Hrvatski Fokus
Uvodnik

Preferencijalno glasovanje i u GONG-u!

Ratnički rječnik u športu

 
 
• Zadnjih dana tamo neki civilnjaci pozornost javnosti od bitnoga uspješno su (pre)usmjerili na nebitno, tj. na tzv. preferencijalno glasovanje. Tu ekipu koja radi za Zorana Milanovića i Ivu Josipovića (pred)vodi momak iz Gomirja, čelnik GONG-a Dragan Zelić. Mediji su puni tih dviju riječi, ali bez objašnjenja da je preferencijalno glasovanjesustav glasovanja u kojem građani s pravom glasa, osim mogućnosti glasovanja za određenu listu imaju pravo zaokruživanja određenog kandidata s te liste, što se razlikuje od tzv. sustava "zatvorenih" lista, gdje građani glasuju samo za željenu listu, a poredak kandidata na listi određuju stranke odnosno kandidati sami. Drugim riječima, to znači da i onaj 12. na listi SDP-a, ako dobije više glasova birača od onoga na 1. mjestu liste, bit će izabran. Očekivano protiv ovoga sustava glasovanja su najjači: HDZ i SDP. Manje stranke su također protiv, jer se ionako tegle na način da se prikrpaju uz velike u predizbornim koalicijama. No, ako naš Dragan već toliko žudi za tim načinom glasovanja, ne bi bilo zgorega da na sljedećim izborima za čelnika i čelništvo GONG-a i u toj civilnoj protuhrvatskoj udruzi pribjegnu "preferencijelnom glasovanju", što je jedini način da i GONG napokon bude demokratska politička udruga za pritisak.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/07/shpvotinggeneric-20130909161327809214-620x349.jpg
• Njemački književnik Oliver Bottini napisao je roman Po nalogu očeva. Slovenac Roman Ljeljak napisao je roman Naruči ubojstvo u Ljubljani. Bottinijev djed bio nacist i to ga je tjeralo da napiše ovaj roman. Za razliku od našeg Ive Josipovića koji stoički brani sve grijehe i zločine svoga partizansko-udbaškog oca.
 
• Nakon nešto neizvjesnosti, ipak možemo svi biti mirni. Milanović-Josipovćeva vlast ipak će financirati obranu Josipa Perkovića na sudu u Münchenu. Ako već nema novaca za obnovu kuća tamo nekih Šokaca u Posavini, ima novaca za obranu udbaških čelnika.
 
• Nakon što je zatvorena loša stranica na SP-u u Brazilu, pozornost hrvatske nogometne javnosti okrenut je prema HNL-u. Dok Dinamo, Rijeka i Split uspješno gaze po Europi, Hajduk je ponovno zapeo u Hrvatskoj ligi. Nakon što je u prvom kolu odigrao mršavih 1:1 protiv Istre na Poljudu ponovno je osuo drvlje i kamenje na suca koji po njima nije dosudio kazneni udarac protiv Istre. Iako je sudc Ljubičić trebao suditi jedanaesterac jer je bio, u Splitu su se dodatno naljutili zbog dan prije izjave njima neprijatelja br. 1 – Zdravka Mamića kako je Dinamo prvak već nakon 1. kola i kako mu se srce para nakon posrtanja Hajduka. Zbog te izjave i lošeg suđenja već sljedeći dan na Poljudu se organizirala konferencija za tisak na kojoj je jedna gospođa pročitala prigodno priopćenje. Iako se ne želim upletati u nogometne zakulisne igre, jer jako dobro znam da iza njih stoje hrvatski neprijatelji, ne mogu ne reći kako su ovakva „priopćenja“ vrlo, vrlo opasna. Ona se nastavak specijalnog rata protiv Hrvatske u cilju podjele na sjever i jug. Najopasniji je onaj dio iz nepotrebnog priopćenja gdje se doslovno kaže da je navodno Hajduk »uvijek bio i ostao trn u oku okupatoru, agresoru i likovima bez lica i naličja, ponosa i obraza, ljudima bez alata i bez zanata…«, te pozivanje na »Klub koji ima svoju vojsku«… Ovakav vojnički rječnik ne smije se rabiti nikada, a kamo li u ovakvim športskim okolnostima. Rezultat je to krive selekcije vodstva Hajduka koje je svoju nesposobnost i neznanje okrenulo u smjeru i na način kako se ne bi smjelo. Suci su griješili i na prošlom SP-u u Brazilu na štetu Hrvatske, Meksika, Nigerije, Kostarike… I to jako griješili. Griješit će i dalje, ali to ne znači da se u obračunu s tim sudačkim grješkama i nepravilnostima u HNL-u koriste ratničke dvije riječi okupatori i agresori.
 
