SISAK – Blagoslovljen kip bl. Alojzija Stepinca

Svi mi plaćamo neistinit popis jer država podupire JUSP Jasenovac

 

 

Homilija na blagoslovu kipa bl. Alojziju Stepincu ispred Sisačke katedrale na Stepinčev 120. rođendan, 8. svibnja 2018.

Spomenik bl. Alojziju Stepincu, postavljen povodom 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatifikacije ispred sisačke katedrale, blagoslovljen je u utorak 8. svibnja. Djelo aka. kipara Tomislava Kršnjavog, lik bl. Alojzija prikazan je s križem koji nosi, a koji predstavlja njegovo mučeništvo za Krista, kao i vjernost naše Crkve u Hrvatskoj Papi i Svetoj Stolici. Uz križ stoje dvoje male djece koji simboliziraju djecu koja su spašena u Sisku tijekom II. svjetskog rata, a što se u javnosti često prešućuje ili se o tome govori i piše neistinito.

Spomenik je blagoslovio te nakon toga i predvodio u katedrali svečano misno slavlje sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su postolatur kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija mons. Juraj Batelja, generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, predsjednik Caritasa mons. Frano Ćuk, kancelar preč. Janko Lulić, rektor Nacionalnog svetišta Sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković i tridesetak svećenika. Među više od dvije tisuće vjernika koji su u potpunosti ispunili katedralu i trg ispred nje bili su i autor kipa Tomislav Kršnjavi, članovi Hrvatskog generalskog zbora, europski i saborski zastupnici,  predstavnici županijske vlasti, te predstavnici brojnih kulturnih udruga.

 

U homiliji biskup je izrazio svoju radost što je u ovoj Godini bl. Alojzija Stepinca za Sisačku biskupiju te 20. obljetnice njegove beatifikacije, na sam dan njegova 120. rođenja blagoslovljen kip koji je oplemenio trg ispred katedrale. „On sam od sebe govori, i neka taj govor bude Siščanima i svim katolicima i Hrvatima neprestana poruka, poziv i propovijed. Zbog njegove takve, nove prisutnosti u Sisku mi smo Bogu zahvalni i neizmjerno radosni. On je volio sve ljude i krajeve svoje Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj je tada bila i sadašnja naša Sisačka biskupija, no često je posjećivao i posebnu pozornost posvećivao upravo ovom našem kraju jer je vidio koliki su tu bili i ostali problemi za život Crkve i našega hrvatskoga narod“, rekao je biskup te dodao kako smo svjesni da na žalost ima i onih koji našeg svetog blaženika ne vole. „Bilo je prigodom ovog postavljanja njegova kipa raznih podmetanja i negodovanja iz tog tabora zla. Ne radi se samo o onima koji su nas prije 27 godina napali, razorili nam Domovinu i pobili našu mladost, protjerali naše ljude i uništavali naše svetinje – mogu oni vikati svoje laži koliko hoće, ali ostat će tamo preko Drine, nikad više neće nam moći rušiti naše svetinje i ubijati naše ljude – ali na još veću našu žalost mi i među nama, u našoj Domovini, pa i u ovom našem gradu, imamo izdajice koji niti Hrvatsku vole niti naše svetinje poštuju. No, to je čvrsto vjerujem kratkoga vijeka, jer znam – naš je blaženi Alojzije i – Viktor, što znači pobjednik. Kada se pitamo zašto bl. Alojzije nekima toliko smeta, tada je odgovor veoma jasan: oni ne mogu opovrgnuti činjenice da se on zalagao za sve ljude, pomagao izbjeglice i progonjene, obespravljene, gladne i bolesne – bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bez obzira na rasu i političko uvjerenje – ali mu ne mogu oprostiti to što je jasno zastupao načelo da Hrvati imaju pravo na samostalnu državu! To je bit zašto on mnogima još i danas smeta… i zato ga osporava i SPC i vlast preko Drine i na žalost naši hrvatski izdajice kojima smeta samostalna hrvatska država“.

