Uz vatrene i Dalića, najveći pobjednik je Mamić

Nepravomoćna osuda Zdravka Mamića je meta kojom je promašeno sve što je ostvario u našem nogometu

Iz susjedne države Zdravko Mamić prati kako američki predsjednik Donald Trump s osmijehom prima dres od Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i čestita Hrvatskoj na plasmanu u finale SP-a. U dresovima, ne kockastim, dizajniranog hrvatskog grba zasjeda Vlada R.H., a predsjednik Sabora i premijer su se, bez Janice Kostelić iz Državne uprave za šport pojavili kao javnici bez svoje tajnice u dresovima koje nose zahvaljujući uspjehu kojeg su dugo, dugo pod nemogućim uvjetima vodili pok. Vlatko Marković, Zorislav Srebrić i Zdravko Mamić, a ostvario ga Zlatko Dalić s momčadi kapetana Luke Modrića svjedoka montiranog procesa u kojem je Zdravko Mamić nepravomoćno osuđen za djelo zločinačkog udruživanja, a izjava Luke Modrića dovedena u pitanje vjerodostojnosti. Za naše je pravosuđe sučeljavanje nakaznim likovima AGITPROP-a zločinački čin jednako kao što je uloga naših medija i navijačkih udruga domoljubni čin  zbog kojeg naši izabranici kaznama FIFA godinu dana nisu odigrali kvalifikacijsku utakmicu pred svojom publikom-svastika im materina.

GLAVNI TVORAC USPJEHA U RUSIJI – Zdravko Mamić

Zar je moguće da se danas svojim prosvjedom nije pojavila ni jedna, zar navijačka udruga? Kako to da mediji što su sudjelovali u osudi HNS-a jednako sudjeluju u euforiji završnice SP-a?[1] Je li dio društvenih portala samo u snu iz kojeg će se probuditi čim dobiju priliku vrijeđati nacionalni korpus jer ne drže do države onoliko koliko žale za izgubljenom.

Nogometnoj vrsti, Zlatku Daliću sa stručnim stožerom i logistikom HNS-a, pripadaju zasluge za plasman u finale SP-a u Rusiji. Samo neka nitko ne kaže da u uspjeh nije ugrađeno razdoblje u kojem je, do nepravomoćne osude, Zdravko Mamić bio HNS-ov gromobran od medijskog nasilja i divljanja navijačkih udruga što su izgredima i provokacijama dovodili do ekscesa na granici ispadanja iz kvalifikacijskih sustava za nastup na SP-u i na EP-u. Ispadima i provokacijama nacionalističkih sadržaja bili su spremni žrtvovati reprezentaciju samo da bi u uspješno vođenom HNS-u došli do pozicija s kojih se, to vidimo danas, ignorira nacionalna politika moćnog nogometnog tržišta u kojem je etabliran Zdravko Mamić. Kazne su bile drastične za ispade i provokacije nacionalističkih sadržaja čiji su kreatori do dana današnjeg ostali nepoznati.[2] Savez je zahvaljujući njima punio blagajne UEFA-e i FIFA-e. Nije li to, s današnje točke opservacija, uvjerljivi dokaz da su službe za red i mir iz nekih, javnosti nedostupnih, razloga bile pasivne koliko su skupine izgrednika bile aktivne.  

Netko je rekao da ništa nije beznačajnije od jučerašnjih novina, ali i pisaca koji su koristili medijski prostor za linč HNS-a iza kojeg je stajao Željko Jovanović i, budi Bog s nama, Zoran Stveanović. Imali su golemu podršku nakazne kulture medija kojom je HNS obilježen „močvarom“ koju valja isušiti? Oblijepljen muljem  močvare i brojnim dopunama i izmjenama Zakon o športu tražio se način eliminiranja Zdravka Mamića; on je postao meta koju su gađali kako bi promašili sve što je stvarao od kluba do reprezentacije čiji su igrači bili kostur sudjelovanja na europskim i na svjetskim prvenstvima u posljednjih dvadeset godina. Danas se svi poistovjećuju nogometnim uspjesima. I zato pitam: tko je od naših političkih, gospodarskih i športskih stručnjaka u nogometu prepoznao tržišnu vrijednost nogometnog športa?  Tko je osmislio nogometnu školu u kojoj će se stvarati nogometaši za međunarodno tržište? Tko je osmislio i uspješno, iz nogometne sezone, stvarao sredstva za klub koji će deset uzastopnih godina biti financijski moćan i predstavljati Hrvatsku u međunarodnim natjecanjima? Tko je posredovao transferiranju naših reprezentativaca koji, kad ih transferira Dinamo, vrijede bar 30 posto više od odlaska iz bilo kojeg drugog kluba?

