Nije mu smetalo jezično planiranje u SFRJ, a koje se odlikovalo marginalizacijom izvorno hrvatskih riječi
Goldstein, kao apologet titoističkoga režima i Brozov obožavatelj, tendenciozan je. Također, on je u nakladi pokojnoga oca Slavka, zajedno s isto pokojnim lingvistom Anićem, sklepao loš rječnik tuđica. On sam jednostavno nije profesionalac, a ni nepristran glede teme o kojoj govori/piše. Npr. od navedenih riječi, oko 70-80% je u općoj porabi (ili upotrebi); dio je prirodno otišao na razinu kolokvijalizama (hiljada) i ne spada u normu; dio je pak forsiran u SFRJ jer je zajednički za srpskim, a hrvatske su jezične značajke potiskivane. Kako to da Goldsteina ne smeta jezično planiranje u SFRJ, a koje se odlikovalo marginalizacijom izvorno hrvatskih riječi? Osim tog, on ne razlikuje standardni jezik, funkcionalni publicistički stil (jezik novina) i običan govorni jezik u kom svatko može govoriti svašta i što nema veze s jezičnom kulturom. Ukratko- njemu smeta hrvatski identitet jezika koji se reafirmirao nakon 1990., i tu se nema što dodati.
Tomislav, komentar, Da li su Hrvati, u strahu od „srbizma”, zaboravili hrvatski? 29. 5. 2018., http://www.politika.rs/sr/clanak/404606/Da-li-su-Hrvati-u-strahu-od-srbizma-zaboravili-hrvatski