 

Homilija

 

Biskup je podsjetio i kako ga je već u svom prvom dolasku u Hrvatsku sveti papa Ivan Pavao II. nazvao 'najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata. "Prigodom beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici nazvao ga je 'svojevrsnim kompasom' za naš narod koji je on toliko volio. Isti je papa Ivan Pavao II., što je ponovio i papa Benedikt XVI. 2011. u Zagrebu, rekao da je kardinal Alojzije u sebi utjelovio svu tragičnu povijest našeg hrvatskog naroda, trpeći od sva tri totalitarizma XX. stoljeća: nacizma, fašizma i komunizma. Ali on je i pobjednik nad svim tim zlima. Naše štovanje blaženog Alojzija se sve više širi i produbljuje. I u ovih 4 godine, otkako je uspješno završio službeni dio veoma strogog procesa za njegovu kanonizaciju koji je provela Kongregacija za kauze svetaca u Rimu – kardinal Amato 10. veljače 2014. rekao je da je stvar gotova i da će papa brzo kanonizirati bl. Alojzija no onda su došla osporavanja, ali u tom zastoju još se više proširio njegov kult i naš ga je narod još više upoznao i po svuda mu podiže crkve, spomenike, posvećuje škole, štuje ga u gotovo svim crkvama u kojima je njegova slika… Zato bismo mi i s ovog našeg današnjeg skupa uzviknuli molbu Svetom Ocu papi Franji, da ga što prije proglasi svetim, uzvikom koji se čuo za papu Ivana Pavla II. već kod njegova ukopa: „Santo subito! – Odmah svet!“ Nema naime više razloga da se to ne dogodi veoma brzo. Čitav svijet se mogao uvjeriti da oni koji njegovu svetost osporavaju nemaju ni jednog argumenta, osim svojim mitova i laži, pa treba poslušati naše vjernike, koji ga vole, poštuju i mole mu se kao najvećem sinu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu“, poručio je biskup Košić te je u nastavku podsjetio na blaženikova sjećanja o spašavanju kozaračke djece, a što ih je zapisao krašićki župnik Vraneković.

 

U nastavku biskup je upozorio i na laži koje se i danas šire o bl. Alojziju. „Danas nam poručuju opet neki tamo preko Drine da će poslati popis ubijene djece – no, da laž bude gora, taj neistinit popis svi mi plaćamo jer država podupire JUSP Jasenovac koja još čuva komunističke laži. Pa dokle, pitamo se? I kad se čuju razumni prijedlozi da se to istraži, odmah se drvljem i kamenjem nabacuje na to jer – istina im očito ne odgovara. Možda zato i smeta svjetlo koje je tako jako zasjalo u toj tami zla, bl. Alojzije, jer ono preispituje djela svih koji nisu činili i još i danas ne čine dobro? Možda se boje svjetla jer bi ono pokazalo njihovu bijedu? Blaženi Alojzije, moli za nas, čuvaj nas i ne dopusti da prolazimo pokraj tebe, a ne naučimo što je ljubav prema Bogu – za koga si ti bio spreman umrijeti, i što je ljubav prema bližnjemu – za koga si ti sve učinio da ga spasiš i kad je trpio da mu pomogneš, premda su te zato osudili i ponizili, ali ti si znao da moraš vršiti svoju dužnost… Isus je jednom zaplakao gledajući kako blista njegov grad pa je rekao i ovo grješnim Židovima: 'Jao vama!

 

Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!' (Lk 11,47-48). Da se ne bi ovo odnosilo i na nas, pozvani smo, braćo i sestre, da iz svog srca iščupamo svaku laž i prijetvornost, da se probudimo i krenemo svi putem dobra. Ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu, a mrziti Boga i Crkvu; ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu i danas mu klicati, a sutra već dizati ruke protiv onih vrijednosti i načela za koje je on umro, za koje je život dao, trpio i bio mučen! Ne možemo biti učenici Isusa Krista, nasljedovatelji našeg svetog Blaženika, a odvraćati svoje oči od nasilja, od siromašnih i gladnih, od ovršenih i blokiranih, ne možemo biti provoditelji novog poretka globalizacije u kojem trebaju mali nestati, a samo veliki opstati i to uz gaženje ljudskih i nacionalnih prava čitavih naroda i pojedinaca! Ne možemo danas radosno slaviti podizanje spomenika blaženom Alojziju, a biti protiv svoje domovine Hrvatske, za koju je on trpio, i za čiju se slobodu zalagao vjerujući da naš narod ima budućnost, ako ostane vjeran Kristu i Crkvi Božjoj! Ne možemo biti štovatelji našeg svetog Blaženika ako nismo za prava naših obitelji, protiv pogubne rodne ideologije, protiv zatiranja prava branitelja koji su za dom spremni život dali i ostali invalidi, ako se ne borimo za dostojanstvo svih koji vole ovu zemlji, a protiv onih koji ju uništavaju.  Ako volimo svoju Domovinu, dat ćemo potpis za promjenu izbornog zakona, da bismo konačno odbacili jugo-komunizam i izgradili svoj Dom u miru i pravednosti“, zaključio je biskup Košić.

 

Na kraju slavlja biskup je zahvalio svima koji su se ugradili u ovo slavlje, na bilo koji način pripomogli i dali svoj doprinos. „Neka vam Gospodin uzvrati svojom dobrotom, a bl. Alojzije neka sve nas zagovara kod Gospodina“.

 

Nakon mise predavanje o bl. Alojziju održao je postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.  On je predstavio konkretne brojke o dobročinstvima koje je učinio bl. Alojzije, ali i brojne župe na današnjem području Sisačke biskupije koje su prihvaćale i zbrinjavale kozaračku siročad.  Na kraju mons. Batelja je rekao kako će ovaj spomenik biti nadahnuće biskupu i svećenicima ove biskupije. „Svaki pogled na ovaj kip neka bude zalog kršćanskoj nadi koja tako svjedočki živi pod njegovim geslom: U tebe se Gospodine uzdam“.  Na kraju je mons. Batelja poklonio biskupu knjižicu ovog predavanja pod naslovom „Bl. Alojzije Stepinac – zaštitnik malenih u ratu i miru“.

 

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji!

Na današnji dan prije točno 120 godina, 8. svibnja 1898. u Brezariću kod Krašića majka Barbara rodila je sina, kojemu su ona i otac Josip Stepinac, na krštenju dali ime: Alojzije Viktor. On je bio peto od ukupno njihove osmero djece. Ime Viktor je dobio je po svecu današnjega dana.

Taj je dječak postao svećenik, zagrebački nadbiskup, kardinal i blaženik Katoličke Crkve. Svi pape do današnjeg dana su o njemu izjavljivali samo najljepše, a naš katolički hrvatski narod prepoznaje u njemu simbol svojih stradanja ali i nade u borbi za Krista i svoju neovisnu i slobodnu državu Hrvatsku. On je najplemenitiji izraz svih naših narodnih i vjerskih stremljenja.

 

Mi smo radosni, braćo i sestre, da u ovoj Godini bl. Alojzija Stepinca, koju sam proglasio za područje naše Sisačke biskupije na hodočašću u Mariji Bistrici prošle godine, i u godini 20. obljetnice njegove beatifikacije, što smo mogli na današnji dan njegova 120. rođendana blagosloviti njegov kip koji je oplemenio trg ispred naše katedrale. On sam od sebe govori, i neka taj govor bude Siščanima i svim katolicima i Hrvatima neprestana poruka, poziv i propovijed. Zbog njegove takve, nove prisutnosti u Sisku mi smo Bogu zahvalni i neizmjerno radosni. On je volio sve ljude i krajeve svoje Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj je tada bila i sadašnja naša Sisačka biskupija, no često je posjećivao i posebnu pozornost posvećivao upravo ovom našem kraju jer je vidio koliki su tu bili i ostali problemi za život Crkve i našega hrvatskoga narod.

