Još nijedna voda crn obraz oprala nije Među bezbrojem igara čak se i djeca igraju ljubavnog para. Datumi su samo podsjetnici na dane kad se pred očima mrači ali ipak i svane. Diplomati bi se morali vrjednovati ne samo po znanju i vještini, već i po ljubavi prema vlastitoj domovini. I dalekovidni ponekad slijepo slijede izbrisane tragove. Svako vrijeme nosi svoje breme. Tuđe blago što ti kuću kiti i tebi će kad-tad – otuđiti. Voda pere ruke obadvije, al' crn obraz još oprala nije. Tko pobjegne od rata i gladi, ni tuđina život mu ne sladi. Tko se na velika vrata u tuđu kuću prokrade, ni za bijeg kroz prozor nema nade. Ne hvali se novim odijelom, već skromnošću u životu cijelom. Na pruženu ruku se ne pljuje, već ju se poljubi. Kad pod nogama nemaš čvrsto tlo, ni bijeg nije zlo. Poznate političare najbolje prepoznamo po nepoznatim manama. Kad se Ema za svatove sprema, tad ni selo više mira nema. Krava koja dobro mlijeko daje, nikad se ne prodaje. Tko se novcem igrati ne žaca, nestane mu u štali ovaca. Nit' lijep šešir mudrom čini glavu, nit' je svaka glava svome rodu slava. Među bezboroj zala, teško je odabrati mala. Putovanja pune srca veseljem, ali isprazne džepove. I djeca bi već morala znati da opstojnost ljudskoga roda jamče otac i mati, a ne ptica roda! Malkica Dugeč, 21. 2. 2018.