Hrvatski Fokus
Uvodnik

Smišljeni protuhrvatski udar na nogometaše

Od Vladimira Bakarića do Gordana Jandrokovića

 
 
• Presuda Zdravku Mamiću i drugim čelnicima maksimirskoga prvoligaša, kojemu su jugokomunisti poslije godine 2000. (po)vratili boljševičko ime, presuda je svima nama koji smo se žrtvovali za nezavisnu hrvatsku državu. Ona je stoga upravo i tempirana uoči Svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji kako bi Hrvati što lošije prošli. To je na tragu one čuvene izjave Vlade Bakarića Svilenog, koji je šezdesetih godina govorio da je najbolje kada je Dinamo ispod šestoga mjesta. I današnjim vlastodršcima u hrvatskoj politici i sudstvu je najdraže kada Hrvati gube na svim poljima i kada nema mogućnosti da se izražava bilo kakav oblik hrvatstva. I zato su se Andrej Plenković i Darko Krušlin pobrinuli da na SP-u ne uspiju Luka Modrić, Dejan Lovren, Mario Mandžukić, Domagoj Vida i drugi u kvadratičastim bijelo-crvenim dresovima i rukom na srcu kada se bude najmanje tri puta svirala hrvatska himna Lijepa naša domovino u Königsbergu, Nižnjem Novgoradu i Rostovu. Ako kojim slučajem naši nogometaši prođu prvi krug natjecanja, bit će to čudo nad čudima i neizmjerna tuga kod onih koji su dosad sve učinili da do toga nikako ne dođe.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/06/upanijski-sud-u-Osijeku-600x360.jpg
• Napokon je počela čistka u čelništvu moje stranke – HDZ-a. Andrej Plenković je smijenio pobunjene Davora Ivu Stiera i Miru Kovača. Sljedeća na redu je Ivana Maletić. O smjeni se nema što puno govoriti. Pa ni o tome što me podsjeća na one klasične čistke do 1990. Dobro je što u HDZ-u još ima ljudi koji se javno suprotstavljaju faraonu Andreju. Stoga čestitam Ivani Maletić, potpredsjednici stranke, dr. Ivici Kostoviću, bivšem predstojniku ureda pok. predsjednika Franje Tuđmana i Domagoju Ivanu Miloševiću, članu Predsjedništva stranke. Također pohvala Anđelku Stričaku, predsjedniku HDZ-a Varaždinske županije, koji nije podržao izbor Plenkovićeva ideološkog istomišljenika Davora Božinovića. Umjesto Stiera Plenković je postavio Lovru Kuščevića na dužnost novoga političkog tajnika, a umjesto Kovača na dužnost međunarodnog tajnika postavio je Božinovića. U razgovoru s ljudima koji razumiju politiku jako je loše odjeknula Kuščevićeva izjava da je do smjena došlo zato kako bi se pomladilo čelništvo stranke, što je više od laži. Naime, Lovro Kuščević je rođen 1975. i naslijedio je Davora Ivu Stiera, koji je od njega godinu dana mlađi, dok je Miru Kovača (1968.) zamijenio Davor Božinović (1961.), koji je stariji sedam godina. Očito u borbi za fotelje političarima se odjednom toliko pomuti razum da ne znaju ni zbrajati. Još ima 'bisera', a za njih je prije svega zaslužan Božidar Kalmeta – poznat i po nadimku Remorker – koji se zalagao za odlazak Kovača i Stiera. Kako je Stier na Saboru stranke govorio o klijentelizmu i elitizmu među vladajućima, ovakav Kalmetin potez je medvjeđa usluga Plenkoviću i Božinoviću. Loše je Plenkoviću učinio i doživotni predsjednik HDZ-ove mladeži Mario Kapulica, koji se pohvalio da je na Saboru stranke mjerio i brojio pljesak svome vođi. Kao u Sjevernoj Koreji. Tu svakako treba dodati i Branimira Glavaša, koji se, iz pragmatičnih razloga, odjednom pretvorio u pobornika LGBT momaka i djevojaka.
 
