Obične i neobične riječi

Naše hrvatsko bogatstvo

 

 

OBIČNE I NEOBIČNE RIJEČI

 

 

blato – izmet

bricana –brijačnica

doktoraja –ambulanta

drkolc –glačalo na ugljen

isodak– izlazak

jutroklik –proljev

karapampula – slatka kuhana rakija

kišobrela –kišobran

kolače– okomito

krmokolja– kolinje

kuca – kuja

kučka – kuja

kukavština – kukavičluk

kuluk– težak prisilni rad

legom – ležeći

liposlovac– vješt govornik

lipostvoran–  skladnog stasa

mahom – odmah

odjevalnica – prodavaonica odjeće

pedagogički –pedagoški

podvala – umetak

raskošje– raskoš

rasprd –razlaz

smiraj – suton

spašen –normalan

sporad– radi, zbog

staroga– starac

stoputslatko –saharin

svojština– vlasništvo

štita– kišobran

 

NAŠ HRVATSKI

 

 

Kad učeni Hrvati prisiljavaju nas nedoučene služeći se tuđim riječima

dok svoje materinske odbijaju, nisu li to tihi unutarnji neprijatelji u kulturi, koji djeluju pod okriljem demokracije i domoljublja. U stvari to su „veliki Hrvati“, vlastnici, plaćenici, koji ne čuju, ne vide, ne razumiju, a razlikuju se od malih ljudi i običnih žena, raznih amatera, znanih i neznanih neznalica, nadobudnih promicatelja i hrvatskoga.

 

 

NAŠE JEZIČNO BOGATSTVO I SIROMAŠTVO

(Za Hrvate koji više vole tuđice nego Hrvatice)

 

 

šokirati (se): ganuti se, iznenaditi se, odjenuti se šokački, osupnuti se, onesvijestiti se, slediti se, sablaznuti se, utrnuti, uplašiti se, ušutjeti, uzbuditi se, užasnuti se, začuditi se, zalediti se, zapanjiti se, zaprepastiti se, zanijemiti, zamrijeti, zgranuti se, zgroziti se, i druge po potrebi.

 

 

NEVJERNI VJEROVNICI

 

 

Biti za je pametnije, ali je protiv zanimljivije.

Bio konj, tovar ili bik, samo da mu se nekako dočepati državnih jasala.

Bolje je i štrajkati nego pričati o ustašama i partizanima, zabavnije je.

Da nam se vrati socijalizam svi opet bili mladi.

Dobro je dobro zgriješiti, nego loše griješiti.

Dok jedni provociraju, drugi izazivaju, pa nam nije dosadno.

Doktori su i protiv Hipokrata što im brani baviti se onim što ne znaju i protiv  Kulundžića, nego bi i oni htjeli biti makar kakvi miniministri.

Država pomaže dobrostojeće, a crkva dobroležeće.

 

Hajduk ne stoji loše na tablici, samo ju treba obrnuti tumbe.

Hajduk se ozbiljno reformirao – od bilih postali crni.

Hoće li po kulikularnoj reformi smjeti krave i bikovi stanovati u istoj sobi?

Hrvati razgovaraju, a komunjare komuniciraju, a propovjednici uče pameti

Hrvatima je tata, a Talijanima papa.

I u Splitu ima branitelja, ali su torcideri.

I Vlada i oporba složno dižu ruke: jedni kao znak za, a drugi protiv.

Je li zemaljski svetac onaj koji zna i vjernike varati?

Kad bi sva oporba dobila vlast, gdje bi nam bio kraj?

Kad su se mogle vinkovačke Šokice, i neke sevdalinke, zašto se ne bi i petrinjske ojkače malko izritale?

 

Kad se jake stranke slože (SDP i HSS) i olovo plivat može.

Kako to da i naši predsjednici: Države, Vlade i Sabora ne nose sunčane naočale na tjemenu kao drugi?

Koji žale skupljače plastičnih bočica po kantama i oni koji vam žele sve najbolje u novogj godini – isti su.

Lako je ministricu srušiti, teže je doznati kako je to postala.

Lijepo je vidjeti ministre kad složno dižu ruke, to je opoziciji zanimacija.

Može li i farma biti firma?

Može li strančica s 0,5 % izbornih glasova rušiti ministre redom? Kako ne.

Najbolje prolaze siromašni i besposleni koji imaju kompjuter ili pametni mobitel.

 

Najvažnije je ministarstvo mentalnog stanja nacije koje nam i nije baš, ajmo reć – neophodno.

Navodno sestre nezakonito umjesto doktora daju injekcije i vade krv.

Navodno sveci i svećenici nisu isto.

Neka nam pjeva, ako pjeva, tko hoće samo da ne plače, rokče ili dreči.

Neki neke mrze što ne znaju mrziti.

Neki bi, ali ne mogu, i povijest kastrirali.

Neki se Slavonci diče inatom jer znači prkos, kapric, truc.

Nekoć brodogradnja, sada brodogrdnja.

 

Nekima ljetna stanka traje bez prestanka, a nekima malo previše.

Nije jasno zašto ne štrajkaju djelatnička i intelektualistička stranka.

Od najbitnijeg ipak je važnije da ima tko štrajkati, štrajkovati i štrajkirati.

Papa je nekima otac, a nekima oćuh. Zavisi.

Portoparol je najnoviji i najmoderniji hrvatski naziv za gromovnika ujedinjene oporbe i opozicije.

Prosvjedi su, ali samo u Zagrebu, najatraktivniji i najzabavniji.

Ruke peru oni kojima nisu čiste, a prste umaču samo neki.

 

Skupina zagrebačkih i splitskih navijačkih siromaha već je privatizirala Dinamo („Dinamo – to smo mi“) i Hajduka („Hajduk je naš“). Znači, Dinamo će konačno biti prvi, a Hajduk barem drugi.

Strašno: Pa ovaj je njihov Trump više na našoj TV nego naš Ćiro.

Smije li i vlast narodu postavljati neodgovorna pitanja?

Tko je taj bik koji se jako derao kad je ministar posjetio farmu? To je njihov gromovnik u fušu.

Unatoč zabrani osječki komarci negostoljubivo i dalje napadaju gostujuće igrače i navijače, a domaće samo mušice.

Uljanici bi se mogli baviti turizmom koji je isplativiji i lakši.

 

Uz najbolju volju papa ipak ne može baš svima biti otac.

Zna se da najduže štrajkaju penzići, i nikom ništa.

Zašto i ministrica kukurikularnu reformu naziva kurikulna?

Zašto je Slavoncima zahod zavod?

Zašto neuki bivšeg ministra uspoređuju sa Čika Jovom koji je bio pametan.

Za vas se nekoć brinula socijalistička, a sada se za nas skrbi samo socijalna  služba na čelu sa socijalnim djelatnicama.

 

Martin Jakšić