 

Svjesni smo da na žalost ima i onih koji našeg svetog Blaženika, kako ga ja volim zvati, ne vole. Bilo je prigodom ovog postavljanja njegova kipa raznih podmetanja i negodovanja iz tog tabora zla. Ne radi se samo o onima koji su nas prije 27 godina napali, razorili nam Domovinu i pobili našu mladost, protjerali naše ljude i uništavali naše svetinje – mogu oni vikati svoje laži koliko hoće, ali ostat će tamo preko Drine, nikad više neće nam moći rušiti naše svetinje i ubijati naše ljude – ali na još veću našu žalost mi i među nama, u našoj Domovini, pa i u ovom našem gradu, imamo izdajice koji niti Hrvatsku vole niti naše svetinje poštuju. No, to je čvrsto vjerujem kratkoga vijeka, jer znam – naš je blaženi Alojzije i – Viktor, što znači pobjednik.

 

Kada se pitamo zašto bl. Alojzije nekima toliko smeta, tada je odgovor veoma jasan: oni ne mogu opovrgnuti činjenice da se on zalagao za sve ljude, pomagao izbjeglice i progonjene, obespravljene, gladne i bolesne – bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bez obzira na rasu i političko uvjerenje – ali mu ne mogu oprostiti to što je jasno zastupao načelo da Hrvati imaju pravo na samostalnu državu! To je bit zašto on mnogima još i danas smeta… i zato ga osporava i SPC i vlast preko Drine i na žalost naši hrvatski izdajice kojima smeta samostalna hrvatska država.

A bl. Alojzije je na montiranom procesu 3. listopada 1946. rekao: „Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji… Što sam govorio o pravu hrvatskoga naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim na Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskome narodu?…“ (A. Benigar, A. Stepinac. Hrvatski kardinal, 538)

 

Bl. Alojzija Stepinca je već u svojem prvom dolasku u Hrvatsku papa sv. Ivan Pavao II. nazvao „najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata“ (1994.), a prigodom beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici nazvao ga je „svojevrsnim kompasom“ za naš narod koji je on toliko volio. Isti je papa Ivan Pavao II., što je ponovio i papa Benedikt XVI. 2011. u Zagrebu, rekao da je kardinal Alojzije u sebi utjelovio svu tragičnu povijest našeg hrvatskog naroda, trpeći od sva tri totalitarizma XX. stoljeća: nacizma, fašizma i komunizma. Ali on je i pobjednik nad svim tim zlima.

 

Naše štovanje blaženog Alojzija se sve više širi i produbljuje. I u ovih 4 godine, otkako je uspješno završio službeni dio veoma strogog procesa za njegovu kanonizaciju koji je provela Kongregacija za kauze svetaca u Rimu – kardinal Amato 10.veljače 2014. rekao je da je stvar gotova i da će papa brzo kanonizirati bl. Alojzija no onda su došla osporavanja, ali u tom zastoju još se više proširio njegov kult i naš ga je narod još više upoznao i po svuda mu podiže crkve, spomenike, posvećuje škole, štuje ga u gotovo svim crkvama u kojima je njegova slika… Zato bismo mi i s ovog našeg današnjeg skupa uzviknuli molbu Svetom Ocu papi Franji, da ga što prije proglasi svetim, uzvikom koji se čuo za papu Ivana Pavla II. već kod njegova ukopa: „Santo subito! – Odmah svet!“ Nema naime više razloga da se to ne dogodi veoma brzo. Čitav svijet se mogao uvjeriti da oni koji njegovu svetost osporavaju nemaju ni jednog argumenta, osim svojim mitova i laži, pa treba poslušati naše vjernike, koji ga vole, poštuju i mole mu se kao najvećem sinu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu! Mene jako zanima, ako se prije što ne objavi, što će nam Papa o tome reći na jesen kada 12.studenog budemo s njim u posjetu Ad limina.

