Odvjetnička torba

U Fikijevu lokalu

Dođe odvjetnik kod Fikija hamburgerdžije i odmah bace na karte, odrade pet partija briškule i možda koju trešetu a onda se najednom u ugostiteljskom lokalu počnu nakupljati ljudi, poneki sumnjiva morala, a onda ponešto i najviše gladnih i žednih ljudi željnih jela i pića.

Kako se u Fikijevu lokalu uvijek priča o politici, kurvama i športu, uglavnom kroz Hoffmanove viceve, ali ponekad i kroz stvarne priče i beštimanja vlasti i psovanja političara. Onako gladan naručih ćevape i dok sam jeo, shvatih, zašto je odvjetnik tek na kratko, po ure ili uru ostavio svoju torbu kod Fikija, i zašto jedan lik navlači sve druge u opasnu političku raspravu. Šutio sam i jeo. Nikom ništa nisam govorio, samo sam klimao glavom i pravio se glup, zureći u tu torbu. Kao da imam RTG oči, zamislio sam da je u torbi stari DIKTAFON onaj policijski na dva kola koji se okreće dok ljudi govore protiv vlasti i političara. Tada pomislih, da bi vlasti i dobrodošla koja takva kasetam dvd, usb, traka, bilo kakav audio materijal koji bi nekoga teretio u zemlji u kojoj svatko svakoga voli tužikati sudski.

Kad sam završio s jelom, platio sam i ljudski se oprostio pozdravom sa svima. Uto je došao i odvjetnik, te je uzevši svoju torbu odjurio žureći kud ga noge nose.

Julije Jelaska