Pojava ospica po teoriji urote

Hrvatska se ruši i preko nogometa u Rusiji i preko ospica u Dubrovniku

Zahladilo je pa je lakše i razmišljati. Odlučio sam se na tehnički gledano „klasično“ pisanje. Grafitnih olovaka imam pa sam si kupio šiljilo („šiljaru“) jer su mi se stara zatupila. Rijetko sam ih koristio. Većinom kljucam po tipkovnici pa sam se počeo osjećati kao djetlić. Promijenio sam eto ne samo „rod“ već i vrstu – deevoluirao sam daleko. To mi pravo naša Istanbulska dala, jučer je položena negdje u Europi kao dokaz da je na snazi. Lijepa ptica, radi k'o bušilica.

Ne znam hoću li se moći vratiti do papira i olovke. Pokušavam. Ide, još znam pisati. A o čemu? Rado bih o ospicama. More je događaja ali malo je lijepih. Uspjeli su čak i jedan od moguće najljepših, najatraktivnijih – nastup hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji – pretvoriti u strašilo. (Poslušajte govorenje prof. Lalića, te sramote za Fakultet političkih znanosti, u „Otvorenom“ 14. 6. 2018. pa će vam i „znanstveno“ sve biti jasno.) Da zanemarim sve njegove ostale pozitivne „širokopojasne“ učinke (ima naravno i negativnih, ali su u danim, globalnim, okolnostima slabiji, u vrijeme prvenstva svakako – drugi „narativ“) spomenut ću samo barem desetodnevni njime moguće potaknut rast famoznog BDP-a, ugostiteljstvo, pivo i dr., manje-više još i pod poreznom kontrolom. Tamo (država, svijet) „BDP“ je, da se ne lažemo veći od Boga, njegova ideologija vlada, a atakom na hrvatsku nogometnu reprezentaciju njegov rast se koči, smanjuje, usporava. Hrvatsku, kao „tu i takvu“ ne ću ni spominjati.

E sad kad bih bio, smatrao se (Istanbulska) amebom nitko me ne bi mogao uvjeriti kako je „timing“, uvremenjivanje presude Mamiću s početkom kratkih priprema nogometne reprezentacije, Svjetskim nogometnim prvenstvom, atakom na Modrića i Lovrena, uhićenja Mamića čak u BiH točno na dan početka Svjetskog prvenstva, na dan prve utakmice, slučajan. Taj se nije rodio. Na ovim stranicama mnogi su autori, od urednika Marijana Majstorovića pa do moje malenkosti godinama, koliko on traje, pisali o „slučaju Mamić“. O napadima na hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali i Dinamo, o huliganskim, namještenim, planiranim u tko zna kojim obavještajnim strukturama, uz pomoć tko zna kakvih u mozak udarajućih sredstava, uključivo i još neriješeni slučaj travnatog kukastog križa na Poljudu… i uvijek došli do jednog jedinog zajedničkog nazivnika, cilja: razaranja Hrvatske. Mamić je simbolički prvi korak prema reprezentaciji, pa onda dalje. Što se „slučaja Mamić“ tiče on se odavno mogao riješiti. Ali se planski drži „u pacu“ pa sustavno izvlači, malo „prozrači“ po javnosti i ovdašnjoj mediji, pa opet „u pac“. Normalno bi bilo da ga se odavno riješilo, pa ako je kriv, može i „za jaja“, pisali smo, ako nije – „idemo dalje“. Ali ne, on se ovako sustavno planski, kao u nekoj komunističkoj duploj „petoljetki“ pretvorio u još jednu ideologiju koja poput jahača apokalipse jaše Hrvatskom. I sad smo tu gdje jesmo. I „jašemo“ kamo jašemo.

Zašto su ospice "stigle" baš u Dubrovnik?

