Sakralni umjetnici prognani iz medija

Najvažniji su mir i posvećenost onom što radiš bez ikakvih ograda

Akademski slikar iz Splita, Stipe Ivanišević, istaknuti suvremeni hrvatski likovni umjetnik, nedavno je dobio Prvu nagradu Pasionske baštine.

• Gospodine Ivaniševiću, nedavno te dobili vrijednu Prvu nagradu Pasionske baštine.

 = Da, a to sam doznao 3-4 dana poslije otvaranja izložbe od kolegice Diane koja je također izlagala. Svejedno sam bio zadovoljan i zahvalan ljudima koji su prepoznali moj rad.

• Kontinuirano slikate i svjetovne i sakralne teme.

= Mislim da je riječ svjetovna dosta nespretna i ne koristim je za opis onoga što ja radim. Ta riječ ima preširoko značenje i u pozitivnom i negativnom kontekstu. A ovaj potonji ne bih vezivao uz svoj rad.

• Postoji li razlika u pristupu?

= Ne.

• Koji sakralni motiv volite najviše?

= Onaj koji prepoznam u mrljama na platnu, onaj koji mi je poznat dok biram format platna ili onaj iza kojeg stoji narudžba.

• Kakva je situacija kod nas sa sakralnim slikarstvom?

= Odlična. Već je odavno znanstveno dokazano da je religija opij za narod, a mi koji se bavimo sakralnom tematikom makar i djelomično u  svom opusu, potencijalni smo duhovni dileri i kao takvima nama nije mjesto u javnim medijima čiji su vlasnici promotori gore navedene znanosti. Međutim i kod medija čiji vlasnici nisu toliko progresivni i znanstveno potkovani, mi slabo pronalazimo put do njihovog interesa. Sad se pitate što je tu odlično? Mir i posvećenost onom što radiš bez ikakvih ograda.

• Kako se razvijao Vaš sakralni opus?

= Polako. Počeo je 1990. u Gučoj Gori i traje još uvijek.

• Što je novo u atelijeru?

= Krošnje.

• Uvijek pitam za planove.

= Oni ovise o godišnjim dobima… zdravlju… ponekad novcu.

Miroslav Pelikan