Zanimljivi su ovi izbori – svi su u njima pobijedili, pa i oni koji su izgubili. Pobijedio je Božo Petrov i u Metkoviću, gdje je izgubio većinu u gradskom vijeću, a za gradonačelnika će se tek pripetavati u novoj „bitci na Neretvi“. To su pobjede! Prave pobjede uočio sam (zasad) u rezultatima u općinama Borovo, Markušica, Negoslavci, Andrijaševci i Gradište u Vukovarsko-srijemskoj županiji i u gradu Krku u Primorsko-goranskoj. Prvakinja je općina Negoslavci, sto posto za listu SDSS-a i 96,28 posto za načelnika Dušana Jeckova, isto SDSS, drugih lista i kandidata nije bilo. Drugo je Borovo i načelnik Zoran Baćanović (SDSS) s 93,42 posto, isto bez protukandidata. Treća je Markušica, sto posto glasova za listu SDSS-a, a 92,80 na načelnika Budimira Draču iz iste stranke bez protukandidata. Zatim slijede Andrijaševci gdje je pobijedio Damir Dekanić (HDZ, HSS, HSP AS) s 88 posto, te Gradište, kandidat Srećko Papac s 86,14 posto, dok je lista (HDZ, HDSSB) osvojila 100 posto glasova. U gradu Krku, gdje je bio jedan kandidat za gradonačelnika Dario Vasilić i pobijedio (čak u prvom krugu!) s 85,95 posto. Tko zna možda ima još sličnih rezultata. Ove pobjede manje „vuku“ na šerife, a više na Envera Hoxhu – teže prema 101 posto.
Pustimo pomalo šaljivu il' tugaljivu stranu izbora i vratimo se onome o čemu se najviše talambasa, dakle rezultatima u Zagrebu. Inače HDZ je na lokalnim izborima postigao dobre rezultate, a nema sumnje kako će ih u drugom krugu i poboljšati. Ali Zagreb, e po tim rezultatima harače mnogi, politolozi i ini analitičari, te naročito politički konkurenti, kao, riječ je o nekakvoj senzaciji i još koješta. A ustvari u Zagrebu ništa novo. Godinama, iz izbornog ciklusa u ciklus, od Sanadera, preko Kosorove, Karamarka do Plenkovića – isto. Dvije tisuće trinaeste kandidatkinja HDZ-a za gradonačelnicu, Margareta Mađerić (HDZ, HSP AS, BUZ, ZS, ZDS, HDS) osvojila je 5,51 posto glasova, a Drago Prgomet (HDZ) 2017. 5,60 posto, dakle skoro jednako – malo. Lista HDZ-a za Gradsku skupštinu 2013. (nositelj Andrija Mikulić) dobila je 14,72 posto, a Prgometova 2017. 11,95 posto. Znači s Margaretom Mađerić je odigrao neriješeno, a od Mikulića izgubio s 2,77 „punta“. Osim što je HDZ u Zagrebu zapušten poput kakvog desetljećima neobrađenog zemljišta, a aktivizam zagrebačkih hadezejaca nalik najkraće lijenosti, kardinalna Plenkovićeva grješka bilo je „kadroviranje“ Drage Prgometa za kandidata. Jer ako HDZ-ovi birači išta ne podnose, onda su to konvertiti iz njegovih redova. Nejasno je stoga zašto Plenković nije „dig'o ruke“ od Zagreba i prepustio gradskoj organizaciji cijelu izbornu igru, a još je nejasniji Prgometov politički mazohizam, koji, po svemu, vodi njegovu političkom kraju.
Sve je to još čudnije kad je i politički nepismenjak, bez kojekakvih anketara, mogao predvidjeti ovakve rezultate. Da se u to nije miješao, Plenković bi sada od toga mogao elegantno „oprati ruke“, ovako mu mediji i politički protivnici, pa i protivnici unutar HDZ-a, pripisuju ovaj rezultat i nanose i njemu i HDZ-u štetu bez koje su mogli biti. Ipak, najvažniji ovakav rezultat HDZ-a u Zagrebu znači kako se ovdje treba krenuti ispočetka, a ponajprije u radikalno aktivističko pomlađivanje stranke – sve ostalo bilo bi beskorisno.