Ali zar na početku nisam naumio pisati člančić i ospicama? U moru sve samih ružnih događaja, sve gori od gorega, ružniji od ružnijega, stigle još i – ospice. Nisam nikakav stručnjak za medicinu, ne ću o tome ni slovca – zanimat će me tek pojava ospica, mjesto, vrijeme… Zašto? Ovako ću „načiniti“ zavjerenički, urotnički uvod, kao da nisam „odavde“ i kao da „ovo“ ne volim, štoviše – suprotno. Pa hajdemo. Ta se, mislim Hrvatska, trese, no gdje bi ju se još moglo „zveknuti“ pa da još posrne? Naravno – u turizam. Suviše je jaja stavila u tu košaru, turisti su plašljive biljke, osim onih „ekstremista“, „adrenalista“, penjača, biciklista i sl. Plaše se svega, bombi, morskih pasa, vatre, meduza… A tek zarazne bolesti neke. Planiram, a gdje udariti? Svakako u simbol hrvatskog turizma, a onda nema dvojbe: u Dubrovnik jer on je, i turistički gledano globalno – jednako Hrvatska. Čime?

Već duže vrijeme u susjedstvu, u Srbiji, Rumunjskoj, a možda i u još nekim zemljama, traje epidemija ospica. Broj zaraženih tamo se broji u tisućama, a donedavno je bilo i petnaestak smrtnih slučajeva iz svih dobnih skupina stanovništva. Zašto? Ne znam, ali mi je poznato kako su tamo i mnogi intelektualci, pa i liječnici, vodili, a možda i još vode kampanju protiv raznih cijepljenja s osnovnom tezom o njihovoj štetnosti po zdravlje djece i cjepiva kao uzročnika teških oboljenja koja traju onda cijeli život. Sve do strašne tvrdnje: „truju narod“. Takav pokret nije srbijanska specifičnost, svjetski je raširen, uostalom i u Hrvatskoj se primio donekle taj pokret anti cijepljenja. Nije on, naravno sa stajališta bijega pojedinca od totalitarne kontrole pojedinca od strane nečega; države-superdržave, globalističkih super strukutra, farmaceutske industrije… negativan, dapače, ali to je jedna druga izvanzdravstvena, politička i „ljuckopravna“ priča.

Kako bilo Dubrovnik je blizu izvora zaraze, a onda poznat mi je još i podatak kako je u Dubrovačko-neretljanskoj županiji najniža procijepljenost djece protiv ospica. Baš mi to ide u prilog, izgledat će slučajno i spontano i s razlogom pojava baš tamo, a usput će se malo dezavuirati i činjenica kako je baš Dubrovnik (Republika) davno izmislio karantenu i time dao važan doprinos svjetskoj medicini. Dakle, odabrao sam gdje je mjesto napada na hrvatski turizam. (Neki koji se trebali brinuti o ovakvim i sličnim pitanjima (sigurnosti nacionalne) mogu se slobodno zapitati zašto se ospice nisu najprije pojavile u Slavoniji. Tamošnji stanovnici i Hrvati i Srbi putuju u Srbiju, recimo u nabavke. Neki Srbi (Vukovar) putuju tamo-vamo, rade u Hrvatskoj, svaki dan. Putuju i naši trgovci s robom preko Bajakova, navodno se mlađarija ide opijati u Beograd… pa ništa, mislim od ospica. Kud baš pa po Dubrovniku.)

Kad sam odabrao mjesto ostaje mi još vrijeme. Bez dvojbe: početak turističke sezone, kako bi potencijalni turisti imali vremena predomisliti se. Oni ionako kad čuju „Dubrovnik“ povezat će ga s Hrvatskom, a kolika je udaljenost od Dubrovnika i Umaga ionako pojma nemaju. Ostaje mi još samo pitanje kako proširiti vijest da su „ospice stigle“. Za to nema ni brige ni problema, sve će učiniti ovdašnja medija, ona će to razglasiti, moji povjerenici vani sve će samo prenijeti. Jedino što mom planu ne će, vjerojatno, ići u prilog Svjetsko je nogometno prvenstvo, barem tamo, vani, jer ovdje smo pokazali kako se ono u Hrvatskoj pokušava medijski eutanazirati. Tako bi se to moglo kroz umjetno izazvanu pojavu ospica promotriti sa stajališta teorije urote. I daj Bože da tako i ostane; tek jedan uradak iz takve „košare“.

Mato Dretvić Filakov