Hrvatski Fokus

Od nikoga nisam čula da je Penava pokvareni arivist, nepošten, neiskren, dvoličan…

 
 
Prema općoj definiciji “Politika jekolektivna djelatnost usmjerena k donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice”. Mi bismo laički rekli: politika je umjeće mogućeg, štogod to značilo. Kinezilologija je znanost o kretanju. Uzmeno li u obzir sintagmu “panta rhei” (grč.: sve teče), sve se mijenja, ništa na svijetu nije nepomično i stalno, što se pripisuje grčkom filozofu Heraklitu, možda bi ova dva pojma iz naslova mogli povezati, pri čemu bi morali mimoići znanost. To je malo šira i dublja tema, pomalo filozofska. Za ovaj moj napis nije potrebna, a kamoli nužna. 
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/10/12243210_421991277995338_6634562331717613439_n.jpg
Meni ta dva pojma za sada povezuje aktualni vukovarski gradonačelnik gospodin Ivan Penava. On je naime, za one koji nisu znali profesor kineziologije, difovac, fiskulturnik, kako bi nekada rekli u školi i zbornici. Bili su to uglavnom zgodni dečki, onako na oko, uz časne izuzetke. Možda smo ih podcijenili. Činilo se, onako na prvu s platforme PMF-a, da se baš ne bave znanošću. Vremena su se promijenila i ništa više nije kao što je bilo, mada mi se čini da je ponekad bolje ostati u struci, a ne se petljati u ono što je danas ovako, sutra onako, utilitarno, promjenljivo, nestabilno, nesigurno, nekonzekventno…,  ne u smislu Heraklitove izreke, već u smislu ostanka i opstanka na vlasti. To vrijedi za mnoge stručnjake koji su se politkom “udesili”, a da toga nisu bili niti svijesni, kao na primjer poznati liječnici, specijalisti i sveučilišni profesori, makar bili Matani i njima slični. Gospodin Penava tima i takvima nikako nije niti približno sličan. Nisam nikoga čula da je rekao kako je Penava pokvareni arivist, nepošten, neiskren, dvoličan, licemjeran, ulizica, uhljeb…, već sposoban, pošten, iskren i domoljuban mladi čovjek, kojega boli nepravda i čini sve da nepravde bude što manje, kao i das mo svi pravno jednaki. Ne vjerujem, da je naivan. Iako nema dovoljno političkog iskustva, neokrnjen je prešao mnoge Scile i Haribde, sve do ovog “prosvjeda” koji  navodno nije bio prosvjed, već  upozorenje nadležnima, naročito onima gore, kako je previše vremena prošlo a ratni zločinci u Vukovaru nisu sankcionirani, zbog čega je gotovo nemoguć život u tom gradu, jer je neshvatljivo, nenormalno, suludo i sramotno po državu, da se zločinac i žrtva susreću svakodnevno, na svakom koraku, kao da nikada ništa nije bilo. Dapače, zločinca se ne smije niti krivo pogledati, dok se mnogi od njih svojim žrtvama bezobrazno cere u lice. Pritom se čovjek zapita: Zar je to možda bio uvjet mirne reintegracije i opće abolicije? Ako je tako, onda bi se to moralo znati.
 
Gradonačelnik se s tim susreće svaki dan kao i s upitima, prigovorima, očekivanjima i nadanjima mnogih svojih sugrađana čiji su najmiliji nestali, ne zna im se za grob, a  zna se ime i prezime ubojice.
 
Gradonačelnik je ovim okupljanjem cijele Hrvatske, ponovnim oživljavanjem pojedinih zločina, svekolikom patnjom, neizmjernom boli i nezacijeljenim ranama, svakodnevnoj napetosti, izloženosti određenom  strahu, tinjajućoj mržnji, unutarnjem porivu za osvetu i odmazdu, htio upozoriti cijelu javnost, kako priča s Vukovarom i oko njega nije gotova, kako su zakazale sve nadležne institucije po tim pitanjima, kako sve teče presporo i nedovoljno je učinkovito. Sve je to u redu, kad mi ne bismo bili mi. U svemu vidimo zavjeru i ne baš dobre namjere, pogotovo kad osobno ili stranački na nečemu želimo poentirati. Po nekima ovo je bio implicitni udar na vladu, odnosno premijera Plenkovića. Baš kao u sve ostalo tako i ovdje, naglašeno, napadno i bespotrebno su uključeni branitelji, što nije časno, pošteno i pomalo je sramotno. Koji građanin, a kamoli hrvatski branitelj bi imao što protiv plemenite i časne namjere gospodina Penave? Čim se o tome počelo spekulirati i filozofirati, počelo se sumnjati, svakim danom sve više i sve jače. To nikako nije dobro, pogotovo za gospodina Penavu. Bio je to maraton, trka s preprekama, desetoboj… unaprijed izgubljena utakmica, sasvim svejedno je li dogovorena ili uistinu igrana, ukoliko je imalo bilo usmjereno protiv premijera Plenkovića, ne zato kako Penava reče, što je Plenković najbolji premijer do sad u Hrvatskoj, već zato što je premijer, kakav god bio.
 
Ljudi su u stvari, u većini, velike kukavice, neiskreni uhljebi, pragmatski lažljivci i neizmjerni licemjeri. Gurnuli su neiskusnog političara i poštenog čovjeka u boksački ring, na svetom mjestu, sa svetim ciljem. Međutim, tu se nije udaralo po pravilima. Bilo je puno niskih i neočekivanih udaraca, najviše onih iza leđa. Tome profesor kineziologije  nije dorastao. Nije dorastao niti prekaljenim političkim “borcima” s prljavim rekvizitima u političkim močvarama. Pokazao je borbenost, hrabrost, vjerodostojnost,  nevjerojatnu tvrdoglavost, ustrajnost, nepokolebljivost, ponos, istinoljubivost, istančan osjećaj za pravdu i pravednost i veliku naivnost. Netko negdje nevidljiv, bitan i važan, u političkoj areni, okrenuo je palac prema dolje.
Politika je, uistinu kurva.
 

Ankica Benček

Povezane objave

Metković i Mostov nepotizam

HF

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

HF

Fiziognomičko-bihevioristička procjena IQ-a nekih ličnosti iz politike (1)

hrvatski-fokus

Kritizirati da – okrivljavati ne!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više