 

Na prikazu našeg svetog Blaženika na trgu pred našom katedralom umjetnik ak. kipar Tomislav Kršnjavi prikazao je bl. Alojzija s križem koji on nosi, a koji predstavlja njegovo mučeništvo za Krista, kao i vjernost naše Crkve u Hrvatskoj Papi i Svetoj Stolici, te uz križ i dvoje male djece. Riječ je o tome što je upravo bl. Alojzije zaslužan za zbrinjavanje i spašavanje više tisuća djece koja su u ljeto 1942. bila dopremljena s Kozare u Sisak, ali i u Zagreb, Jastrebarsko… O tome se također ispredaju laži, a istinu je u svom Dnevniku zabilježio Josip Vraneković, krašićki župnik, pod datumom 21.XII.1953., navodeći Blaženikove riječi:

„Dobio sam pismo od 'Seke'. To je sada djevojka od 18 godina. Roditelji su joj pravoslavci. Kao dijete bila je među onih 7.000 djece, što smo ih zaštitili. Predana je na odgoj čč. ss.u Novu Ves. Bila je pobožno dijete. Kako do 14 g. ne potpada pod ekskomunikaciju, a živo je željela primiti sv. Pričest i ispovjediti se baš kod mene, to sam joj udovoljio toj želji. Sada mi piše iskreno i bezazleno: 'Dragi moj Preuzvišeni… Molim Vas, da bi me o Novoj godini, kada dođem do Vas, primili u Katoličku Crkvu, ispovijedili i pričestili'… Evo, koliko imade još takvih duša, koje će se vratiti pravoj Crkvi. Koliko ih je tako spašeno. One će svjedočiti protiv ovih nesretnika, koji izvrću istinu. Zaštitili smo, što nam je i dužnost, ovu jadnu dječicu, a ovi da smo ih ubijali…“ Tako je sam Blaženik protumačio na ovom primjeru kako je i što činio u ime Crkve, preko Caritasa, za tu djecu koja su nesretno u ratu postala siročad i za koje se Crkva zajedno s Crvenim križem zbrinjavala.

 

Danas nam poručuju opet neki tamo preko Drine da će poslati popis ubijene djece – no, da laž bude gora, taj neistinit popis svi mi plaćamo jer država podupire JUSP Jasenovac koja još čuva komunističke laži. Pa dokle, pitamo se? I kad se čuju razumni prijedlozi da se to istraži, odmah se drvljem i kamenjem nabacuje na to jer – istina im očito ne odgovara.

Možda zato i smeta svjetlo koje je tako jako zasjalo u toj tami zla, bl. Alojzije, jer ono preispituje djela svih koji nisu činili i još i danas ne čine dobro? Možda se boje svjetla jer bi ono pokazalo njihovu bijedu?

Blaženi Alojzije, moli za nas, čuvaj nas i ne dopusti da prolazimo pokraj tebe, a ne naučimo što je ljubav prema Bogu – za koga si ti bio spreman umrijeti, i što je ljubav prema bližnjemu – za koga si ti sve učinio da ga spasiš i kad je trpio da mu pomogneš, premda su te zato osudili i ponizili, ali ti si znao da moraš vršiti svoju dužnost…

 

Isus je jednom zaplakao gledajući kako blista njegov grad pa je rekao i  ovo grješnim Židovima: »Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!“ (Lk 11,47-48)

Da se ne bi ovo odnosilo i na nas, pozvani smo, braćo i sestre, da iz svog srca iščupamo svaku laž i prijetvornost, da se probudimo i krenemo svi putem dobra. Ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu, a mrziti Boga i Crkvu; ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu i danas mu klicati, a sutra već dizati ruke protiv onih vrijednosti i načela za koje je on umro, za koje je život dao, trpio i bio mučen! Ne možemo biti učenici Isusa Krista, nasljedovatelji našeg svetog Blaženika, a odvraćati svoje oči od nasilja, od siromašnih i gladnih, od ovršenih i blokiranih, ne možemo biti provoditelji novog poretka globalizacije u kojem trebaju mali nestati, a samo veliki opstati i to uz gaženje ljudskih i nacionalnih prava čitavih naroda i pojedinaca! Ne možemo danas radosno slaviti podizanje spomenika blaženom Alojziju, a biti protiv svoje domovine Hrvatske, za koju je on trpio, i za čiju se slobodu zalagao vjerujući da naš narod ima budućnost, ako ostane vjeran Kristu i Crkvi Božjoj! Ne možemo biti štovatelji našeg svetog Blaženika ako nismo za prava naših obitelji, protiv pogubne rodne ideologije, protiv zatiranja prava branitelja koji su za dom spremni život dali i ostali invalidi, ako se ne borimo za dostojanstvo svih koji vole ovu zemlji, a protiv onih koji ju uništavaju! Ako volimo svoju Domovinu, dat ćemo potpis za promjenu izbornog zakona, da bismo konačno odbacili jugo-komunizam i izgradili svoj Dom u miru i pravednosti. Bl. Alojzije rekao je za komunizam: „On se iz laži rodio, od laži živi i u laži će umrijeti.“ Zašto kao narod i država konačno ne odbacimo to zlo? Ta ne možemo slaviti istinu i prihvaćati laži! Neka nam o svemu tome, braćo i sestre, danas govori sam spomenik, koji nas poziva da budemo dostojni… Blaženi Alozije, moli za svoj hrvatski narod!

