Hrvatski Fokus
Gledišta

Je li HDZ Hrvatska!?

Mi moramo i trebamo biti važni prvenstveno sebi

 

Najbrojnija politička stranka s državotvornim predznakom se od samog svojeg početka, od osnivanja, rasta i razvoja, kroz Domovinski rat i poraće i sve ove godine, nakon toga, poistovjetila s državom. HDZ nije Hrvatska! To ne može, ne smije i ne treba biti. Hrvatska smo svi mi, od djeteta jučer rođenog, do predsjednika države i vlade, bez obzira kojoj političkoj opciji oni pripadali. HDZ je smatrao da je njegovo legitimno pravo svojatati državu, njezino međunarodno priznanje, Domovinski rat i  branitelje, kao i sve ono što je ovih tridesetak godina bilo dobro, što je dovodilo boljitku i napretku. Imajući u vidu razna i različita istraživanja, po numeričkim pokazateljima smo zadnji po svemu dobrome, a visoko, ako ne i prvi po ne baš dobrome, odnosno po lošem.

Što je to tako veliko, dobro, znamenito, kolosalno, “poviješću natrujeno”, što je HDZ, odnosno njegovi čelnici i visoko pozicionirani državni dužnosnici napravili. Kažu da su stvorili državu, da su je obranili, uveli u NATO, EU i ostale značajne međunarodne asocijacije. Kaj god! To sve ne bi bilo moguće, bez ostalih političkih aktera: političkih stranaka, istaknutih pojedinaca u tim strankama i drugih važnih i bitnih istaknutih osoba, iz javnog i političkog života, doma i vani.

Ne govore o onome što su kroz sve ovo vrijeme, od države napravili, kako su nas doveli do onoga što smo danas, pred EU-om, svijetom i nama samima? Zemlja, Domovina i država je bila na rasprodaji. Uništeno, raskomadano, rasprodano, dano u najam je sve ono najbolje – obiteljsko zlato i srebro. Uništene su tvornice, poljoprivredna dobra i svaki oblik proizvodnje. S obzirom na Bogom nam dane prirodne ljepote, mislilo se kako ćemo moći dobro živjeti od turizma i uslužnih djelatnosti, uvozeći sve potrebno za život, posebice hranu. S obzirom na geostrateški položaj smatralo se kako ćemo moći od Zapada i Istoka to obligatno koristiti i naplatiti. Pritom se očito nije mislilo kako time gubimo neovisnost i suverenost, malo, pomalo. Možda je to imperativ i filozofija EU-a, njenih moćnika, kao i onih na vrhu svijeta, koji nam kroje politiku i život? Previše smo mali i malobrojni, da bi igrali neku veću ulogu i bili važni drugima. Mi moramo i trebamo biti važni prvenstveno sebi. Istina, ne možemo i ne smijemo se začahuriti, oko sebe napraviti bedem ili visoki zid. Ne smijemo dozvoliti da budemo o bilo kome ovisni, naročito u onim potrebama i njihovoj realizaciji, što život, slobodu, ravnopravnost i jednakost znače. Zelena i plava Hrvatska može kvalitetno hraniti nekoliko puta veći broj stanovnika, nego je danas nas na ovim našim prostorima. Kad smo već kod toga znamo li uopće koliko nas svih ukupno ima?  Birački spiskovi su sve samo ne točni, što dovodi do raznih manipulacija. Komu to treba? Zna se! Dokle ćemo se lagati i obmanjivati? Po ustavu i zakonima svaki punoljetni građanin, koji ima prebivalište u Lijepoj našoj ima pravo da bira i bude biran. To bi se moralo i trebalo dobro preispitati, analizirati, s više aspekata i na temelju činjenica i temeljnih ljudskih prava, kao i prava svakog građanina, ozakoniti, da nitko ne  bude oštećen, ali i da mi koji stalno ovdje živimo, plaćamo porez, pozitivno i djelotvorno doprinosimo svojim radom zemlji, državi i Domovini, ne budemo prevareni i obmanuti. Prema nekim pokazateljima, na prošlim lokalnim izborima, zaplavljenju Hrvatske na iseljenim i praznim prostorima, pridonijeli su, građani susjednih zemalja, s dvojnim ili trojnim državljanstvom, koji su autobusima došli preko granice, bez ikakvih poštivanja epidemioloških mjera, osim možda nošenja maske na izbornom mjestu. To su u većini bili građani srpske nacionalnosti, što otvara puno pitanja, stvara dileme, prijepore i nagriza poljuljanu proklamiranu državotvornost HDZ-a, vjerodostojnost lidera stranke, dosljednost  političkih dužnosnika i članova stranke, državnih dužnosnika u vladi i  na vlasti, na svim razinama. Živo me zanima za koga su glasali ti uvozni glasači u Vukovaru? Za Penavu, Škoru ili za HDZ? Za “svoje” nisu morali glasati, jer “njihovi” posebnim (zakonskim) automatizmom budu izabrani, na poseban način. To nije baš najbolje riješeno i odabrano, kao model glasovanja i biranja. Međutim, to najbolje odgovara HDZ-u. Ipak, to je jedna druga priča, koja se godinama priča i nije još uvijek dobila epilog.

HDZ najbolje odgovara strukturiranje i postojanje županija. Županije su napravljene tako da  u njima u većini izborne pobjede dobiva HDZ. Tako su napravljeni i popisi birača.