Štefica Stažnik, zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, kaže da je bila najsretnija onoga dana kada je Ljubljanska banka izgubila spor protiv stotina tisuća oštećenih štediša. Ona poziva oštećene štediše da nemaju potrebe za angažiranje  odvjetnika niti za podizanjem bilo kakvih tužbi. »Neka samo pronađu štedne knjižice ili ugovore o štednji jer će im uskoro trebati«, kaže Stažnik i dodaje kako će njezin Ured i druge državne institucije građane na vrijeme obavijestiti kako će presuda točno biti izvršena, odnosno kako će im i kada novac biti uplaćen. »Slovenija prema presudi ne smije odbaciti ni zahtjeve štediša koji su u ratu ili drugim okolnostima ostali bez ugovora o štednji ili štednih knjižica. Upravo je Slovenija nacionalizirala Ljubljansku banku i postala njezin vlasnik, što su utvrdili i slovenski sudovi, pa je i s tog stajališta Slovenija odgovorna za povrat stare devizne štednje«, ističe Štefica Stažnik i zaključuje: »Sud je nedvosmisleno ustvrdio da Hrvatska nije odgovorna za povrat devizne štednje hrvatskim štedišama Ljubljanske banke, nego da to mora učiniti Republika Slovenija.«
http://www.avaz.ba/assets/image_cache/690/400/0/assets/uploads/stefica%201%2011.jpg
Štefica Stažnik
 
• Kada su u petak 18. srpnja sve svjetske agencije javljale da su malezijski putnički zrakoplov srušili ruski pobunjenici s istoka Ukrajine, Krešimir Žabeciz Jutarnjega lista, kao prvi koji piše o toj škakljivoj temi, nije čak ni Ukrajince optužio. Makar da je u njih posumnjao… To je to naše jugoslavensko novinarstvo nezamjeranja.
 
• Separatistička pobuna ukrajinskih Rusa u režiji Kremlja doživjela je neželjeni razvoj situacije. Odmetnuti ukrajinski »krajišnici« sami su sebi iskopali grob bahatim rušenjem putničkoga malezijskog zrakoplova. Da su u zrakoplovu bili Malezijci, nikomu ništa(!), no kako su u njemu bili i poginuli Nizozemci, Englezi, Australci, Nijemci, Kanađani, Belgijci… situacija se okrenula i protiv ratnički raspoloženih ukrajinskih Rusa i njihova Miloševića u Moskvi, Vladímira Vladímiroviča Putina. Rušenjem malezijskoga zrakoplova razotkriveni su i kremaljski taktičari i kameleonska Putinova prevrtljivost. Razokrivanjem izravne ruske uključenosti u rat protiv Kyiva više su postali nervozni u Bruxellesu nego u Moskvi. Eurobirokrati u sjedištu uznemireni su jer je Unija podijeljena i nikako nije željela razvoj ovako čiste situacije. Nakon ubojstva putnika na istoku Ukrajine neke članice EU-a više ne mogu nesmetano poslovati s Rusijom iako se zna kako se u toj velikoj državi povijesno krše ljudska prava. Tada ih nije bilo briga za tamo neke Ruse, Azijate, ali kada je u pitanju europska koža, bruxelleski eurobirokrati postali su ipak nešto obazriviji. Na jednoj strani su Francuzi i Talijani koji su trgovinu stavili ispred ljudskih života. Francuski predsjednik Francois Hollande samo ponavlja kako Unija ne smije osuditi Rusiju, jer bi onda Francuska morala vratiti 1,2 milijarde eura pologa za već naručenu isporuku oružja Putinu. Englezi javno viču na Putina, a tajno u Londonu čuvaju ruske oligarhe. Talijani su protiv embarga Rusiji, a za nastavak suradnje s Rusijom na području energetike. Protiv Rusije jedino su istočni Europljani. Njemačka se nalazi na sredini. Čeka da vrijeme riješi problem. Činjenica je da je umjesto regularnih ruskih postrojbi Putin u Ukrajinu pustio pse rata koji su ga iznevjerili. Umjesto da po Rusiju bezbolno obave posao, oni su ga uprskali. I ne samo što su pobili nedužne ljude, nego onako milemartićevski proruski pobunjenici ometaju izvlačenje tijela, pljačkaju mrtve, prijete liječnicima i diplomatima iz EU-a… Posebno je šokantan način na koji su naoružani proruski pobunjenici spriječili istražitelje da posjete mjesto nesreće. 
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSTladW-jG-e0YzE4wOkvjsIpQ897sn5MybJINBaHawj_Fciwj3
• U izvješću Clinta Williamsona, glavnoga tužitelja Specijalnog tima za istragu o trgovini ljudskim organima tijekom agresije Srbije na Kosovo 1999. nema dokaza o trgovini ljudskim organima na Kosovu, organiziranom kriminalu, niti o zapovjednoj odgovornosti glavnog stožera Oslobodilačke vojske Kosova. Time nije potvrđeno izvješće specijalnog izvjestitelja Vijeća Europe Dicka Martyja, na osnovi kojeg je pokrenuta ova Williamsonova istraga. Još jedan poraz Beograda i nasljednika Slobe Miloševića.
 
