Volim crtane filmove

Izložba Davora Gopca u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac' u Splitu

Samostalna izložba „Volim crtane filmove“ Davora Gopca, poznatog hrvatskog rokera i frontmena punk-rock benda Psihomodo Pop, otvorena je u ponedjeljak, 9. srpnja, u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac'. Osim kao glazbenika, splitska publika može upoznati Gopca kao likovnjaka koji se predstavlja s 20 radova inspiriranih maštom koja je dijelom temeljena na urbanoj pop kulturi, stripu čiju okosnicu prepoznajemo i u crtežu Walta Disneyja, kao i djelima predstavnika pop arta Andyja Warhola.

Gledajući Gopčev rad prepoznajemo naivnost i zaigranost te veselje likova smještenih u vlastitom  prostoru  autorovog svijeta prepoznatljive simbolike protkane unutar  urbane  gradske okolice. Donoseći svoj maštoviti likovni koncept pojednostavljenog „poznatog naslova“, ovom će izložbom u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac' autor dati publici priliku da ga upozna i promotri u paraleli njegovog osebujnog umjetničkog svijeta.

Davor Gobac nema formalno likovno obrazovanje već slika iz ljubavi i strasti te ima svoj prepoznatljiv stil koji se u mnogočemu razlikuje od stila drugih slikara. Njegove mazarije, kako sam naziva svoje slike, svoje nadahnuće pronalaze upravo na polju društvenih i umjetničkih fenomena šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Andy Warhol i Velvet Underground stoga predstavljaju tek prve u nizu mnogobrojnih i poznatih figura koje su oblikovale Gopčev osebujni likovni karakter. Njihov značaj pritom počiva prvenstveno na pionirskom povezivanju pop art elemenata kao slikovnih priloga i novih glazbenih pravaca, odnosno tadašnje alternativne i tzv. old school punk scene. Specifično prožimanje slike i zvuka u različitim inačicama popularne kulture prisutno je i na pojedinim ostvarenjima drugih, za Davora Gopca Psihomodo pop važnih, sastava poput 'Road to Ruin' i Acid Eaters' Ramonesa, 'Kill City' i 'Brick by Brick' Iggyja Popa ili 'Some Girls' i 'Voodoo Lounge' Rolling Stonesa, pri čemu s nekima od njih autor dijeli bliže, a s nekima dalje žanrovske svjetonazore. Osim neizbježnih pop art i punk-rock referenci, najčešće prisutnih tek na formalno-stilskoj razini, važan dio Gopčeve likovne slagalice čine i različiti animirani i strip junaci koji se iznova ili po prvi puta afirmiraju također tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Oni se kao prepoznatljiv dio američkog kulturnog identiteta pojavljuju i kasnije, pri čemu devedesetih godina proživljavaju vrlo specifičan oblikovni revival, djelomično zastupljen i na albumu Psihomodo Popa 'Tko je ubio Mickey Mousea' iz 1992. godine. Iako Davor Gobac na svojim slikama ne citira likove nabrajane u tamošnjem prvom glazbenom broju (Volim crtane filmove), dinamičnim siluetama i raznovrsnim marker-bojama pokazuje otvorenu privrženost prema klasičnom animiranom naslijeđu. Riječ je ponajprije o radovima Walta Disneya, Williama Hanne i Josepha Barbere, ali i njima bliskih epigona – u Hrvatskoj prisutnih na nekad iznimno popularnom Cartoon Networku.

„Po riječima kustosa izložbe Ivana Kokeze, u nepreglednom nizu asocijacija koje prizivaju Gopčevi 'animirani' radovi jedna misao ipak prevladava i objedinjuje dosad nabrojane elemente njegova likovnog izraza. Riječ je o djetinjstvu koje na realnoj i simboličkoj razini možda i najprikladnije definira prezentirani slikarski opus: na realnoj utoliko što autor rođen 1964. godine makar i samo formalno rekapitulira sebi bliske i drage životne epizode (kako su manjim dijelom spomenute ranije), a na simboličkoj utoliko što prikazani eksterijeri i likovi odišu autentičnim slikarskim doživljajem. Gopčeve eskapade, naime, na maštovit i zabavan način recikliraju visoko urbanizirane i otuđene zone odrastanja, formirajući zaigrane i nesputane te nerijetko humoristične i buntovne krajolike pune života. Tako se pod slojevima tek površinski rasvijetljenih i međusobno bliskih utjecaja kriju nekonvencionalna i dječjim zanosom ispunjena slikarska načela.“ (kustos Ivan Kokeza)

Izložba ostaje otvorena do 19. srpnja 2018.

Nives Matijević