U Hrvatskome Podunavlju moratorij je samo pet godina
„Prema podacima koje je Ustavni sud dobio od nadležnog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, iako je Odluka o moratoriju na hrvatsku povijest formalno prestala važiti, nastavljena je njezina de facto primjena, tako da su nastavnici na području ’hrvatskog Podunavlja’ nastavili raditi prema ’vlastitom’ programu koji su sastavili i predali u svojim školama, pri čemu su se pojedini i dalje pridržavali moratorija, a pojedini su selektivno obrađivali i najnoviju hrvatsku povijest“.
(Ustavni sud Republike Hrvatske,
odluka Broj: U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014.)
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
dr. sc. Miroslav ŠEPAROVIĆ, predsjednik
Poštovani,
Polazeći od poznata stekliškog načela: kako – naspram „iz tuđe” – svaka, pa tako i HRVATSKA NACIJA (u koju, kao politički subjekt, ulaze i narodne manjine) ima pravo pisati povijest „iz vlastite glave“ – tragom pobude Koordinacije Udruga Branitelja Zagreb (BASTION VUKOVAR), HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI U DIJASPORI (HAZUD) objavljuje
OTVORENO PISMO
crimen non faciendi – (no)pasaran
1. Glede zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma, što je podnijela Građanska inicijativa "Stožer za obranu hrvatskog Vukovara", USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE u svojoj Odluci – uz ino – potvrđuje točnost nekih, više nego alarmantnih tvrdnji podnositelja.
2. Naime, „u vrijeme mirne reintegracije 'hrvatskog Podunavlja' (1996. – 1998.), Republika Hrvatska je pristala na petogodišnji moratorij [1998.-2003.] o učenju najnovije hrvatske povijesti u školama na srpskom jeziku, pridonoseći tako integraciji srpske nacionalne manjine u hrvatsko društvo”.
3. Međutim, u istoj je Odluci potvrđeno: kako, uz paralelni (separatni) školski sustav – naime, zabacujući "nacionalno", promiče se "većinsko" i "manjinsko školstvo" – VLADA nije opozvala spomenuti moratorij (v. moto), koji se tako proteže sve do današnjih dana, tj. petnaest godina kasnije.
4. In concreto: „Naša [srpska – op. a.] deca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo naše udžbenike i izučavamo noviju istoriju na naš način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o 'domovinskom ratu' jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“ (Vojislav STANIMIROVIĆ). Sapienti sat!
5. Kao cijena „mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja“, na djelu je tzv. khuenovski model („država u državi“ – “narod u narodu“), poznat kao velikosrpski projekt „Srbi kao ključ“ (NATIO SERBICA CLAVIS), što ga je autorizirao Milorad PUPOVAC (1993.), inače, velikodušno prepoznat kao „ubojiti spoj politike i lingvistike“ (Branimir POFUK).
6. S tim u svezi – obilježen, kao notorni „zločinac za pisaćim stolom“ – PUPOVAC je zaglavni kamen (o)pozicijske koruptivno-klijentističke nomenklature koja, u ime ino– i tuzemnih centara moći, priječi završnu etapu nacionalno-političke integracije (NATIO CROATICA CLAVIS).
7. S obzirom na to – kao supremacijski „jamac poštovanja i primjene našeg Ustava“ (Jasna OMEJAC) – USTAVNI SUD je dužan (vidi: USTAVNI ZAKON O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE, članak 105, stav 1), što prešnije, upozoriti VLADU na spomenuti, više nego alarmantni „zločin propusta“ (crimen non faciendi).
8. Ukratko: riječ je o višegodišnjem derogiranju USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE i saborske DEKLARACIJE O DOMOVINSKOM RATU (2000.), čime se, uz očigledni „konstitucijski kaos“ (Ivan PADJEN), potirući nacionalno-državni suverenitet, dramatično destabilizira hrvatska nacija i društvo.
9. Sve u svemu, postavlja se pitanje: može li – usprkos spomenute (o)pozicijske koruptivno-klijentističke nomenklature (ista je nacionalno i društveno biće dovela na rub moralno-društvena i gospodarsko-demografskog ponora), kojega je „dogovorno“ birala – USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE zabaciti (i) svoj očigledni „zločin propusta“?
10. U svakom slučaju, neovisno o odgovoru (periculum in mora) – valja stekliški ponavljati – došlo je vrijeme da – onkraj „iz tuđe“, hrvatski narod (uskoro i politički narod, tj. NACIJA) može pisati pisati povijest „iz vlastite glave“. Ni manje, ni više!
11. U tom će tada osloboditeljskom ozračju (posebice protežnom referendumskom pobudom NACIJA ODLUČUJE) – naime, „nacija je svakodnevni plebiscit“ (Ernest RENAN) – stekliški kazano, „ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali“ (Ante STARČEVIĆ, 1867.).
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više