• Svima nam je poznato da je Davor Ivo Stier na Saboru HDZ-a upozorio kako u Hrvatskoj postoji ozbiljan problem klijentelizma i ortačkog kapitalizma. I tu dolazimo do nekoliko slučajeva iz proteklih dana u kojima je Andrej Plenković upravo sudjelovao, a tiču se upravo toga. Činjenica je kako Plenković nije smio tajno pregovarati s onima koji su uključeni u aferu Agrokor. Nije smio tajno razgovarati s predsjednikom Uprave Adris grupe Antom Vlahovićem u procesu sklapanja nagodbe u Agrokoru. Nije smio tajno pregovarati niti sa čelnicima druge dvije najveće kompanije – Agramom i Alca-om. I nikako nije smio iz pregovora isključiti izvanrednog povjerenika Fabrisa Peruška. Time je dao za pravo svima onima koji su ga napadali da je sve znao, i da je jednako kriv kao i Martina Dalić. Jedina razlika između njega i Martine je u tome što je ona smijenjena, a on još uvijek nije. Posebno je veliki Plenkovićev krimen što je pregovarao s Maksimom Poljetajevim, zamjenikom predsjednika Upravnog odbora ruskog Sberbanka. To je čisti sukob interesa, koji nikako ne mogu obraniti Gordan Jandroković, a posebno ne (ne)uvjerljivi Branko Bačić.
 
Ako je Plenković za tajno pregovaranje oko sklapanja nagodbe kod Agrokora, izričito je protiv održavanja obaju referenduma. To što zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić ističe kako je referendum legitimno pravo građana o odlučivanju i kako se ne može ponižavati 400.000 ljudi koji su potpisima dali svoje mišljenje za referendum za Plenkovića ne znači ništa. On samo čeka trenutak da u sljedećoj kampanji odnosno čistki nepodobnih riješi se i Brkića. Protiv održavanja referenduma je Brkić, posebice nakon bačene otvorene rukavice od strane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je preostala jedina nada za spas Hrvatske i HDZ-a. I zato je jako važno što je Grabar-Kitarović podržala referendum i referendumska pitanja.
 
• O referendumskoj inicijativi grupacije 'Narod odlučuje' hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je rekla: "Moj stav o referendumima općenito jest da se držim preporuka Venecijanske komisije i da se ne miješam, ali isto tako moj je apsolutno čvrsti stav da se mora poštivati volja naroda. Koliko je meni poznato, skupljeno je dovoljno potpisa za referendum i posebno je bitno za nas političare i državnike da uključimo tu volju naroda. Voljela bi da volja naroda bude uključena i u druge sfere života. Očito su građani davanjem potpisa pokazali da žele promjene te da se protrese politički život u Hrvatskoj i političke elite. Isto tako su pokazali želju za izmjene izbornog zakona. To pokazuje da ljudi žele više participirati i imati veću ulogu u izboru svojih neposrednih predstavnika". Bravo predsjednice!
 
• Sazivanje sjednice Programskog vijeća za utorak 4. lipnja 2018. uslijedilo je nakon reakcije vodstva HRT-a, koje se u četvrtak, 31. svibnja, oglasilo o njima nemiloj emisiji – u kojoj je Igor Vukić govorio istinu o jasenovačkom logoru – ovim riječima: "HRT osuđuje sve počinjene ratne zločine, pa tako i one počinjene na području nekadašnjeg koncentracionog logora Jasenovac, kako se oni više nikada ne bi ponovili. Također, HRT ističe da su svi zaposlenici, novinari i urednici javnog medijskog servisa obvezni objektivno i nepristrano raditi te poštovati pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske". Jeste li zapazili srpsku riječ „koncentracionog“, umjesto hrvatske riječi „koncentracijskog“? E, upravo je to potvrda kako HRT-om i dalje vladaju jugo-elementi kojima je stran hrvatski, a i dalje mio srpski jezik. Ne samo da im smetaju činjenice kako je koncentracijski logor Jasenovac zapravo bio radni logor i sabiralište radne snage, te da ondje nije bilo nikakvih masovnih i serijskih ubojstava, nego im smeta i hrvatski jezik. Nemojte pomisliti da oni ne znaju razliku između „koncentracionog“ i „koncentracijskog“. Znaju, znaju jako dobro i zato arlauču po Kumrovcu, Srbu, Brezovici, Tuhobiću, Petrovoj Gori…
 
• Dana 23. 4. 2018. Gordan Jandroković, glavni tajnik HDZ-a je izjavio: »U tom smislu, podsjećam vas da zastupnici imaju posebnu odgovornost vratiti povjerenje građana u europski projekt i suprotstaviti se sve većem populizmu«. Prije 46 godina, 1972., isto ili slično je govorio Vladimir Bakarić, prvi jugokomunist u Hrvatskoj: »U tom smislu, drugovi i drugarice, imamo odgovornost vratiti povjerenje radnog naroda u SKJ i SFRJ, i suprotstaviti se sve većem hrvatskom nacionalizmu«. Vidite li razliku? Da, dok Bakarić negativno govori o "hrvatskom nacionalizmu", Jandroković negativno zbori o "hrvatskom populizmu". Dok Jandroković brani interese EU-a, Bakarić je branio interese SFRJ, dakle velike Srbije. Stoga nema razlike. Obojica su izdajnici. Hrvatski izdajnici. 
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/06/640px-Vladimir_Bakaric_1.jpg
Vladimir Bakarić Svileni
 