Kako bilo da bilo, na ovim izborima su se ta i takva pravila izjalovila, što se HDZ-a tiče, što je dobro za sve nas i za demokraciju. Neki su se uspjeli osloboditi dugogodišnjih lanaca, svih mogućih pritisaka, ucjena, utjecaja, a ponegdje i terora, izvući iz ralja državotvorne stranke i njezinog čelnika, te nezavisno i samostalno zakoračiti u nužno potrebne promjene, za što su dobili mandat svojih sumještana, kao izraz njihove slobodne volje, realnih htijenja i prepoznavanja onoga kome vjeruju, bez obzira, kojoj političkoj opciji pripadao U većini su to bili nezavisni kandidati, ničim opterećeni, bez repova i sudskih progona.

Tih i takvih kandidata ima u pojedinim političkim strankama, bilo onim velikim ili manjim, što se iz pokreta onako uz put, pretvaraju u političku stranku, kapilarno šire Lijepom našom, postaju ozbiljan, nezaobilazni, prepoznatljivi, djelotvorni politički čimbenik, na svim razinama, u mjestima, gradovima i metropoli. Prepoznajemo ih po tome što su drugačiji, po sastavu, po retorici, po nastupu, po programima, strategiji i taktici. Ti i takvi predstavljaju sebe svojim programima, iznošenjem sveprisutne sadašnjosti i realnoj viziji budućnosti, bez difamacije protivnika, bez zadiranja u daljnju i bližu povijest, ne štiteći se  izmišljenim i netočnim tumačenjima naše povijest, po svakodnevnoj potrebi, za stranačku upotrebu, onako kako im kada, gdje i za koga odgovara. Povijesne činjenice, kao i istina, ne mogu i ne smiju biti relativne. Od povijesti ne treba bježati. Bilo je što je bilo i kako je bilo. Bilo bi ponekad dobro ograditi se od tih činjenica i povijesnih ličnosti, čiji se rad, djelovanje i život kosi sa onime što je ljudsko, primjereno i prihvatljivo. Treba izvući ono dobro, napredno, humano, prihvatljivo i na tomu graditi sadašnjost i budućnost.

HDZ ima svoju prošlost. Znamo kakva je bila. Bilo bi dobro priznati pogreške, osuditi protuustavne i nezakonite rabote, izvući ono što je dobro (najbolje), ispričati se, resetirati i restartati, da bi se bez većih tereta, krenulo naprijed. Pogrješna je doktrina, filozofija i stavovi, da je svaki onaj tko nije u HDZ-u, tko ima nešto protiv stranke i njenog čelnika, nije domoljub i nije pravi Hrvat. Što je to pravi Hrvat? Čime i po kome, to pojedinac upada u ovu kategoriju?  Tko je taj koji će napraviti tu procjenu i klasifikaciju? Je su li to oni koji su preko noći iz SKJ ili SK prešli u HDZ? Uz put se na brzinu krstili, primili sve sakramente, “ukrcali” se u prve redove na misli, u svim crkvama, naročito u katedrali i postali veći  rimokatolici od samog Svetog Oca Pape. Je su li to oni koji su iz bliže i daljnje dijaspore došli u Hrvatsku, pomogli formirati stranku, vladu i vlast, te nam dijeliti lekcije kako voljeti svoju Domovinu, kako živjeti i kako doprinositi rastu i razvoju zemlje, koju su pomogli opljačkati, u kojoj su postali bogataši, uz naše “domoljube” koji su se u Domovinskom ratu i poraću  na brzinu, enormno, bezobrazno, beskrupulozno i netransparentno obogatili, svrstavši se u poželjnih 200 bogatih obitelji, koje bi na bilo koji način željele vladati Hrvatskom. Nije važno tko je to. Njihova teorija, logika i praksa, ne određuje i ne daje nikakav temelj za određivanje hrvatstva bilo kome. Veliki, pravi Hrvat je svaki onaj čovjek, koji ovdje živi i radi, u skladu s ustavom, zakonima, koji daje najviše od sebe, za sebe, svoju obitelj, društvenu zajednicu i za državu, a ne stoji i ne čeka, na ono što država treba njemu dati, u čemu i gdje mu treba pogodovati, učiniti ga podobnim i usmjeriti ga na uspon po političkoj i društvenoj ljestvici uspjeha. Nije lako i jednostavno prepoznati uspješnog, skromnog, sposobnog, obrazovanog i poštenog čovjeka, koji želi biti od koristi drugima, koji se želi žrtvovati. ali  grca u močvari punoj krokodila, koji se međusobno proždiru.

Te i takve močvare se pomalo prazne i čiste. Prostor oko njih se provjetrava. U balkanskim krčmama, uz cijuk cajki i urlike pevaljki, uz pečene volove, hektolitre piva, razne derneke, izbore miss, olimpijade u stilu bacanja kamena s ramena, izbor najjačeg bika u mračnim opskurnim privatnim klubovima, u konobama i podrumima, sa svježom ribom i morskim plodovima uz šampanjac, se radi sve manje izbornih lista, ne trguje se ispod stola i ne broji novac, aparatom postavljenim na šank. Došli su neki novi klinci. Njihovi principi, načela i metode rada su drugačiji, bez obzira gdje su, u političkim strankama, pokretima ili su neovisni. Ti i takvi “novi” klinci donose promjene, svuda, te i u državotvornoj stranci, koja se poistovjećuje s Hrvatskom.

Ankica Benček  

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezani članci

Tužeći Ružu Tomašić Pupovac priznaje da je četnik?

HF

Istina o Titinom logoru smrti “Jasenovac”

hrvatski-fokus

Čika Jova progonio kolege učenike

HF

Umjesto Stierove nastavlja se Šeksova paradigma

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...