Žrtve kapitala Bože moj, kad hijene navuku domoljubni plašt Pa naivnom puku počnu baršunastim glasom siktati Kako mi Hrvati imamo unikatne umotvorine. Bog nam je podario rajske vrtove i plavetno more A sami biramo političke elite i oca Domovine. Taj isti puk sumnjičavo vrti glavom i pita se: „Što su nam iznjedrile te hrvatske umotvorine?“ Naravno ništa, osim pustih ognjišta, jada i bijede, Čopora zombija koji okrenuše Bogu i narodu leđa I bezglavo kroz pustopoljine svoje idole slijede. Kao civilizirano društvo Nekih bih se svojih umotvorina trebali itekako sramiti A ne da ih podobni prezentiraju kao ponos i čast. Osobito onih koje izazivaju prezir i jad, Kad krene bjesomučni stampedo na kapital i vlast. Tek kad smo se osamostalili pale su maske. Eksperti su dijagnosticirali opake političke anomalije. Vitezovi evoluiraju u bjelosvjetske klaune i sluge. Nacija je duboko inficirana kancerogenim virusima, Samouništenja, korupcije, egzodusa i bijele kuge. Ili ćemo se što prije probuditi iz učmalosti i sljepila, Progledati i gromoglasno do neba zagrmjeti Dosta je više tog hrvatskog unikata i umotvorine! Ili ćemo svi skupa skončati kao gologuzi podstanari U pustim razvalinama vlastite Domovine. Pejo Šimić (iz zbirke U njedrima nade)