Nisu htjeli tiskati knjigu o stradanjima Hrtkovaca

U tadašnjem Nakladničkom vijeću NIU "Hrvatska riječ" bili su Tomislav Žigmanov, vlč. Marko Kljajić i Vladimir Čutura

 

 

Kao pripadnik hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i čovjek koji smatra da nitko ne smije šutjeti na nepravde, a posebice ne intelektualci, uz više drugih knjiga napisao sam 2013. godine i knjigu "Hrtkovci – Priče o sudbini jednog sela" (na hrvatskom jeziku). Knjiga je romanizirani prikaz poznatih događanja u Hrtkovcima početkom devedesetih godina prošlog stoljeća i autentično je svjedočanstvo onoga po čemu su Hrtkovci u cijelom svijetu sinonim za izgon Hrvata iz Vojvodine, jer sam u to vrijeme u svojoj roditeljskoj kući u Hrtkovcima štitio svoju majku od nasilnog progona. To je jedina knjiga o Hrtkovcima autora koji je svjedok (i sudionik) navedenih događaja, ali ju tadašnje Nakladničko vijeće NIU "Hrvatska riječ"(predsjednik Tomislav Žigmanov, članovi vlč. Marko Kljajić i Vladimir Čutura) nije prihvatilo i tiskana je u Hrvatskoj.

Branimir Miroslav Tomlekin

 

Jesenas sam, na poziv Nakladničkog vijeća NIU "Hrvatska riječ"(predsjednik Tomislav Žigmanov, članovi Davor Bašić Palković, Dragan Muharem, Mirjana Crnković i Jelena Dulić Bako) da autori šalju svoje rukopise, poslao rukopise za dvije knjige. Rok slanja rukopisa je bio 31. prosinca 2019. godine, ali do danas, uz više požurnica, nisam dobio niti odgovor da je Nakladničko vijeće zaprimilo moje rukopise. Tako su obje knjige trenutačmo u tisku u Hrvatskoj:

 

1. MARTINA, roman (190 str., jezik hrvatski).

Uz naslov romanastoje riječi Tina Ujevića: Ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoje bivše neznanje. Treba čekati deset, dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili.

A u recenzij piše: Da nije znatno manjeg opsega od slavnoga klasika, roman MARTINA mogli bismo mirne duše nazvati vojvođanskim Ratom i mirom. Branimir Miroslav Tomlekin kroz priču o novosadskoj Hrvatici Martini, njezinom suprugu Aronu, pripadniku židovske zajednice, te njihovim kćerima, zetovima i unucima ocrtava turbulentnu povijest multietničkoga vojvođanskog prostora u 20. stoljeću. Njegovi likovi tipični su predstavnici tzv. malih ljudi u kovitlacu velikih događaja, u vremenima u kojima je svako mirnodopsko razdoblje zapravo predstavljalo pripremu za sljedeći rat, uvijek i iznova strašniji od prethodnog. Trenuci sreće izmjenjuju se s neshvatljivim tragedijama, a ljubav se pretvara u mržnju nezamislivih razmjera. Prodrijevši duboko ispod koprene povijesti i službenih politika te progovorivši i iz vlastitoga bogatoga životnog iskustva, Tomlekin je ostvario provokativan i dojmljiv roman s jasnom porukom: naknadna pamet je uvijek samo krvava osveta vremena. Roman će mnoge oduševiti, no mnoge možda i naljutiti, ali je jedno sigurno: MARTINA nikoga ne će ostaviti ravnodušnim.

Roman

 

2. OTVORENA PISMA I. (220 str., jezik hrvatski).

Uz naslov je pjesma Zrno pijeska*, a na klapni knjige stoji ovaj tekst

Nova knjiga Branimira Miroslava Tomlekina OTVORENA PISMA I. je  rezultat deklarativno naglašenog isticanja demokracije, slobodne riječi i iznošenja mišljenja pojedinca i onoga što on na tom planu može zaista učiniti.

Naime, Tomlekin je, kao dugogodišnji aktivan član hrvatske nacionalne zajednice u Republici Srbiji, pokušao svoja kritička mišljenja plasirati u pisanoj formi u medije ove zajednice (prim. u Hrvatskoj riječi). Međutim, naišao je na pravi zid potpune blokade od struktura unutar zajednice, u kojoj sve manji broj ljudi, na kraju praktično jedan čovjek, drži sve konce u svojim rukama.

Tomlekin tada svoja "otvorena pisma"šalje na stotinjak relevantvih elektroničkih adresa, a vremenom ih počinje objavljivati i Hrvatski Fokus, tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja iz Zagreba.

Prva knjiga, koja je pred Vama, sadrži otvorena pisma napisana u razdoblju siječanj – rujan 2019. godine i na argumentiran, ali i na već poznati satirički način Branimira Miroslava Tomlekina, odražava stanje u ovdašnjoj hrvatskoj nacionalnoj zajednici, uz poziv da se takvo stanje mora promjeniti.

Rješavanje bunjevačkog pitanja u Vojvodini, koje inače već desetljećima stoji kao prioritetno u odnosu Zagreba i Beograda, ključno je, naglašava Tomlekin, i za, prije svega, normalne kulturne aktivnosti hrvatske zajednice u Republici Srbiji.

 

U pripremi je knjiga OTVORENA PISMA II.

 

*ZRNO PIJESKA

 

Samo sam zrno pijeska, nisam baš važan,

ali dokle god sam oštar i nisam još prašina,

ostavit ću, gdje god me bace, trag snažan,

jer mislim da je to ovoga života suština.

 

Šiljat, uletjet ću svakom neprijatelju u oko,

u grlu zastat ću da se nova laž ne dogodi,

cijev puške ubojica zaparat ću tako duboko,

da nijedno tane nikad više cilj ne pogodi.

 

Lopovima ću ulaziti pod nokte do krvi,

da im se za sva vremena zagnoje prsti,

u kožu svim nasilnicima, da umru prvi,

i zauvjek nestane svaki trag takvoj vrsti.  

 

U nos pokvarenim, ljigavim poltronima,

da im uništim mozak i to što je u njemu,

davit ću sve nitkove i probadati uši onima,

što ne čuju jauk i vapaj, tu nemam dilemu.

 

Još kada bi oštro bilo zrno pjeska svako,

sav smrad ovoga svijeta zatrpale bi dine,

ostale bi, kad đubre i blato nestane tako,

samo kristalnog pijeska beskrajne širine.

 

(iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)

 

Branimir Miroslav Tomlekin