• »“Barbika” je vulgarna, primitivna i zastrašujuća pojava političkog podmetanja. Htjeli su me tim projektom prikazati kao čovjeka koji se služi prljavim sredstvima protiv žene protukandidata. Upozorio sam odmah na taj nedopustivi tip političkog angažmana, kakav su pokazali iz samog vrha HDZ-a. Odbio sam sugestiju gospodina Karamarka da obavještajne službe istražuju “Barbiku”, jer bi to bila privatizacija državnih službi u predsjedničkoj kampanji i jer ovdje nije riječ o kaznenom djelu ili ugrožavanju države u klasičnom smislu«, kaže Ivo Josipović u naručenoim intervjuu u Glasu Slavonije s Milivojem Pašičekom. No, činjenica je drukčija. Operacija "Barbika" je čisti udbaški proizvod koji nije mogao izaći niotkuda nego iz Ivine radionice.
 
• Pobjednik nedavnih izvanrednih parlamentarnih izbora i najvjerojatniji budući premijer Miro Cerar priznaje kako Slovenija razmišlja o protutužbama i tužbama protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine zbog kršenja sporazuma o sukcesiji. To je loš put kojim namjerava krenuti mali sin velikoga oca.
 
• Za one zaboravne, u impresumu Hrvatskoga tjednika Nikole Štedula povjerenik za Europu bio je Krunoslav Prates a za Ameriku Marin Sopta. U Tjedniku je surađivao i Bože Vukušić. U Hrvatskoj nikad ništa nije crno-bijelo!
 
• Nakon što je strasbourški sud presudio protiv Ljubljanske banke oglasio se Božo Dimnik, slovenski poslovni čovjek i lobist, hrvatski počasni konzul u Kopru, ali i onaj koji tvrdi da je 79-godišnjem Stipi Mesiću posudio nekoliko milijuna eura ili kuna da si jadan kupi dva stana ispod Sljemena za stare dane. Dimnik tvrdi da je slovenska politika glede pljačke hrvatskih štediša katastrofalno pogriješila još 90-ih godina. On dodaje da je tada dobio jamstvo od prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da će banka, ako za početak plati samo deset milijuna maraka štedišama, odmah dobiti natrag licenciju za rad, dok je ostatak štednje trebalo vratiti u roku pet godina. No, Slovenci su tada bili bahati, za razliku od sada kada „mudro“ šute. Zato je poučno podsjetiti se na obrazloženje Viktora Vresnika, glavnog urednika Jutarnjega lista nakon presude glede ove situacije: »Presuda suda u Strasbourgu daleko nadrasta samu priču o Ljubljanskoj banci i zakinutim bivšim jugoslavenskim štedišama. To je presuda svakom sustavu koji upravljajući procesom s najviše političke razine pokušava legalizirati prijevaru, služeći se pritom, naoko legalno i legitimno, svim alatima demokracije. To je, na žalost, i kazna za sve slovenske građane koji će sljedećih godina vraćati dugove nastale političkom spregom države i banaka. Lekcija svima koji smatraju da je Hrvatska svoje banke trebala čuvati po „slovenskom modelu“.«
 
• Španjolska kao prva država EU-a uvodi poseban porez na sve ušteđevine. Svi bankovni depoziti oporezovat će se s 0,003 posto retroaktivno s 1. siječnja 2014. To je nešto što se nije smjelo dogoditi. Pa ni u Španjolskoj.
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

U Saboru ni minuta šutnje generalu Praljku!

HF

Potvrđeno zašto cijepljeni više ne misle svojom glavom

hrvatski-fokus

Napustio nas je Marko Veselica

HF

Spomen-ploča brani Hrvatsku

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više