redovita skupština HAZU-a

HF

Suša, glavni uzrok građanskoga rata u Siriji?

HF

Učiti iz NAFTA-e za TTIP

HF

Fizičar i kemičar Josip Franjo Domin

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više