Njemačka je postavila vojnu upravu u Srbiji u travnju 1941., kao i mjesnu upravu i policiju nadziranu od marionetske Vlade Milana Nedića, generala ex Kraljevine Jugoslavije. Tijekom ljeta njemačke vlasti su internirale veći dio Židova i Roma u zatvoreničke logore: Topovske Supe, Dedinje, Šabac, Niš, i još kasnije, Zemun (Sajmište) na drugoj strani granice, tj.u Hrvatskoj. Ubrzo su pokret partizana komunista i pokret srpskih nacionalista četnika vođen od Draže Mihailovića organizirali ustanak u Srbiji i Bosni koji je prouzročio znatne štete usred vlasti njemačke policije i vojske. Hitler je dao naredbu da se za svakog mrtvog Nijemca smakne 100 talaca. (uključuje naredba i Srbe u vojvođanskom Banatu koji je pripadao tada Srbiji).
Krajem ljeta i u jesen 1941. njemačke vojno policijske snage iskoristile su rečenu naredbu (direktivu) da unište sve muškarce Židove (oko 8.000 osoba), 2000 komunista i srbijanskih nacionalista, te prijeratnih demokrata (kojih?, o. prev.), i tisuću muškaraca Roma. Židovske žene i djeca su uhićeni i zatočeni u logoru Zemun u jesen 1941. Slijedeće zime Ured za sigurnost Reicha (tadanje države Njemačke) uvezao je kamion plina (jedan odjeljak hermetički zatvoren koji je služio kao plinska komora) u Beograd. Između ožujka i svibnja 1942., 6280 osoba bilo je umoreno, takoreći skoro sve židovske žene i djeca iz zemunskog logora. Time su Židovi u Srbiji prestali postojati, osim onih koji su se pridružili partizanima ili uspjeli sakriti.
HRVATSKA
U marionetskoj državi Hrvatskoj vladao je ustaški teror koji je posijao kaos. Zapravo na terenu su bile njemačke i talijanske trupe koje su vladale zemljom. Režim je ubijao i lovio stotine tisuća Srba stanovnika države. U seoskim područjima hrvatske vojne jedinice (misli na domobrane?) i ustaška vojnica palile su srpska sela i masakrirale pučanstvo, služeći se često torturom i nasiljem. Sveukupno od 1941. do 1942., hrvatske vlasti su pobile između 320.000 i 340.000 Srba iz Hrvatske i BiH. Do kraja 1941. oko dvije trećine od 32.000 hrvatskih Židova bili su pritvoreni u hrvatskim logorima Jadovno, Kruščica, Loborgrad, Đakovo, Tenja, Osijek i Jasenovac. U ovom posljednjem, koji se nalazi stotinjak kilometara od glavnoga grada Zagreba, ustaše su pobile između 12.000 i 20.000 Židova.
Tijekom dviju operacija, u kolovozu 1942. i svibnju 1943. hrvatske vlasti su prebacile 7.000 Židova u Njemačku, Nijemci su ih smjestili u Auschwitz – Birkenau. Oko 3000 od njih je izbjeglo deportaciju, najčešće jer su bili u braku sa ne Židovom, ili su uspjeli pobjeći u talijansku okupacijsku zonu. Općenito,talijanske vlasti odbile su ili su izbjegavale na zahtjeve za predajom Židova Nijemcima. Oni su izabrali okupiti Židove u logor na otoku Rabu, na Jadranu. Nekoliko stotina (Židova) je prebačeno na jug države (otok Lopud npr., op. prev.). Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943. Njemačka je zauzela talijansku okupacijsku zonu. Partizani su oslobodili 3.000 Židova sa otoka Raba prije dolaska Nijemaca i pomogli im da izbjegnu uhićenje.
Hrvatske vlasti su u potpunosti eliminirale romsku populaciju Hrvatske i BiH, što znači oko 25.000 ljudi, od toga između 15.000 i 25.000 u logoru Jasenovac.«
Ovakve laži dandanas stoje na mrežnim stranicama The Holocaust Encyclopedije, Holocaust Memorial Museuma iz SAD-a. Kada bi ovo bilo istina, tada bi samo Židova i Roma stradalo u Jasenovcu između 27.000 i 45.000, što je suluda manipulacija. Naime, ovo je ponavljanje velikosrpskih laži o pogibiji stotina tisuća Srba u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata. Prema ovome što je napisano, hrvatske su oružane snage pobile tijekom prve dvije godine rata, 1941. i 1942., između 320.000 i 340.000 Srba iz Hrvatske i BiH, što je najokrutnija laž i suluda optužba Hrvata. Prema lažnim izračunima bosanskoga Srbina i velikosrpskoga statističara Bogoljuba Kočovića (Sarajevo, 1920. – Pariz, 2013.) to bi značilo da su tijekom četiri ratne godine nestali svi Srbi u Hrvatskoj i BiH. To se također nikako ne uklapa u kasnije izračune samoga Kočovića da je ne cijelome teritoriju ondašnje Jugoslavije kroz rat, bolest, glad itd. stradalo oko 400.000 Srba, što je također najobičnija izmišljotina. Da je taj broj točan NDH bi od konca 1942. do kraja rata 1945. imala potpuni nadzor u zapadnoj Bosni i dijelovima Hrvatske u kojima su bili nastanjeni Srba, a nije.
Nakon svega na domoljubnoj hrvatskoj vlasti je da žurno uputi službeni državni dopis The Holocaust Encyclopediji, Holocaust Memorial Museumu iz SAD-a, da sa svojih mrežnih stranica skinu ove laži.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više