Ti blaženi Alojzije, koji si volio osobito ovaj dio naše Domovine, nekoć i danas ponovno u Sisačkoj biskupiji, moli za sve naše župe, osobito one koje su razorene bilo u Drugom svjetskom ratu, bilo u Domovinskom ratu! Moli da opstanemo, moli za naše obitelji, za duhovna zvanja, moli za našu biskupiju! Sveti Alojzije, moli za djecu i našu mladež, moli za sve nas, da dostojni budemo obećanja Kristovih! Amen.

 

Zahvale /na kraju mise:

–         Zahvaljujem mons. Jurju Batelji, postulatoru za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca što je došao danas k nama i što će nam poslije mise održati predavanje o bl. Alojziju. Hvala i za knjižicu o bl. AS i Sisku ovom prigodom!

–         Pozdravljam deset generala Hrvatske pobjedničke vojske – počastili su nas svojim dolaskom članovi Hrvatskog generalskog zbora: gen. Pavao Miljavac, gen. Ivan Tolj, gen. Ljubo Ćesić Rojs, gen. Marinko Krešić, gen. Zvonimir Peternel, gen. Ivan Bobetko, gen. Marko Lukić, gen. Ivan Penić, brig. Neđo Perić, puk. Rudi Klicper;

–         Pozdravljam našu europarlamentarku (Marijanu Petir);

–         Pozdravljam narodnog zastupnika u Hrvatskom parlamentu (Miru Kovača);

–         Pozdravljam našeg Župana;

–         Pozdravljam g. Daria Kordića i g. Crnoju;

–         Pozdravljam g. Akademika Josipa Pečarića i književnika g. Marka Ljubića;

–         Pozdravlja ravnatelja PU SM g. Luku Pešuta;

–         Pozdravljam naše vatrogasce koji su došli u uniformama;

–         Pozdravljam lovce koji su nam darovali gulaš za okrepu poslije slavlja;

–         Pozdravljam članove KUD-ova i sve koji su odjenuli narodne nošnje;

–         Pozdravljam mlade iz Marijine Legije; pozdravljam sve hodočasnike iz čitave naše Biskupije koji su danas pohrlili u Sisak na čelu sa svojim župnicima kojima osobita hvala;

–         Pozdravljam i osobito zahvaljujem autoru kipa bl. A.S. gosp. Tomislavu Kršnjaviju, ljevačkoj radionici Ujević, kamenu Jerbić i tvrtki GME g. Davora Vrbaneka.

–         Treba zahvaliti i našem Caritasu, Odboru za odnos s javnošću i Katehetskom uredu… hvala i medijima koji će zabilježiti i prenijeti ovu svečanost i pokazati koliko Hrvati vole svog svetog Blaženika!

–         Hvala svima koji ste se ugradili u ovo slavlje, na bilo koji način pripomogli i dali svoj doprinos! Neka vam Gospodin uzvrati svojom dobrotom, a bl. Alojzije neka sve nas zagovara kod Gospodina!

 

Mons. Vlado Košić, biskup sisački, http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/4557-blagoslovljen-kip-bl-alojzija-stepinca-