Tri četvrtine reprezentacije što danas na SP-u predstavlja Hrvatsku i baca publiku u trans zasluga je kriminaliziranog Zdravka Mamića. Nitko nema pravo osporiti činjenice, ali ni bilo čiju autonomnu menadžersku sposobnost. Zdravko Mamić je doveden do crte u kojoj se poslovni uspjeh nogometnog transfera kriminalizira i poistovjećuje legislativom i praksom domaćeg, a ne međunarodnog tržišta. Transferiranje nogometaša nije ugrozilo nacionalno gospodarstvo onako kako je osobno ugrožen poslovni i radni integritet Zdravka Mamića bez čijih veza izostaje kontakt s tržištem u kojem je dominirao kao osoba od posla, a ne od politike koja mu sudi i kojoj njegovi oponenti nisu do članaka noge. 

Izgleda da pravosuđe dijeli sudbinu naših banaka i medija. Da je NAŠE znala bi se mjera kojom se osuđuju propusti kojih je bilo u okolnostima pod kojima su transferirani svi igrači, a posebno Modrić i Lovren – zvijezde naše vrste na SP-u; oni su postali svjedoci montiranog pravosudnog procesa u kojem se nitko ne žali osim „apostola ćudoređa“ države suspektnog pravosuđa i upitnog gospodarskog morala)[3] o kojem ne brinu službe DORH i USKOK ustanovljenih da štite gospodarstvo i naša ministarstva, a ne naš nogomet koji je navodno nepolitička organiziranost. U danima slavlja i posvemašnje euforije nitko više ne omalovažava ulogu Davora Šukera. Ne spominje se Zdravko Mamić. Njih su dvojica prikazivani kao tandem kojeg bi se valjalo riješiti da bi politički i financijski neovisni HNS bio bliži zar piscima svastike? Nije zasluga HNS-a i njegove logistike što se Italija nije plasirala za SP u Rusiji. HNS nije zaslužan što je Portugal s Ronaldom napustio nastavak natjecanja i što se Njemačka nije plasirala u završnicu, ali budimo sigurni da je golemi nogometni uspjeh kojim se identificira nacionalna Hrvatska što je Argentina s Messijem, najboljim igračem svijeta, od Hrvatske poražena u prvom krugu i što se maksimalnim brojem bodova plasirala za nastup u završnicu SP-a.

Nogometna je vrsta pokazala nacionalno jedinstvo igrom kao i publika bodrenjem koje izostaje u politici ideološki destruirane države koju ne ugrožava Zdravko Mamić nego makroekonomska politika koja nema gospodarstvenike vrijednosti kojima u nogometu raspolaže Zdravko Mamić. Komične su, u kaotično zaduženoj državi, optužbe za zločinačko udruživanje? Pa kakva bi onda kvalifikacija pripala svim našim vladama s članovima obitelji, kaže li se, uhljebljenih u AGROKOR čijih posljedica  Vlada nije svjesna?[4]

Što su, k vragu, radile službe zadužene za kontrolu poslovanja našeg gospodarstva u kojem je kriminaliziranje i zločinačko udruživanje kvalifikacija koja vrijeđa ne samo Zdravka Mamića nego i one koji su ga takvim kvalificirali. Da nogometna reprezentacija nije ostvarila plasman u završnicu SP-a ne bi saznali duh, jedinstvo i masu nacionalnog korpusa kojeg je diljem domovine okupio nogomet! Dokazao je da narod diše drugim plućima od onih kojima dišu političke elite stvarane izbornim inženjeringom u kojem nacionalne manjine napadaju ono što nitko pametan ne brani. Nadalje, na SP-u u Rusiji nije zabilježen ni jedan eksces od onih na koje smo navikli kad hrvatska reprezentacija nastupa u inozemstvu. Kako to da građani svjedoče veseljem i euforijom koju su remetili, to je sad jasno, samo oni koji do nacionalne Hrvatske ne drže i koji mrze tuđe jer nemaju ljubav za svoje.

Bilješke:

Željko Mataja