Svjetlo u tami

Mramorne ploče

 

 

Možda je zauvijek

A možda i nije

Sanjam kako ključam

Doma svoga vrata

Osta stara majka

Izgubi i oca

I dali ću ikad

vidjet dragog brata

Kažu mi, ne,

nije to predugo

Iz rođene kuće

od kako sam poš'o

Na tu dugu stazu

u trnje zaraslu

Kojim putom kren'o

i gdje god bih došo…

 

Ma, pustite priče

One su nevažne

Upalite svijeće

neka vječno gore

To mramore more

cvijećem procvalo je

Al' ostaše humke,

ni svijeće ne gore…

 

Možda je zauvijek

a možda i nije…

Bog će valjda jednom

odlučiti smjelo

Te mramorne ploče

svjetlo su u tami

U tebi se mrijelo da bi se živjelo!!!

 

Vladimir Živaljić, Vukovar