Možda pomogne Ivan Žilić iz Vareša

Ipak se kreće, ministri u akciji

Kao spas s neba iz srednje Bosne pojavio se milijarder Ivan Žilić iz Vareša i najavio da će „srediti“ Uljanik, Petrokemiju i Agrokor. Malo ga pretjera, ali takvi smo mi Bosanci, nema ništa na malo samo na veliko. Tako i kod iseljavanja iz BiH odmah polovica Hrvata odoše kao nekada ne svojom voljom. Ministar Zdravko Marić, koga sada iz razumljivih razloga svi napadaju, već je kontaktirao bogatog Bosanca iz Vareša, ali još ništa. Veći je problem ne Piruška nego Canjuga stekliš. Gdje taj uđe tu trava ne raste. Kada je već jagma predložio bih svome zemljaku ulaganje u gospodarenje otpadom kako u Zagreb tako i cijeloj Hrvatskoj.

Ivan Žilić

Žilić je inženjer i ne treba mu puno da vidi dobar posao za njega a za Hrvatsku pogotovo jer se sustav ne zatvara i samo 3+1 energane na otpad, zajedno sa HEP-om mogu spasiti Hrvatsku od kolapsa i „napuljskoga sindroma“. Podloge ću poslati ako bude interesa i tako izbjegnemo sramotu i ekološku blamažu koja nam prijeti. Tu nisam spomenuo opasni otpad koji također treba riješiti, ali nadležno ministarstvo to ne uzima u proceduru i nije im hitno. Hitna je jedino nabava tisuću vozila, i tu se ministar Davor Božinović iskazao promptno, uplatio 200milijuna, samo da je dodao koje vozilo Hitne pomoći ne bi nam djeca i starci umirali čakajući tim T1 i T2 što god to značilo.

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, inače pravnik iz ravne Slavonije, sigurno nije vidio neki dan plač vinogradara iz Vrgorca koji nemaju kupca za prvoklasno grožđe po 5 kuna, a ja sam plakao u Lošinju kada sam u Lidlu i Konzumu kupio grožđe iz Italije i Španjolske po 23 kune. I kiselo i žilavo. Plakala je za grožđem iz Vrgorca cijela Hrvatska osim Tolušića koji to ne rješava kao niti mlijeko koje propada jer se uvozi mliječni prah iz EU-a i pretvara u trajno mlijeko koje niti mačke ne će piti. Od 700 milijuna litara godišnje pali smo na 400 milijuna litara. O voću i povrću ne ću zamarati pučanstvo ali se zato Slavonija iseljava, a ostaju sela pusta i zemlja neobrađena. Tko o tome brine? Tolušiću, molim odgovor!

Ministar Darko Horvat je nešto prelomio, još ne znamo što, ali se radi o Uljaniku koji nema za plaće i 3 maj u Rijeci koji je posudio Uljaniku pa sad oni nemaju za plaće. Ta tri glasa u Saboru će nas navodno koštati 3+36 milijardi kuna jamstava za brodove koji su napravljeni ali ne na vrijeme i ne s dobitkom nego s gubitkom. Radni narod će to nadoknaditi da ljudi mogu dalje raditi i naručivati brodove bez zarade. Važno je da su ljudi zaposleni i obitelj ne mora brinuti za hranu, režije i kredite. Taj posao je nekada radio Ivan Vrdoljak iz HNS-a s Ankom Mrak Taritaš i to što su oni kao ministri prelomili trebat će stotine tona betona i armatura i brda novaca da se prelomljeno učvrsti. Tu su sada Ivan Žilić i Danko Končar koji će pomoći oko plaća. Tko bude brži dobit će 300 ha zemljišta za apartmane, hotele i slično da bi pokrio svoje troškove i nešto zaradio. Končara su Cetinski operušili, Ivana Žilića sumnjam da će. Istrani mudro šute i čekaju novi mandat. Svi već imaju uvjete za saborsku mirovinu takozvanu povlaštenu. Volio bih znati koja je to budaletina predložila. 

