Novi ciklus slika Nevena Otavijevića

Otavijevićev akt je vrlo otmjen, privlačan, izrazitih atributa ali i istodobno nedvojbene pripadnosti prostoru, okolišu…

Slikar Neven Otavijević, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik iz Zadra, autor je vrlo decentnog opusa ulja. Izlagao je više puta samostalno, vrlo zapaženo. Ovih se dana susrećemo s nekoliko novih uljanih slika, koje su rezultat uspješnog kontinuiranog rada u atelijeru, u ne idealnim slikarskim uvjetima.

Otavijević ostaje vjeran svom izboru , izrazitom ali i profinjenom koloru, u tretiranju motiva krajobraza u koji je vrlo vješto, suvereno utkao figuru akta. Jedno prožima drugo. Priroda se pretače u obrise tijela. Lijepa nagost izranja iz krajobraza. Riječ je i o dvojnosti bića i nature, riječ je i o univerzalnosti jednine.

Otavijevićev akt je vrlo otmjen, privlačan, izrazitih atributa ali i istodobno nedvojbene pripadnosti prostoru, okolišu u kojem se nalazi i kojem pripada. Vrlo neobična kombinacija koja nameće pitanje, što je prvo, akt ili krajobraz? Ili je ipak riječ o različitim pojavnostima prirode, okoliša, svijeta oko nas.

Čisti, neprijeporni dijelovi krajobraza u potpunosti pripadaju prepoznatljivom rukopisu slikara, skupina sukladnih ploha boje, koje nastavaju i druge slike iz novijeg opusa, čineći čvrstu pozadinu, temelj na kojem se uzdiže nekoliko vitkih stabala, koja su vrlo vjerojatno do malo prije nalikovala tajanstvenoj skupini zatečenoj u veseloj vilinskoj igri, četiri mlade djevojke opijene plesom. A sada su to izvijena, poput zanosnih tijela, tanka stabla u mističnoj šumi.

Dosta često, Otavijević slika propeto, izvijajuće drveće, portretira ga i doista, svako njegovo stablo ima neku svoju posebnost, drugačije je, reklo bi se, kako su ta stabla slična ljudima i nose njihove karakteristike. I kada slika grad, prazne ulice omeđene sačuvanom i zanimljivom arhitekturom u sličnom kolorizmu, s ponekom figurom koja promiče, ne možemo se oteti dojmu, kako su i slike gradova i prirode i aktova obilježene specifičnim, nečujnim mirom, tihim skladom nenarušenih relacija. Otavijevićeve slike nose obilježje mira, harmonije, tihog sklada, nježnog ali uočljivog kolora, ponekad i pritajene ljepote.

Miroslav Pelikan