Žetva u Hrtkovcima

Padaju prvi otkosi pšenice

Zorom ranom muške ruke bruse kose,

padaju prvi otkosi pšenice u ovom ljetu,

žene vlati srpom kupe, u naručju nose,

snopove vežu užem, koje od slame pletu.

Po deset snopova u jednu krstinu se slažu,

tako da je zrelo klasje zaštićeno od kiše,

to najsnažniji rade, stari savjetom pomažu,

na poljani je ljudi, žena i dijece sve više.

Prašina guši, oko lica dosadnih muha roj,

hladovine nema daleko u krug, sunce prži,

a košulju i široke gaće uz tijelo lijepi znoj,

svud ošlje bodu, za čarape se čičak drži.

U podne sa crkvenog tornja zvono se čuje,

vrijeme je za ručak, prije toga tihu molitvu,

gutljaj rakije, od prašine da se ne otruje,

iz torbe kosci slaninu vade, oštru britvu.

Do kasno popodne nastavlja se težak rad,

žeteocima žednim djeca nose hladnu vodu,

vrijedna su i ona, ne smeta im umor, glad,

dok stariji su tu, ne će nikako kući da odu.

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)