Drugi ministar koji se zaigrao je Marko Pavić oko mirovinske reforme koju bi mijenjao i ne bi i rušio stupove kao što sad ruše dva već zabijena za Pelješki most, dok je Ivo Sanader požurivao građevinare. Izbori idu, a novca niotkud.  Političari novca obično nemaju a radnici i strojevi stoje i čekaju. Sada su bolja vremena, EU daje novce a mi gotovih projekata nemamo, osim Bandićevih obećanja i fontana. Godine 2007. je obećao dva mosta, jarunski i na Bundeki i rekonstrukciju Mosta mladosti. Prošlo je 11 godina i sada pred izbore idu nova obećanja, ludom radovanja. Za sanaciju deponija u Jakuševcu niti jedna „hrvatska banka“ nije odobrila kredit, a te banke smo mi konsolidirali za 70 milijardi kuna i prodali Talijanima za 5 milijardi. Dobar posao, neki i danas tvrde. Borislav Škegro!

Vratimo se Paviću, ministru mirovinskoga sustava. Tu se bije „kosovska bitka“, puno je zvanih a malo odabranih, kako god naprave ne će biti dobro umirovljenicima. Jedina svijetla točka za njihov život jest ponuda da čiste apartmane domaćim mini tajkunima, možda i pranje /peglanje. Neka poduzetna žena direktorica nabave u Konzumu. Sada je sve jasno. Jedino mi nije jasno, na Knežiji je bio golemi Konzum, srušili ga prošle godine i napravili novi samo stavili tablu Interspaar; iznad još 5 ili 6 etaža oko 200 stanova po 2300 eura/m². Tko li je to drmnuo za vrijeme „čerupanja“ savjetnika sam Bog i Ramljak zna, pa neka kaže, što će tamo Spar ako imamo naš Konzum.

Ministra Pavića poznam iz udruge SLAP gdje je bio predsjednik ali sada upao u bitku gdje su mnogi kapitalci polomili proteze a država bacila oko na 40  ili 70 milijardi kuna iz drugoga mirovinskoga stupa koji više nema niti jedna država osim Hrvatske. Tu smo prvi u EU-u i najgori. Sve hrvatske banke koje nisu htjele dati kredit za sanaciju deponije u Jakuševcu sada su u igri i vrlo aktivni. Tu cure novac i bonusi. Lipa k'o salate. Kako će mali ministar Pavić završiti ne znam niti mi obični ljudi razumijemo što rade i na što će to ispasti. Dobro ne će biti. Inače, osim ministra Pavića imamo i velikoga Antu Pavića, nije ministar ali je bio direktor Zagrebačkoga Pročistača otpadnih vod, što je bolje nego biti direktor banke. Nijemci su dobili najbolji posao u svojoj povijesti a Zagreb i Miki najgori. Tu ćemo mi Zagrepčanci popušiti, popiti i platiti oko 14 milijardi kuna za koncesijsko razdoblje od 28 godina, a polovica je već istekla. Stalno čekam nekoga spasitelja da to zaustavi da nam Nijemci ostave pročistač. Sa 7 milijardi bi napravili za njih staračke domove hospicije sa pet zvjezdica, saune, sale za masažu, jakuzi…, sa i bez eutanazije i pogled na novi nacionalni stadion za prvake svijeta (Francuzi to nisu jer nas je Argentinac prevario).

Još nešto sam dužan napisati i građane Zagreba informirati. Zagrepčani su sav kredit za sanaciju deponija otplatili jer smo dobili dopuštenje od Grada da naplaćujemo 50 eura po toni za svaki otpad dovezen na deponij. Kako je otpada oko 300 tisuća tona godišnje, po 50 eura to je oko 15 milijuna eura ili oko 100 milijuna kuna ili kroz 10 godina 1,2 milijarde kuna. I više nego dovoljno za otplatu kredita a kamate su bile vrlo povoljne – oko 4 posto! Mala zločestoća je nakon što je kredit otplaćen, Grad je dalje naplaćivao ulaz otpada na deponij, a nije trebao – mislim da i sada naplaćuje. To je bilo jače od njih zapravo njega. Ministar za ekologiju i energetiku Tomislav Čorić, doktor ekonomije, polako ulazi u problematiku i sazrijeva. Prvo u Slavonskom Brodu, sada u Zagrebu. Zna da mora ići sa HEP-om i energanama, a ne smije reći jer će Dobrović i Most i Zid odmah skočiti, a udruge se derati. Drugoga rješenja nema. Možda pomogne Ivan Žilić iz Vareša i Stjepan Nikolić iz Zenice i Zagreba.

Stjepan Nikolić