• »Urlanje ustaškog pozdrava 'Za dom spremni' nije poticanje na mržnju!? Thompson pravomoćno oslobođen za izvođenje pjesme 'Bojne Čavoglave'«, naslov je članka u Slobodnoj Dalmaciji koji je preuzela iz Hine (https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/crna-kronika/clanak/id/550063/urlanje-ustaskog-pozdrava-39za-dom-spremni39-nije-poticanje-na-mrznju-thompson-pravomocno-osloboen-za-izvoenje-pjesme-39bojne-cavoglave39). To je dokaz da su se, po dolasku Andreja Plenkovića i Davora Božinovića na vlast, vratili duhovi iz jugo-prošlosti za koje je sve hrvatsko – ustaško!
 
• Govoreći o demografiji, Andrej Plenković je podsjetio da taj problem Hrvatsku muči već 70 godina te da za negativne trendove koji su krenuli još nakon Drugoga svjetskog rata nisu krivi ni predsjednica ni Vlada, nego da su oni „ekonomske prirode“. E. to je laž i nepoznavanje demografskog stanja u Hrvatskoj. Nisu se Hrvati iseljavali samo iz „ekonomskih razloga“, nego ponajvećma zbog jugokomunističke i srbijanske represije od 1918. do 1990. godine. Zadnjih desetljeća druge komunističke Jugoslavije dio toga protuhrvatskog aparata bio je i njegov otac, Mario Plenković, koji je, po nastanku demokratske hrvatske države pobjegao u susjednu Sloveniju u kojoj su od 1941. i Osvobodilne fronte na vlasti komunisti. Na znanje i ravnanje.  
 
Nepoznavanje demografskoga stanja u Hrvatskoj pokazao je i Nikola Mijatović u Jutarnjem listu. »Gotovo tri desetljeća, počevši od 1990., a naročito nakon ulaska u Europsku uniju, Hrvatska se suočava s depopulacijom odnosno padom broja stanovnika. Dok je 1990. brojila gotovo 4,8 milijuna stanovnika, broj stanovnika 2016. iznosio je 4,17 milijuna stanovnika (gubitak od gotovo 600 tisuća stanovnika)«, piše Mijatović (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dvije-mjere-za-spas-hrvatske-kvalitetna-useljenicka-politika-i-pronatalitetne-mjere-ima-li-mjesta-svjetlijoj-buducnosti/7427394/) i nastavlja: »Taj pad dijelom je uvjetovan negativnom stopom prirasta stanovništva (znatno veći broj umrlih nego novorođenih), a dijelom odljevom stanovništva u inozemstvo nakon ulaska u EU 2013. godine, kad je hrvatskim državljanima otvoren pristup tržištu rada većine država članica EU-a«. Ali ne da se Mijatović i nastavlja s neistinama: »Primjetno je da do depopulacije (smanjenja broja stanovnika) u Hrvatskoj dolazi iz dva razloga: prvo, zbog negativnog priraštaja stanovništva; drugo, zbog pojačanog iseljavanja nakon ulaska u EU i otvaranja tržišta rada bogatijih, zapadnoeuropskih država«. Točno je da je sve manje Hrvata »zbog negativnog priraštaja stanovništva«, ali je netočno i »zbog pojačanog iseljavanja nakon ulaska u EU i otvaranja tržišta rada bogatijih, zapadnoeuropskih država«. Sve ostalo u članku Mijatović je dosta dobro napisao.
 
• I dalje traje afera Vojislav Mazzocco. Radi se o feralovcu koji je svojedobno izbjegao služenje vojske u Hrvatskoj vojsci, a sada napada ministra branitelja. Naime, Mazzocco je loše pisao o sinu ministra Tome Medveda da ga je otac uhljebio u državnu zaštitarsku službu AKD-Zaštita, što i nije daleko od istine, a to je toliko razljutilo ministra da je nazvao novinara čime je blamaža postala cjelovita. Ministar Medved nije smio zvati novinara, ali kada ga je već zvao u javnost su izišli podatci o novinaru koji niti njemu ne idu u prilog. Tako smo saznali kako je Mazzocco kao civilni ročnik u doba kontroverznog SDP-ova ministra Ivice Pančića u Ministarstvu branitelja 18 mjeseci dobivao plaću a da nije ništa radio. Time je nagrađen jer je podnio prigovor savjesti jer 'nije htio služiti vojsku i čistiti lišće u nekoj vojarni'. Uz to, Vojislav je radio u Ministarstvu u odjelu za psihosocijalnu pomoć hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, što graniči s ludilom i zdravom pameću.
 
