Aktovi Nevena Otavijevića

Osobitosti ciklusa aktova jesu djevojke, žene koje portretira

Zadarski umjetnik, slikar Neven Otavijević aktivni je pripadnik suvremene hrvatske likovne scene, iako njegov opus nije brojčano velik, ali je jasno definiran, precizno izveden, autorskog opredijeljenja  da se ne povodi ni za kim, opus uvjerljiv i dojmljiv. Temeljna karakteristika rada Nevena Otavijevića jest dugotrajno promišljanje o svekolikim mogućnostima slike, teme, motiva, formata. U tom procesu slikar nastoji prodrijeti što je moguće dalje, dublje, naravno svjestan činjenice kako će sraz, troboj, platna, boje i slikara, zacijelo dati posve nepredvidivi rezultat.

Dvije su teme vrlo bitne za Otavijevićev opus, akt i krajobraz. I akt i krajobraz prepoznatljivi su elementi likovnog djela ovoga umjetnika, naslikani u ulju, na raznim formatima, od manjih do velikih. Za ciklus aktova, slikar kaže kako on ne slika klasični akt, Žena je u njegovom atelijeru tema, koja u njemu budi želje za sve većim formatima (Plavi akt je dužine 1,5 metara).

Osobitosti ciklusa aktova Nevena Otavijevića jesu djevojke, žene koje portretira, nage su nositeljice magičnih moći, simbolika prostora je iznimna, one nisu obične, one su a tako i djeluju, čarobnice, Medeje i Kirke današnjih dana s moćima iz davnine i sjećanjima koje se zrcali u njihovim pogledima, u gestama koje nose mirise zaboravljenih dodira.

U ciklusu se posebno ističe BLUE NUDE, s hgorizontalno položenim nagim tijelom, koje se doima poput skulpture s očima od tame, ali privlačna, blijedo plavog poželjnog tijela, uz dva vertikalna cvjeta koja niču iz tijela, u potpuno mirnoj, gotovo umrtvljenoj kompoziciji, gdje bi i lahor vjetra izgledao poput udara i fijuka bure. Istaknute mistične oči, za koje ne znamo, možemo li kroz njih doprijeti do unutarnjosti polegnutog tijela ili su to samo zatvoreni kapci, da ne propuste svjetlost i ne probude uspavanu.

Sva naga ili polugola tijela obitavaju u nesvakodnevnom prostoru, što još više podstiče naše razmišljanje o njihovim tajanstvenim, čudesnim znanjima i snagama, o njihovoj ulozi koja traje od iskona, o čarobnicama koje traju i trajat će dok je čovjeka.

Slikar kreira svoje aktove oblikujući njihova lijepa i zanosna, mlada i vitka tijela, okružene znakovima, koje jedino one mogu protumačiti i reći nam ono što nam i ide. Zanimljivo će biti vidjeti kamo će aktovi odvesti slikara, kada je riječ o velikom formatu. Vjerojatno će se slikar okrenuti stvaranju vrlo složenih kompozicija s mnoštvom likova, među kojima ćemo ipak lako prepoznati ključni, inicijalni akt, od koga je sve i krenulo.

Miroslav Pelikan