Komad budale

Vrzino kolo su spremali

Odavna već gledam svoja snoviđenja.

Svjedokom je java mnogih ružnih sanja …

Ko Aladin nekada sa svojom svjetiljkom

idejama bolesnim java nas proganja …

Vrzino su kolo spremali podugo.

Sa njima se nitko i ne htje bosti

Nebuloze njihove pustoš ostaviše.

U dušama ljudi, strvine i kosti.

Kao vrane crne letjele vremenom.

Krvi nam se svježe napiti požele …

Kuda zvijeri prođu pustoš ostavljaju,

strvinari uvijek svoj plijen i podjele.

Snoviđenja moja, istina, na žalost.

Repertoar im je himna, posmrtnoga marša.

Narod vodi bitku, ali vajde nema.

Naš im život dođu kao falša.

„ANIMABIS NOSTRIS“, ništa im ne znači.

Zanima ih profit, ni malo fair-play.

Pametni su ljudi davno zaključili,

kanite se zvijeri „STULTI ET DEI“

Tko ih ne prihvati šanse su mu male.

Zapisan će ostati ko komad budale, hehe zar ne?!

Vladimir Živaljić