• Prije tri godine, sredinom lipnja 2015., Boris Dežulović dobio je otkaz u Slobodnoj Dalmaciji. Razlog je bila presuda protiv Slobodne Dalmacije prema kojoj je tekst Borisa Dežulovića iz 2012. pod naslovom "Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji" povrijedio čast, ugled i dostojanstvo desetero tužitelja pa je 'Slobodanka' svakome od njih trebala isplatiti naknade štete. Odnedavno Dežulović više ne piše ni za sarajevsko Oslobođenje u vlasništvu tamošnjeg medijskog i političkog mogula Fahrudina Radončića. Iz SD-a je potjeran jer je pisao laži, a iz Oslobođenja zato što je dodirnuo bošnjačkoga šefa Bakira Izetbegovića i njegova prijatelja s Bospora, Reçepa Erdoğana.
 
• U posljednjih godinu dana u Srbiji je bugarsko državljanstvo zatražilo 1.013 osoba. Od ukupno 17.792 prijave za dobivanje bugarskoga državljanstva, najviše je pristiglo iz Makedonije, više od 10.000 prijavljenih, a slijede Srbija, Moldavija, Turska, Albanija, Izrael i Rusija. Razmatrano je 16.313 zahtjeva i državljanstvo dodijeljeno u 9.848 slučajeva.
http://www.e-novine.com/files.php?file=photo/drustvo/holokaust/Jevreji_u_Beogradu_03_a_290335610.jpg
Beogradski tramvaj 1941. – Zabranjeno za Židove!
 
• Iz politikantskih razloga u Beogradu, u ulici Mije Kovačevića 1, na površini od 12.748 četvornih metara nalazi se oko 4.000 nad­grobnih spo­menika. Među njima nalazi se i "Spomenik izginulim rat­nicima u otadžbin­skim ratovima", a i "Spomenik žrtva­ma Ho­lokau­sta", rad arhitek­ta i nekadašnjeg beogradskog gra­donačel­nika Bogdana Bogdanovića. Kako se zadnjih godina otkriva istina da su u Srbiji tijekom Drugoga svjetskog rata Židovi najviše stradali u okruženju, srbijanske vlasti nastoje na razne načine ugušiti tu istinu. Jedan od takvih poteza je i pisanje u glavnim tamošnjim medijima, pa je tako u režimskoj Politici objavljen kraći članak u kojem se ćosićevski laže i pokušava laž pretvoriti u istinu. Novinarka Branka Vasiljević je između ostaloga zapisala i ovu laž: »Već sto­ti­njak go­di­na pri­pad­ni­ci židovske za­jed­ni­ce is­pra­ća­ju svo­je pre­mi­nu­le na po­sljed­nji po­či­nak na Aške­naskom i Se­fard­skom gro­blju. Ali svat­ko tko otvo­ri ka­pi­ju ova dva groblja ne do­la­zi sa­mo u po­sje­t po­koj­ni­ci­ma. Na ovom mje­stu su­sre­ću se s histo­ri­jom, s pro­šlo­šću lju­di ko­ji su osta­vi­li ne­iz­bri­siv trag u kultu­ri svog na­ro­da, gra­da i ze­mlje u ko­joj vje­ko­vi­ma ži­ve. Židov­ska za­jed­ni­ca utka­na je u duh Be­o­gra­da, nje­zini pri­pad­ni­ci su no­si­telji nje­go­vog raz­vo­ja, a obi­ljež­ja po­dig­nu­ta na ovom mje­stu go­vo­re o tome vi­še od rije­či. Na ne­ko­li­ko me­ta­ra od ula­za u Se­fard­sko gro­blje u Uli­ci Mi­je Ko­va­če­vi­ća 1 na­la­zi se Spo­me­nik iz­gi­nu­lim rat­ni­ci­ma u pro­šlim ra­to­vi­ma za spas, slo­bo­du i uje­di­nje­nje Otadž­bi­ne (1912.-1919.). Me­đu oni­ma ko­ji su da­li ži­vot za Sr­bi­ju su i 132 židovska junaka. Upra­vo ovaj spo­me­nik go­vo­ri o po­ve­za­no­sti srp­skoga i židovskog na­ro­da na ovim pro­sto­ri­ma. Na vr­hu obilje­ž­ja na­la­zi se dvo­gla­vi orao – jed­na nje­go­va gla­va gle­da pre­ma ze­mlji, a dru­ga k nebu, jer jed­na tu­gu­je za žr­tva­ma, a dru­ga gle­da u slo­bo­du«. Baš lepo! 
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Nastavak slovenske “subverzivne diplomacije”

HF

Tolušić i Marić dobili po prstima

HF

Višestruko potvrđena optužnica Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta

HF

Gaf u Rimu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više