Davor Bernardić je svoj postizborni govor održao kao neki govornik s konca šezdesetih na subnorovskom mitingu povodom nekakve partizanske obljetnice za, recimo, dobivenu bitku. Stvarnost je pak neumoljiva: on i SDP u Zagrebu gube rat. Kakav bio da bio HDZ je ipak imao kandidata za gradonačelnika, SDP čak niti to, a njegovu listu je potukla Bandićeva. Zanimljivo fenomenološki, kad se zna kako je Bernardić Bandićev „komsomolac“. Godine 2013. Bandić je SDP-ovog kandidata Rajka Ostojića „namlatio“ k'o vola u zelju. Kandidatkinja Mrak-Taritaš i HNS je ljevica? Budalaština, to su neki „šareni“ liberali neokapitalističke ideologije, šareni po kojekakvim ideološkim a u biti seksualnim „ljucko pravnim“ pitanjima, pri čemu im je klijentelizam ključ s kojim otvaraju i zatvaraju vrata u politiku i u politici. Biznis stiže ubrzo poslije. S tim nikakva socijaldemokracija nema veze, pa onda možemo zaključiti kako ovaj SDP (odavno) i nije socijaldemokracija, recimo po nizu proturadničkih poteza od dvije tisućite pa nadalje. Najbliži su trenutno soroš ideologiji, štetočinskoj prema svim identitetima, uključivo i „klasnom“. Ništa u njoj nije „za“, sve je „protiv“, a bez podrške, prilježne i lažljive medije, zapravo je ništa. I dakako profesionalnih internacionalnih udrugara pod kapom stranih službi i para službi i dotoka novca. Kakva kanalizacija i odvodnja! Ona bije kulturne uništavajuće bitke (Frljić npr.), sluđuje građane…
Bruna Esih
Mnogi računaju kako je postigla fantastičan uspjeh, a ma kakav bio bez Zlatka Hasanbegovića bio bi najmanje upola manji. Njezina kampanja u Zagrebu bila je ustvari kampanja za parlamentarne izbore, neka vrsta generalne probe za osnivanje stranke desnice. Rezultat nije baš senzacionalan već je na terenu pa skoro nepostojećeg HDZ-a u Zagrebu sasvim očekivan. Pritom, ma kako i koliko se oboje – i Esih i Hasanbegović – željeli otresti HDZ-a, to nije niti će biti moguće bez posljedica. Zlatko Hasanbegović je čak bio, doduše kratkotrajni član, Bruna Esih nije, nu oboje su u Hrvatski sabor ušli s HDZ-ove liste. Bez ma i privremenog boravka na njoj gdje su pobrali zavidan broj preferencijalnih glasova i na neki način vratili HDZ-u uslugu, za to ne bi imali nikakve šanse. Baš nikakve. Hoće li moći pokupiti s hrvatske političke scene te „elementarne čestice“ pravaške, koje se nikad nisu bile u stanju same skupiti na „hrpu“, već su se samo dijelile i dijelili su ih i s lijeva („udbaši“), a i iz centra ti isti, pa takvi medijski, a osobito njihove taštine i političke „veličine“, tek ćemo vidjeti. Kod njih se nazire i neka simpatija prema mostašima, a ti su budućnost gradili na razgradnji, a ne izgradnji, osobito HDZ-a.
U vrijeme ove kratke predizborne kampanje, uključivo i krizu vlasti nakon što je Plenković poslao mostaše doma, mediji su im tepali s ciljem da što više naude HDZ-u. Nu sada kad se i ako se budu pokušali organizirati slijedi im ostrašćena antipropaganda, najblaže rečeno. I da samo ona… Za opstanak, a kamo li napredak, trebat će im sve lukavstvo njihova političkog uma.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više